„Adonai, Gospodine Bože, velik i divan, koji si po ruci žene izveo spasenje“
Ostali smo dužni od jučer objaviti razmatranje za 24. rujna, pa ga danas donosimo kao nastavak našega zajedničkog hodanja kroz Liturgijsku godinu.
Za 25. rujna Guéranger nema posebno razmatranje ni zaseban članak. U njegovu XIV. svesku nakon 24. rujna slijedi 26. rujna – sveti Ciprijan, mučenik, i sveta Justina, djevica i mučenica.
Gospa od otkupljenja
Liturgija ovoga vremena, pri kraju rujna, donosi nam Knjige o Juditi i Esteri. Te su junačke žene bile slike Marije, čiji rođendan slavimo ovoga mjeseca i koja odmah dolazi svijetu u pomoć.
„Adonai, Gospodine Bože, velik i divan, koji si po ruci žene izveo spasenje“ – tako Crkva uvodi povijest junakinje koja je mačem oslobodila Betuliju, dok je Mardokajeva nećakinja, svojom ljepotom i svojim zagovorom, izbavila svoj narod od smrti.
Kraljica neba, u svojoj neusporedivoj savršenosti, nadilazi obje: u blagosti, u hrabrosti i u ljepoti.
Današnja svetkovina spomen je snage kojom ona djeluje za oslobođenje svoga naroda.
Kada je njihova moć bila slomljena u Španjolskoj, a na Istoku zaustavljena Latinskim Kraljevstvom Jeruzalema, Saraceni su u dvanaestom stoljeću postali mnogobrojni gusari. Plovili su morima tražeći robove za afrička tržišta.
Drhtimo kada pomislimo na bezbrojne žrtve, svake dobi, spola i staleža, koje su iznenada odvođene s obala kršćanskih zemalja ili zarobljavane na otvorenom moru i osuđivane na poniženje harema ili bijedu tamnice.
Pa ipak, upravo su se u mnogim tim mračnim zatvorima događale prizore junaštva dostojne onih kojima smo svjedočili u prvim progonstvima.
Tu se otvorilo novo polje kršćanske ljubavi; pred čovjekom su se otvorili novi obzori herojskoga predanja.
Nije li duhovno dobro koje je iz toga proizašlo dovoljan razlog da Bog dopusti vremenita zla?
Bez toga dopuštenja nebo bi zauvijek ostalo bez jednoga dijela svoje ljepote.
Kada je papa Inocent XII. godine 1696. proširio ovu svetkovinu na cijelu Crkvu, pružio je svijetu priliku da svoju zahvalnost izrazi svjedočanstvom koje će biti jednako opće kao i primljena dobrobit.
Red Blažene Djevice od Otkupljenja, za razliku od Reda Presvetoga Trojstva koji je već dvadeset godina postojao, osnovan je upravo pred licem Maura. Zato je u početku imao više vitezova nego klerika među svojim članovima.
Nazvan je kraljevskim, vojnim i redovničkim Redom Naše Gospe od Milosrđa za otkup zarobljenika.
Klerici su bili zaduženi za slavljenje Božanskoga časoslova u njihovim kućama, a vitezovi su čuvali obale i poduzimali opasno djelo otkupljivanja kršćanskih zarobljenika.
Kralj Jakov tada je pristupio ostvarenju uputa koje je također primio od Blažene Djevice. Posavjetovali su se, bili jednodušni i pristupili osnivanju Reda u čast Djevice Majke, pod naslovom Naše Gospe od Milosrđa za otkup zarobljenika.
Dana 10. kolovoza godine Gospodnje 1218. kralj Jakov proveo je u djelo ono što su dvojica svetih muževa već prije zamislila. Članovi Reda obvezali su se četvrtim zavjetom da će, bude li potrebno, ostati kao taoci u vlasti pogana kako bi oslobodili kršćane.
Kralj im je dopustio da na prsima nose njegov kraljevski grb te je od pape Grgura IX. ishodio potvrdu ove redovničke ustanove, odlikovane tako uzvišenom ljubavlju prema bližnjemu.
Sam je Bog, po Djevici Majci, dao da ovo djelo raste, tako da se ustanova brzo i sretno proširila po cijelome svijetu.
U njoj su procvali sveti muževi, znameniti po ljubavi i pobožnosti, koji su milostinju koju su prikupljali među Kristovim vjernicima trošili za otkup svoje braće, a katkad su i sami sebe predavali kao otkupninu za mnoge druge.
Da bi se Bogu i Djevici Majci iskazala dostojna zahvalnost za tako veliko dobročinstvo i takvu ustanovu, Apostolska je Stolica dopustila da se slavi ova posebna svetkovina i da se čita njezin časoslov, podijelivši istodobno Redu i mnoga druga povlastice.
Za razmišljanje
Guéranger nas danas vodi prema jednoj snažnoj slici Marije: Marija kao Ona koja dolazi u pomoć i sudjeluje u oslobađanju čovjeka.
Njegovo je razmišljanje ukorijenjeno u konkretnom povijesnom iskustvu zarobljeništva i ropstva. Ali iza tih povijesnih događaja vidi nešto dublje: čovjek može biti zarobljen na mnogo načina, a kršćanska ljubav uvijek traži put prema njegovu oslobođenju.
Možda je upravo to pitanje koje možemo postaviti sebi danas:
Prepoznajem li čovjeka koji je pokraj mene zarobljen – strahom, usamljenošću, nepravdom, ovisnošću, osudom drugih ili vlastitim očajem?
I još važnije:
Jesam li spreman učiniti nešto da mu bude lakše?
Marija, Gospa od Otkupljenja, podsjeća nas da se vjera ne zaustavlja na suosjećanju. Ona traži da ljubav prijeđe u djelo.
Kratka misao za danas
Ne možemo uvijek promijeniti nečiju životnu okolnost, ali možemo biti osoba koja će mu pomoći da u njoj ne ostane sam.
Gospo od Otkupljenja, moli za nas.





