Njemački biskupi su tijesno odbacili izvješća koja bi bila formalno priznanje u korist radikalne promjene crkvenog učenja o seksualnosti. Trebamo li ovo glasovanje promatrati kao pobjedu pravovjerja, umirujuću potvrdu jedinstva unutar sveopće Crkve? Ili je to bilo tek usporavanje na njihovom Sinodalnom putu prema raskolu?
Ovo drugo, bojim se. Jer:
Biskup Georg Bätzing, predsjednik Njemačke biskupske konferencije, i kardinal Reinhard Marx, najutjecajniji član njemačke hijerarhije, izrazili su razočaranje rezultatom.
Većina njemačkih biskupa podržala je radikalno izvješće; kao i više od dvije trećine delegata laika uključenih u Sinodalni put. Nije uspio samo zato što su pravila zahtijevala dvotrećinsku većinu među biskupima. I pao je samo za pet glasova od tog standarda.
Irme Stetter-Karp, koja je supredsjedala skupštinom, sugerirala je da su neki biskupi koji su glasali protiv izjave, istu zapravo podržali. Prema njezinu mišljenju, vjerojatno oni “nisu bili spremni izraziti svoje mišljenje” iz straha od neodobravanja Vatikana.
Nakon što nije uspio odobriti jednu radikalnu izjavu – u glasovanju koje je potaknulo bijesne demonstracije na kongresu – Sinodalni put je nastavio s prijedlogom preispitivanja ređenja za žene i odobravanjem “euharistijskog slavljenje” za protestante.
I možda najrječitije, biskup Bätzing najavio je da planira predstaviti kontroverzno izvješće – odobreno ili ne – na sastanku Biskupske sinode sljedeće godine. Rekao je da neusvajanje dokumenta dokazuje da “sinodalnost nije otišla dovoljno daleko”.
Izjava biskupa Bätzinga posebno je znakovita, jer on tvrdi da bi izjava dobila odobrenje da su njemački katolici imali ispravno razumijevanje “sinodalnosti”, i on će taj argument iznijeti na listopadskom sastanku Sinode – koji je, sjećate se, posvećen temi sinodalnosti.
Većina nas ima poteškoća s razumijevanjem što točno znači “sinodalnost”. Ovdje nam biskup Bätzing nudi korisno objašnjenje. Sinodalnost očito znači da malom kadru katoličkih aktivista – u zemlji u kojoj posjećivanje Crkve naglo pada, a stotine tisuća katolika se formalno odriču svoje vjere – treba dopustiti da vode univerzalnu Crkvu, mijenjajući temeljna moralna i doktrinarna načela koja su ostala neosporena stoljećima.
Zvuči li to apsurdno? Ipak, biskup Bätzing zvuči samouvjereno i to s razlogom. Papa Franjo, u svojim brojnim pozivima na sinodalnost, nije rekao ništa što bi jasno proturječilo predodžbi njemačkog biskupa. U svom blagom prijekoru sinodskom putu njemačkih biskupa, Papa ih nije prekorio zbog potkopavanja vjere; samo ih je upozorio da se kreću prebrzo, bez odobrenja sveopće Crkve. Čini se da se biskup Bätzing nada da će takvo odobrenje doći od Biskupske sinode. Ako se papa Franjo ne slaže, on to nije rekao.
Sinodalni put njemačkih biskupa bio je najuočljivija snaga za radikalne promjene, ali u pripremama za Sinodu na svjetskoj razini, nekoliko drugih biskupskih konferencija odobrilo je izjave koje idu u istom smjeru. Sljedećeg listopada u Rimu će biti odlučna ofenziva, pokrenuta od strane progresivnih katolika, snažno podržana od strane masovnih medija, osmišljena da donese radikalnu promjenu u crkvenom učenju o spolnosti. Sva nastojanja idu u tom smjeru. Ako pravovjerni katolički biskupi planiraju braniti vječni nauk Crkve, šutnja neće biti od pomoći.
