U zemlji poznatoj kao „najstarijoj kći Crkve“, Islam i (evangelistički) protestantizam mogli bi dosegnuti hegemonijske položaje tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, dok bi se katolicizam mogao više okrenuti tradiciji.
Današnja objava ostavki dvojice francuskih biskupa koji su doživjeli burnout – izgaranje na poslu – i predstojeće objavljivanje potencijalno šokantnog izvješća o optužbama za spolno zlostavljanje u francuskoj Zajednici sv. Ivana, ponovno su usmjerili pozornost na krhko stanje Crkve u Francuskoj. Je li katolicizam sada na rubu izumiranja u Francuskoj, „najstarijoj kćeri Crkve“, domovini sv. Luja i sv. Ivane Orleanske?
Studije o promjeni religioznosti među građanima sugeriraju da su se dogodile velike promjene. Najnovija studija pokazuje da je katolicizam u Francuskoj postao religija s najvećim padom broja vjernika i najnižom stopom prijenosa unutar obitelji.
Ova su otkrića navela povjesničara i stručnjaka za sociologiju religije Guillaumea Cucheta da pretpostavi kako bi za nekoliko desetljeća katoličanstvo moglo biti u manjini, potisnuto islamom, evangelističkim protestantizmom i, prije svega, ateistima i agnosticima. U isto vrijeme, ovaj trend će vjerojatno biti popraćen tradicionalnijim pristupom religiji među katolicima.
Ako se ova predviđanja pokažu istinitima, onda će Francuska, čija je tisuću petsto godina duga povijest započela krštenjem kralja Klodviga I. od strane sv. Remigija, biti duboko promijenjena, kao i katolici u zemlji.
Kolaps obiteljskog prijenosa religije
Ovaj pad katolicizma, na koji je Cuchet često upozoravao posljednjih godina, dramatično se ubrzao od 2008. godine, kao što pokazuje istraživanje „Trajectoires et Origines 2” (TEO2) koje je naručio INSEE (Francuski nacionalni institut za statistiku i ekonomske studije). Nalazi istraživanja objavljeni su u travnju 2023. godine.
Zapravo, samo 25% Francuza u dobi od 18 do 59 godina izjasnilo se kao katolici 2020. godine, u usporedbi s 43% 2008. prema istraživanju „Trajectoires et Origines 1“. Dok je broj ateista i agnostika porastao s 45% na 53%, islam se povećao za 37% u istom razdoblju, a druga je studija pokazala da muslimani sada čine 10% ukupnog stanovništva Francuske
Komentirajući studiju u intervjuu za časopis La Vie, sociolog Cuchet je također istaknuo spektakularan uspon evangelističkih protestanata u proteklom desetljeću, koji sada čine udio od 9% francuskog stanovništva koji su nekatolički kršćani.
Takvi podaci doveli su sociologa do teorije da bi katolicizam mogao postati, „jednog ne tako davnog dana, druga ili čak treća religija u zemlji“. Za povjesničara Yanna Raisona du Cleuzioua, stručnjaka za suvremeni katolicizam i autora „Qui sont les Cathos aujourd’hui?“ („Tko su danas katolici?“), ova je teorija gotovo matematički samorazumljiva.
Na temelju Studije europskih vrijednosti iz 2018. godine, koja je otkrila da se 15% Francuza u dobi od 18 do 29 godina izjašnjavaju kao katolici, u usporedbi s 13% mladih muslimana, primjećuje da se već događa križanje u relativnom broju mlađe katoličke i muslimanske generacije.
U intervjuu za National Catholic Register, rekao je kako se, iako je studija samo potvrdila davno uspostavljene trendove, još jednom potvrdilo da je obiteljska kultura bitna matrica za održavanje religije – područje u kojem su katolici najmanje uspješni među glavnim francuskim vjerskim skupinama. Zaista, stopa prenošenja vjere u obiteljima je kod muslimana 91%, kod Židova 84%, a kod katolika samo 67%.
„U zapadnim društvima proširilo se uvjerenje da samo vrijednosti vjere određuju njezin društveni uspjeh. Međutim, s društvenog gledišta, religija je prije svega naslijeđena kultura osmišljena da utjelovljuje opću populaciju”, rekao je Raison du Cleuziou.
Od Drugog vatikanskog sabora do kleričke krize zlostavljanja maloljetnika
U isto vrijeme, promjene u vjerskom sastavu francuskog stanovništva nedvojbeno je pojačana stalnim porastom migracije u Francusku tijekom posljednjih nekoliko desetljeća (10,3% stanovništva bilo je rođeno u inozemstvu 2021. godine, u usporedbi sa 6,5% 1968. godine), što je potaknulo uspon islama i evangelističkih pokreta. Međutim, većina se stručnjaka slaže da pad katoličke vjerske prakse i njezino prenošenje unutar obitelji datira od sredine 60-ih.
U svojoj knjizi iz 2018. godine, „Comment le monde a cessé d’être chrétien“ („Kako je naš svijet prestao biti kršćanski“), Cuchet je ocrtao preokret koji se dogodio nakon Drugog vatikanskog koncila, tvrdeći da je „kraj pastoralnog inzistiranja na obveznoj vjerskoj praksi, koja je došla zajedno s Koncilom, doveo do spektakularnog pada vjerske prakse od 1966. godine“.
Ovaj se fenomen nastavio i nemilosrdno pogoršavao sve dok kriza COVID-a 19 i „Sauvéovog izvješća“ o spolnom zlostavljanju unutar Crkve iz 2021. godine nisu dodatno ubrzali postojeći trend pada, prema Raison du Cleuziou.
„Svaka nova kriza, a pogotovo o pitanjima koja izazivaju podjele poput spolnog morala, zapravo potiče masovna napuštanja Crkve dok ostaju samo najizdržljiviji”, rekao je.
Manjina koja jača
Najsnažnija otpornost, prema povjesničaru, često se nalazi kod tradicionalnih katolika danas, upravo zato što su izgradili relativno kritičan stav prema instituciji Crkve i njezinim odlukama u postkoncilskom pastoralu, napose od 70-ih.
Ova teorija je odjek nedavne studije novina La Croix, koja je pokazala da su ove praktične i prilično konzervativne obitelji, za razliku od ostatka vjernika, “uspješno“ osigurale svoju duhovnu transmisiju, pažljivo dajući prioritet vjerskoj socijalizaciji svoje djece.
Raison du Cleuziou to objašnjava posljedicom manjinskog funkcioniranja ovih konzervativnih vjerskih zajednica koje su, kao primjerice i francuski Židovi, svjesnije mogućeg nestanka.
„Kad je grupa manjinska, ona ima tendenciju biti zahtjevna u pogledu razine uvjerenja svojih članova kako bi osigurala svoje trajanje, što ne ovisi samo o slobodnom pridržavanju, već o prijenosu koji održava pravila i ritual koliko god je to moguće“, rekao je.
„Zato su tradicionalni katolici ti koji najbolje održavaju katoličku vjeru u Francuskoj, jer su zadržali kodekse, zabrane i jasne granice između onoga što pripada vjerskoj domeni i onoga što joj je strano”, dodao je.
Takav je trend, po njegovu mišljenju, potpuno suprotan onom koji je promovirala Katolička Crkva u Francuskoj od 1800-ih, kroz držanje koje je prilično tipično za oslabljenu većinu: usmjereno na otvorenost i gostoljubivost, te nezahtjevno u socio-kulturnim normama koji predstavljaju identitet.
Je li tradicionalizam budućnost francuske Crkve?
To mišljenje dijeli i père Danziec — poznati komentator koji piše pod pseudonimom u francuskim katoličkim medijima — koji također upozorava na skori kolaps hijerarhije Katoličke Crkve u Francuskoj. Nedavni skandali koji su potresli Crkvu posebno su ubrzali njezin pad prema mišljenju ovog tradicionalnog svećenika Instituta Krista Kralja Velikog Svećenika.
„Da biste se suočili s izazovima današnjeg društva, doista morate biti jaki u svakom pogledu, a čini se da je francuski kler potpuno paraliziran i šokiran od objave Sauvéovog izvješća”, rekao je svećenik za National Catholic Register. Povlačeći paralelu s atmosferom koja je prethodila iznenadnom raspadu Sovjetskog Saveza 1991. godine.
Međutim, opće nezadovoljstvo katoličanstvom, zatvaranja crkava i sjemeništa u Francuskoj, istodobno je popraćeno snažnom privrženošću tradicionalističkim pokretima, osobito među mladima, što dokazuje još jedno nedavno istraživanje koje daje dodatnu vjerodostojnost hipotezama o postupnom preusmjeravanju religijske prakse među katolicima.
U svibnju su, prvi put u četrdeset godina, organizatori godišnjeg hodočašća kršćanskog svijeta u Chartres— koje okuplja katolike privržene tradicionalnoj latinskoj misi — morali zatvoriti registraciju desetak dana prije događaja, zato što je prekoračena gornja granica od šesnaest tisuća ljudi.
Voditelj hodočašća Jean de Tauriers rekao je u intervjuu za National Catholic Register da se svake godine bilježi porast od oko deset posto, te da je više od polovice sudionika bilo mlađe od 21 godine.
„Mnogi od hodočasnika se vraćaju vjerskoj praksi ili u svakom slučaju postavljaju si pitanja, vođeni žeđu za duhovnošću i vjerskim usidrenjem”, rekao je na kraju hodočašća (29. svibnja 2023.). Uz to, među ovim sudionicima vidim i potragu za strogim standardima, budući da je naše trodnevno hodočašće obilježeno i fizičkim i duhovnim ograničenjima. Istaknuo je da je i sudjelovanje dijecezanskih svećenika u porastu.
Ove činjenice dovode do toga da père Danziec vjeruje da, iako su predviđanja Cucheta i Raisona du Cleuzioua o kontinuiranom padu Crkve u Francuskoj vrlo vjerojatna, trend bi se mogao brzo preokrenuti oživljavanjem tradicionalizma.
„Sve više ljudi privlači triptih koherentnosti, transcendencije i egzistencijalnih odgovora, u uvjerenju da, ako želite biti kršćanin, onda to morate biti u svakom aspektu svog života“.
