Naslovnica Crkva Liturgijska godina s dom Prosperom Guérangerom: 1. studenoga – Svetkovina Svih svetih

Liturgijska godina s dom Prosperom Guérangerom: 1. studenoga – Svetkovina Svih svetih

Svi sveti – pogled prema nebeskoj domovini

Nedjelja, 1. studenoga 2026.

Liturgijska napomena: U tradicionalnom rimskom kalendaru iz 1962. slavi se svetkovina Svih svetih, I. razreda, s bijelom liturgijskom bojom. Crkva danas slavi ne samo poznate svece s kalendara nego i nebrojeno mnoštvo svetih koji gledaju Boga licem u lice.

„Vidjeh veliko mnoštvo, kojega nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda, plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama, i klicali snažnim glasom: Spasenje pripada Bogu našemu!

Vrijeme više ne postoji; pred očima proroka s Patmosa pokazuje se ljudski rod, zauvijek spašen. Našemu zemaljskom životu, ispunjenom borbom i trpljenjem, doći će kraj.

Naš će ljudski rod ispuniti mjesta u anđeoskim redovima koja su ostala prazna nakon pobune Sotone. Ujedinjeni u zahvalnosti Jaganjcu koji ih je otkupio, spašeni će duhovi zajedno s nama pjevati: ‘Zahvala, čast, slava i moć Bogu našemu u vijeke vjekova!’

Tada će doći kraj smrti i trpljenju, kraj povijesti i njezinim prevratima, čiji će smisao napokon biti razjašnjen. Stari neprijatelj, zbačen u bezdan zajedno sa svojim sljedbenicima, ostat će zauvijek svjedokom vlastitoga poraza.”

Razmišljanje za naše vrijeme

Svetost nije rezervirana za nekolicinu iznimnih ljudi.

Na svetkovinu Svih svetih Crkva nam otvara prozor prema nebu. Pred nama se pojavljuje mnoštvo ljudi koji su u različitim vremenima, narodima i životnim okolnostima izabrali Boga i ostali mu vjerni.

Među njima nisu samo veliki propovjednici, mučenici i redovnici. Tu su i roditelji koji su s ljubavlju podizali djecu, ljudi koji su u tišini skrbili za bolesne, oni koji su opraštali kada je bilo teško, koji su govorili istinu i činili dobro premda ih nitko nije hvalio.

Svetost često raste u sasvim običnim danima: u strpljenju prema članu obitelji, u pošteno obavljenom poslu, u riječi ohrabrenja, u pomirenju nakon svađe. Ne znači da nikada ne pogriješimo, nego da se iznova vraćamo Bogu i dopuštamo mu da nas mijenja.

Guéranger nas podsjeća da zemaljska borba nije posljednja riječ. Naše su teškoće stvarne, ali nisu vječne. Kršćanska nada ne poriče bol, nego vjeruje da Bog može dovršiti ono što je započeo u nama.

Danas se možemo zapitati: Kakav trag ostavljam u ljudima koji žive uz mene? Hoće li po mojim riječima i postupcima lakše povjerovati da je Bog dobar? Svetost počinje upravo ondje gdje jesmo – s onim što nam je danas povjereno.

Molitva dana

Gospodine, sveti Bože,
hvala ti za sve svete koji su nam svojim životom pokazali put prema tebi.

Daj nam srce koje ljubi, strpljenje koje ne odustaje i vjeru koja ostaje čvrsta i u teškoćama. Nauči nas prepoznavati svetost u malim djelima ljubavi i u svakodnevnim dužnostima.

Po zagovoru svih svetih vodi nas putem evanđelja, da jednoga dana i mi budemo sjedinjeni s tobom i sa svima koji te gledaju licem u lice.

Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Mali poticaj za danas: Sjeti se jedne osobe čiji ti je život pokazao što znači živjeti u vjeri. Zahvali Bogu za nju – i danas učini jedno malo dobro djelo koje nećeš učiniti radi pohvale, nego iz ljubavi.