U vremenu kada se u mnogim dijelovima zapadnoga svijeta govori o manjku svećenika i redovničkih zvanja, jedna američka redovnička zajednica odlučila je učiniti nešto vrlo jednostavno: ponovno je počela postiti i moliti.
Nije bilo nove pastoralne strategije. Nije bilo programa za privlačenje mladih. Niti marketinške kampanje.
Jednostavno – počeli su moliti Gospodina da pošalje radnike u svoju žetvu.
Generalni kapitul kleričke grane Društva Naše Gospe od Presvetoga Trojstva (Society of Our Lady of the Most Holy Trinity – SOLT) odlučio je 2023. godine uvesti tradicionalne kvatre kao posebno vrijeme posta i molitve za nova duhovna zvanja.
Rezultat ih je iznenadio.
Kada su započeli, zajednica je imala sedam muškaraca u formaciji. Tri godine poslije ima ih 18. Ranije su prosječno imali jedno ili dva nova kandidata godišnje, a u prvoj godini nakon uvođenja kvatri čak ih je devet započelo formaciju.
Naravno, nitko ozbiljan ne bi tvrdio da se takav porast može matematički pripisati jednom pobožnom običaju. Zvanja imaju bezbroj uzroka, a svaki čovjek slobodno odgovara na Božji poziv.
Ali teško je ne zastati pred ovim podatkom.
Zaboravljena riječ: kvatre
Kvatre su jedan od najstarijih običaja liturgijske godine. Njihovo latinsko ime quatuor tempora znači „četiri vremena“ odnosno „četiri godišnja doba“.
U Crkvi su poznate još od prvih stoljeća, a tradicionalno su se slavile tijekom tri dana – srijedom, petkom i subotom – četiri puta godišnje.
Njihova je prvotna povezanost bila vrlo konkretna: zahvaljivanje Bogu za plodove zemlje i molitva za dobru žetvu. No vrlo rano kvatre su dobile i snažnu vezu sa zvanjima. Crkva je molila da Gospodin pošalje radnike u svoju žetvu, a subote kvatri često su bile povezane s ređenjima.
Tu se krije nešto duboko kršćansko.
Čovjek sije. Čovjek obrađuje zemlju. Čovjek može učiniti mnogo toga. Ali ne može proizvesti život.
Žetva je, u konačnici, Božji dar.
Isto vrijedi i za svećenička i redovnička zvanja.
Možemo organizirati programe za promociju zvanja, susrete za mlade, kampanje na društvenim mrežama i različite pastoralne inicijative. Sve to može biti korisno. Ali postoji opasnost da zaboravimo ono što je Isus rekao prije svega toga:
„Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“
Prije nego što je rekao da trebamo osmisliti program, Isus je rekao da trebamo moliti.
Post koji nešto govori
Možda upravo zato odluka zajednice SOLT nosi veću težinu nego što bi se na prvi pogled moglo činiti.
Crkva danas više nije obvezna postiti i uzdržavati se od nemrsa u dane kvatri. Biskupi čak izričito podsjećaju da kvatre i bdjenja više ne obvezuju na post i nemrs.
Ali istodobno pozivaju vjernike da ponovno otkriju smisao staroga običaja – pripravu postom za svetkovinu.
Drugim riječima, nešto može prestati biti obveza, a da ne prestane biti vrijednost.
To je važna razlika.
U suvremenom katoličkom životu često postoji tendencija da se ono što više nije propisano automatski smatra zastarjelim. Ako Crkva nešto više ne zahtijeva pod prijetnjom grijeha, zaključujemo da to vjerojatno više nije ni potrebno.
Kvatre pokazuju da to nije nužno tako.
Post nije vrijedan samo zato što je zapovjeđen. Vrijedan je zato što čovjeku pomaže da se oslobodi samodostatnosti i prizna da ne može sve proizvesti vlastitim snagama.
„Gospodar žetve“
Svećenik Dave Brokke, voditelj pastorala zvanja u zajednici SOLT, primijetio je zanimljivu povezanost.
U njihovoj se zajednici od samih početaka svakodnevno moli za zvanja. Kada su počeli istraživati tradicionalne molitve kvatri, otkrili su da je molitva koju su svakoga dana molili zapravo jedna od tradicionalnih molitava za zvanja tijekom kvatri.
Kao da se stari crkveni običaj i njihova vlastita duhovnost odjednom susreću.
Zato su odlučili dvanaest dana godišnje posebno posvetiti postu i molitvi za zvanja.
Ne tražeći od Boga rezultate po vlastitom rasporedu. Ne postavljajući mu uvjete.
Samo moliti.
A onda su počeli pristizati mladići.
Prve jeseni, jedan se mladić pojavio nakon misije u Hondurasu u njihovu misijskom centru u Belizeu i izrazio zanimanje za zajednicu. Danas je njihov novak.
Iste subote 27 mladića s Franjevačkog sveučilišta došlo je na program razlučivanja svećeničkog poziva kako bi upoznali zajednicu. Čovjek koji je vodio taj program danas je kandidat zajednice.
Je li to dokaz da su kvatre „proizvele“ zvanja?
Ne.
No može li bit razlog da se zapitamo jesmo li možda prestali dovoljno moliti za njih?
Svakako.
Možda problem nije samo u manjku zvanja
Kada govorimo o krizi svećeničkih i redovničkih zvanja, često govorimo o demografiji, sekularizaciji, obiteljima, školstvu, kulturi i različitim društvenim okolnostima. Sve su to stvarni čimbenici.
Ali postoji još jedno pitanje koje je puno jednostavnije i neugodnije:
Molimo li uopće dovoljno za zvanja?
Ne govorimo ovdje o usputnoj molitvenoj nakani na kraju mise. Govorimo o ozbiljnom, svjesnom i ustrajnom traženju od Boga da pozove ljude koje želi pozvati.
Ako vjerujemo da je zvanje Božji poziv, onda se čini logičnim da za taj poziv trebamo moliti.
A ako za nešto stvarno molimo, onda bi bilo prirodno da za to nešto budemo spremni i postiti.
Možda je upravo to ono što možemo naučiti od jedne male zajednice koja je ponovno otkrila jednu staru crkvenu praksu.
Ne moramo izmišljati uvijek nešto novo.
Ponekad je dovoljno otvoriti ono što smo zaboravili.
Stara praksa, živa Crkva
Kvatre danas možda mnogima zvuče kao nešto iz nekog drugog vremena. Riječ je gotovo nestala iz svakodnevnog katoličkog govora, a s njom i svijest o ritmu godine koji je nekada bio mnogo snažnije povezan s molitvom, postom, zahvaljivanjem i zvanjima.
No možda upravo takvi zaboravljeni običaji imaju što reći suvremenoj Crkvi.
Ne zato što je sve staro automatski bolje.
Nego zato što neke stare stvari nisu nestale zato što su bile loše, nego zato što smo ih jednostavno prestali prakticirati.
U vremenu kada Crkva traži nove načine kako potaknuti duhovna zvanja, možda bi jedan od njih mogao biti vrlo star.
Post.
Molitva.
Šutnja.
I povjerenje u Gospodara žetve.
Jer zvanja se ne proizvode. Ona se rađaju kada čovjek čuje Božji poziv i odluči odgovoriti.
A možda je naš prvi zadatak, prije nego što počnemo tražiti radnike, ponovno naučiti moliti Gospodara žetve da ih pošalje.
