„Vidio sam strašan znak i zadrhtao; ugledao sam znak Raspetoga i moja se snaga istopila kao vosak.“
Napomena: Tekst je preveden i priređen prema djelu Liturgijska godina (L’Année liturgique) dom Prospera Guérangera, OSB, te prati liturgijski kalendar i duhovnost tradicionalne rimske liturgije.
26. rujna – SVETI CIPRIJAN, MUČENIK, I SVETA JUSTINA, DJEVICA I MUČENICA
„Tko god da ste vi koji ste zavedeni demonskim tajnama, nitko od vas nije od mene mogao biti revniji za te lažne bogove, niti je itko više istraživao njihove tajne, niti je itko iskusio ispraznu moć koju su mi oni podarili – meni, Ciprijanu, koji sam od najranijega djetinjstva bio predan službi zmaja u Minervinoj tvrđavi.
Naučite od mene koliko su obmane njihovih varki. Jedna mi je djevica pokazala da je njihova moć samo dim. Kralj demona bio je zaustavljen na vratima jedne obične djevojke i nije mogao prijeći prag. Onaj koji toliko obećava – lažac je. Žena se poigrava s hvalisavcem koji se razmetao da može potresti nebo i zemlju. Rišući lav postaje preplašeni komarac pred kršćanskom djevicom Justinom.“
Ciprijan, koji je najprije bio čarobnjak, a potom postao mučenik, pokušao je čarolijama i vračanjima navesti Justinu, kršćansku djevicu koju je jedan mladić žarko ljubio, da pristane na njegovu strast.
Zato je upitao demona na koji bi način mogao postići svoj cilj. Demon mu je odgovorio da mu nikakva vještina neće koristiti protiv onih koji istinski štuju Krista.
Potresen tim odgovorom, Ciprijan je počeo duboko žaliti zbog načina života koji je dotada vodio. Napustio je čarobnjačke vještine i potpuno se obratio vjeri u Krista Gospodina.
Zbog toga je zajedno s djevicom Justinom bio uhvaćen. Oboje su bili udarani šakama i bičevani, a zatim bačeni u tamnicu, ne bi li možda promijenili svoju odluku.
No kada su poslije bili izvedeni iz zatvora i kada se pokazalo da su ostali potpuno postojani u kršćanskoj vjeri, bačeni su u kotao pun kipuće smole, loja i voska.
Na kraju su u Nikomediji pogubljeni mačem.
Njihova su tijela šest dana ležala nepokopana. Tada su ih neki mornari noću potajno prenijeli na svoj brod i odvezli u Rim.
Najprije su pokopani na imanju plemenite žene po imenu Rufina, a zatim preneseni u grad i položeni u Konstantinovoj bazilici, blizu krstionice.
Onaj koji je pokušao tvoju propast sada je, o djevico, postao tvojim trofejem pobjede; a tebi, o Ciprijane, put zločina skrenuo je prema putu spasenja.
Neka vas oboje proslavi pobjeda nad Sotonom u ovom vremenu, kada mnoge kolebljive i nevjerne duše zavode okultne prakse.
Poučite kršćane da se, po vašem primjeru, protiv te i svake druge opasnosti naoružaju znakom križa. Tada će neprijatelj ponovno morati reći:
„Vidio sam strašan znak i zadrhtao; ugledao sam znak Raspetoga i moja se snaga istopila kao vosak.“
Kratko razmišljanje za naše vrijeme
Ovaj Guérangerov tekst danas posebno snažno govori o traženju moći izvan Boga.
Ciprijanova priča počinje željom da čovjek ima moć – da zna ono što drugi ne znaju, da može ono što drugi ne mogu, da ovlada nevidljivim. Ali upravo ondje gdje je tražio moć, otkriva vlastitu nemoć.
Kod Justine je sve obrnuto. Ona nema nikakvu „posebnu tehniku“. Guéranger njezinu snagu vidi u vjeri, molitvi i pripadanju Kristu.
I tu je možda vrlo jednostavan poticaj za danas:
Čemu se ja obraćam kada sam u strahu, nesigurna ili želim imati kontrolu?
Tražim li snagu u tome da sve sama držim pod nadzorom, u mišljenju drugih, u raznim „brzim rješenjima“ – ili se još uvijek znam zaustaviti i reći: „Isuse, Ti si moj Gospodin. Ja Ti vjerujem.“
Ciprijanova priča pritom nosi i jednu lijepu nadu: čovjek nije zauvijek određen svojim prošlim putem. Onaj koji je krenuo potpuno pogrešnim putem postao je Kristov svjedok i mučenik.
Poticaj za danas
Ne moram danas imati moć nad svime.
Dovoljno je da znam komu pripadam.
Sveti Ciprijane i sveta Justino, molite za nas.
Izvorni tekst: Dom Prosper Guéranger – The Liturgical Year, Volume XIV, September 26 — vidi odjeljak SEPTEMBER 26, str. 266.





