Papa Lav XIV. u ponedjeljak je ukinuo jednu od prepoznatljivih financijskih mjera pape Franje, poništivši niz smanjenja i zamrzavanja plaća iz 2021. godine za više vatikanske dužnosnike, uključujući kardinale koji žive u Rimu.
U motupropriju datiranom 1. rujna, a koji je Tiskovni ured Svete Stolice objavio 14. rujna, Lav je napisao da se „mjere ograničavanja plaća koje je donio moj Prethodnik […] i koje su također bile nužne kako bi se suočili s izvanrednim izazovom pandemije […] sada mogu prevladati, u uvjerenju da će ustanove Svete Stolice i Države Vatikanskoga Grada nastaviti, različitim sredstvima, ulagati napore kako bi zajamčile gospodarsku održivost“.
Papina odluka, u kojoj se također poziva na raniji potez kojim je poništena još jedna mjera štednje iz vremena pape Franje – povećanje stanarina za stambene prostore u Vatikanu – najnoviji je znak iz Apostolske palače da je Lav sve sigurniji u financijsko stanje Svete Stolice i uvjeren u njegovu održivost.
Riječ je o zamjetnoj promjeni, kako u politici tako i u pristupu, u odnosu na prethodni pontifikat.
Posljednje godine pontifikata pape Franje obilježila su sve ozbiljnija upozorenja o stanju vatikanskih financija i nastavak promjena financijske politike. Nasuprot tomu, prvih godinu i pol pontifikata Lava XIV. donijelo je svojevrsnu liberalizaciju financijske politike Rimske kurije i osjetno optimističniji način govora o financijskom stanju Svete Stolice.
No, budući da su dostupne samo djelomične informacije o trenutačnom stanju vatikanskih financija, ostaje otvoreno pitanje je li ta promjena posljedica novih spoznaja, poboljšanih financijskih rezultata ili tek promjene stava.
Ponedjeljkova objava Svete Stolice da je papa Lav poništio smanjenje i zamrzavanje plaća kardinalima i višim dužnosnicima Rimske kurije iz 2021. godine zahtijeva dvije važne napomene.
Prva se odnosi na povezanost izvornih smanjenja plaća iz 2021. s posljedicama pandemije koronavirusa i globalnim gospodarskim šokom koji je ona izazvala. Ipak, valja primijetiti da je Lavov ovogomjesečni motuproprij sadržavao jednu nedorečenu odrednicu – i time ostavio određenu nejasnoću. Papa je napisao da su smanjenja plaća iz 2021. bila „također nužna“ zbog bolesti COVID-19. No nije objasnio na koje se uvjete odnosilo to „također“.
Razumno je i razumljivo da Vatikan, kao i mnogi drugi, želi ostaviti iza sebe izvanredne mjere uvedene nakon pandemije prije pet godina. Ipak, valja se prisjetiti da je sam Franjo tada rekao kako je odluka prvenstveno bila potaknuta „deficitom koji već nekoliko godina obilježava gospodarsko upravljanje Svetom Stolicom“ te potrebom „osiguranja održivosti i ravnoteže između prihoda i rashoda u sadašnjem gospodarskom i financijskom upravljanju“.
Prema posljednjem objavljenom proračunskom izvješću Svete Stolice, objavljenom u studenome prošle godine, strukturni deficit proračuna Rimske kurije gotovo se prepolovio između 2023. i 2024. godine – s 83,5 milijuna eura pao je na manje od 44,5 milijuna eura. U istom su razdoblju porasli vanjski prihodi od donacija, rezultati financijskih ulaganja i prihodi od poslovanja.
Porasli su i operativni troškovi, no Tajništvo za gospodarstvo Svete Stolice nastojalo je naglasiti da je, u širem financijskom kontekstu, riječ o svojevrsnom kontroliranom rastu, a ne o nekontroliranoj inflaciji. Promatra li se situacija samo iz te perspektive, Lavovo poništenje mjera štednje iz 2021. moglo bi imati smisla.
Međutim, prošlogodišnje izvješće upravo je o tom pitanju bilo vrlo oprezno. U njemu se navodi da su, unatoč godinama mjera štednje, operativni troškovi između 2023. i 2024. ipak porasli za gotovo 40 milijuna eura. Prema izvješću, financijska godina 2024. „mogla bi biti prekretnica ako [naglasak u izvorniku], nakon godina stabilnog ili rastućeg operativnog deficita, Sveta Stolica u idućim godinama [zabilježi] smanjenje operativnog deficita“.
Imajući to na umu, ukidanje mjera za kontrolu troškova – poput Lavove odluke da poništi smanjenje plaća kardinalima – mnogim promatračima neće izgledati kao očit način smanjivanja postojećeg operativnog deficita koji se mjeri desecima milijuna eura.
S druge strane, pažljivo čitanje najnovijih financijskih izvještaja Vatikana pokazuje da se najveći dio povećanja operativnih troškova odnosi na održavanje i upravljanje imovinom i nekretninama, a ne na troškove zaposlenika. A neovisno o tome odakle dolaze povećani vatikanski troškovi, nedavno pozitivni financijski rezultati uvelike su se temeljili na jednokratnoj prodaji imovine i realizaciji ulaganja, a ne na stvaranju stabilnih i postojano rastućih prihoda iz stalnih izvora.
Slično tomu, rezultati koje je ove godine objavila Uprava imovine Apostolske Stolice (APSA), tijelo Svete Stolice koje upravlja njezinom imovinom i ulaganjima, istaknuli su snažne i stabilizirane rezultate za 2025. godinu te ono što su nazvali „povratkom u uobičajene poslovne uvjete“ nakon što je promjena investicijske strategije prethodne godine donijela izvanredne prinose.
Međutim, podatak APSA-e koji će vjerojatno imati najveći utjecaj na sljedeće proračunsko izvješće Svete Stolice, koje bi trebalo biti objavljeno kasnije ove godine, nije zabilježeni rast vrijednosti njezine imovine na papiru, nego nagli pad njezina doprinosa operativnom proračunu Rimske kurije. Taj se doprinos na godišnjoj razini smanjio s 46 milijuna eura na 22,7 milijuna eura.
Istodobno, neto povećanje vrijednosti APSA-ine imovine i ulaganja od 89 milijuna eura – samo po sebi znatan iznos – uglavnom je rezultat pasivne revalorizacije postojeće imovine.
Točnije, dva najveća čimbenika povećanja vrijednosti bila su revalorizacija fizičkih zlatnih rezervi, čija je vrijednost prema APSA-i porasla za 40,8 milijuna eura od posljednje procjene, te revalorizacija nekretnina, čija je vrijednost povećana za 39,2 milijuna eura.
Naravno, sve te informacije i analize mogu dovesti tek do djelomičnih predviđanja o tome što bi moglo stajati u sljedećem proračunskom izvješću Svete Stolice, koje se očekuje u iduća dva mjeseca. Moguće je da su se iz drugih izvora pojavili izvanredni prihodi, uključujući možda i velike donacije izvan okvira Petrovog novčića.
Jednako je tako moguće da se nikakvi novi prihodi nisu pojavili te da će proračunsko izvješće za 2025. pokazati stvarnost sličnu onoj iz izvješća za 2024., ili tek neznatno poboljšanu. Naime, ljudi bliski različitim vatikanskim gospodarskim odjelima i tijelima ne daju nikakav razlog za očekivanje naglog preokreta u gospodarskim prilikama Vatikana ili iznenadnog rješenja strukturnog proračunskog deficita.
Upravo zato drugi dio obrazloženja koji je Lav u ponedjeljak naveo u svom motupropriju postaje još zanimljiviji. Lav se pozvao na „uvjerenje da će ustanove Svete Stolice i Države Vatikanskoga Grada nastaviti, različitim sredstvima, ulagati napore kako bi zajamčile gospodarsku održivost“. Vrijedi podsjetiti da takvo uvjerenje nije postojalo u posljednjim godinama pontifikata pape Franje.
Naprotiv, pokojni je papa pokrenuo niz reformi i izdao više upozorenja vatikanskim dikasterijima da je srednjoročna gospodarska održivost Vatikana izravno ugrožena.
Nije posve jasno odakle proizlazi Lavovo optimistično uvjerenje. Njegov vodeći tim u različitim vatikanskim financijskim tijelima uglavnom je ostao nepromijenjen – riječ je o istom timu čije su informacije i savjeti oblikovali Franjin pesimističan pogled na financije. A premda su se neki financijski pokazatelji poboljšali, kako je već spomenuto, njihov je stvarni utjecaj na vatikanske proračunske probleme vrlo upitan.
Zasad nema očitog pokazatelja na koji bi se moglo ukazati kao na izvor informacija ili rezultata koji bi opravdali optimističan stav pape Lava prema vatikanskim financijama.
No, kao što je sam papa ranije rekao, nije sklon širenju gospodarskog pesimizma radi njega samoga; niti smatra da je prikazivanje vatikanske financijske situacije gorom nego što jest vjerodostojna strategija prikupljanja sredstava. Posve je moguće da je ponedjeljkova odluka jednostavno rezultat određene papine analize troškova i koristi.
Kao i povećanje stanarina u Vatikanu koje je Franjo najavio – ali uglavnom nije proveo – a Lav ga je ranije ove godine ukinuo, vrlo je upitno koliko su mjere povezane s plaćama doista pridonijele konačnom smanjenju proračunskog manjka.
Smanjenje mjesečnog dodatka rimskim kardinalima za 10 posto privuklo je pozornost međunarodnih medija, ali koliko je zapravo uštedjelo? Oko 8000 eura godišnje po kardinalu koji živi u Rimu. U najboljem slučaju, riječ je o svega nekoliko stotina tisuća eura. Slične su kritike bile upućene i na račun smanjenja i zamrzavanja plaća koje je Franjo uveo za više dužnosnike Rimske kurije. Mnogi od njih isticali su da su vatikanske plaće ionako bile skromne prema bilo kojem mjerilu te da su zaposlenici posljedice tih rezova osjetili mnogo snažnije nego što je njihova primjena donijela koristi u smislu ukupnog smanjenja troškova zaposlenih.
U određenoj je mjeri to bilo poznato, pa čak i namjerno za vrijeme Franje, koji je često govorio o potrebi njegovanja svijesti o osobnoj žrtvi kada je riječ o vatikanskim izdacima.
Nasuprot tomu, najbolje objašnjenje – ili barem objašnjenje koje se može izvesti iz poznatih podataka – za Lavovu odluku od ponedjeljka možda je jednostavno suprotna namjera. Čak i ako se financijska situacija u Vatikanu ne poboljšava znatno, Lav je možda zaključio da ukidanjem nekih od Franjinih najuočljivijih, ali najmanje učinkovitih reformi (u smislu ušteđenih ili ostvarenih eura) može zadobiti mnogo dobre volje u Rimu uz razmjerno mali trošak – osobito u usporedbi s veličinom njegova proračunskog manjka.
Ako je to slučaj, moglo bi se reći da je riječ o rijetkom vatikanskom primjeru dobivanja dobre vrijednosti za uloženi novac.
