Danas je nedjelja, 27. rujna 2026., Osamnaesta nedjelja nakon Duhova. Prema prednosti tradicionalnog rimskog kalendara, nedjelja II. razreda ima prednost pred blagdanom svetih Kuzme i Damjana. Ipak, u Guérangerovoj Liturgijskoj godini za 27. rujna nalazi se zaseban tekst posvećen upravo svetim Kuzmi i Damjanu, pa ga danas donosimo kao naš nastavak projekta.
„Časti liječnika zbog potrebe koju za njim imaš, jer ga je Svevišnji stvorio. Od Boga je svako ozdravljenje i od kralja će primiti darove. Vještina liječnika uzdići će mu glavu i pred velikima će biti hvaljen. Svevišnji je od zemlje stvorio lijekove i mudar ih čovjek neće prezirati.
Nije li gorka voda postala slatka po drvetu? Vlast tih stvari došla je do spoznaje ljudi, a Svevišnji je ljudima dao znanje da bude čašćen u svojim čudesnim djelima. Po njima će liječiti i ublažavati njihove boli; od njih će ljekarnik pripravljati slatke pripravke i izrađivati ljekovite pomasti, i njegovim djelima neće biti kraja. Jer je mir Božji nad licem zemlje.
Sine moj, u svojoj bolesti ne zanemaruj samoga sebe, nego moli Gospodina i on će te ozdraviti. Odvrati se od grijeha, upravi svoje ruke prema dobru i očisti svoje srce od svake krivnje. Prinesi ugodan miris i prinos od najboljeg brašna, prinesi obilnu žrtvu, a zatim prepusti mjesto liječniku. Jer ga je Gospodin stvorio i neka ne odlazi od tebe, jer su njegova djela potrebna. Dolazi vrijeme kada ćeš pasti u njihove ruke; i oni će moliti Gospodina da blagoslovi ono što daju za olakšanje i lijek.“
Ove su riječi Mudraca prikladne za današnju svetkovinu.
Crkva, slijedeći nadahnuti nalog, časti liječničko zvanje u osobama svetih Kuzme i Damjana. Oni nisu samo, poput mnogih drugih, posvetili sebe tom pozivu, nego su, više od svih drugih, pokazali svijetu kako uzvišenu ulogu liječnik može imati u kršćanskom društvu.
Kuzma i Damjan bili su kršćani od svojega djetinjstva.
Proučavanje Hipokrata i Galena još je više u njima razvilo ljubav prema Bogu, čije su nevidljive savršenosti promatrali odražene u veličanstvenosti stvorenoga svijeta, a osobito u ljudskom tijelu, njegovoj palači i hramu.
Za njih je znanost bila hvalospjev Stvoritelju, a obavljanje njihova zvanja sveta služba. Služili su Bogu u njegovim trpećim udovima, bdjeli nad njegovim ljudskim svetištem, čuvali ga od povrede ili popravljali ono što je bilo narušeno.
Takav je život, ispunjen ljubavlju prema bližnjemu, s pravom bio okrunjen savršenom žrtvom mučeništva.
Istok i Zapad natjecali su se u iskazivanju časti Anargirima, kako su naši sveci bili nazivani zato što za svoje usluge nisu primali nikakvu naknadu. Mnoge su im crkve bile posvećene.
Car Justinijan ukrasio je i utvrdio neugledni grad Kir zbog poštovanja prema njihovim svetim relikvijama koje su se ondje čuvale; otprilike u isto vrijeme papa Feliks IV. podigao je njima u čast crkvu na Rimskom forumu, zamijenivši tako spomen manje sretne braće Romula i Rema spomenom svetih blizanaca mučenika.
Nedugo prije toga sveti Benedikt posvetio je svetima Kuzmi i Damjanu svoj prvi samostan u Subiacu, koji je danas poznat kao Sveta Skolastika.
Ali Rim je svetoj arapskoj braći iskazao najveću moguću čast: njihova je imena, među tisućama vlastitih junaka, stavio u svečane litanije i na svete diptihе Mise.
U srednjem vijeku liječnici i kirurzi udruživali su se u bratovštine čiji je cilj bio posvećenje članova zajedničkom molitvom, ljubavlju prema siromašnima i ispunjavanjem svih dužnosti njihova važnog poziva na veću slavu Božju i veće dobro trpećega čovječanstva.
Društvo svetoga Luke, Kuzme i Damjana u Francuskoj je u naše vrijeme preuzelo obnovu tih sretnih predaja.
A sada poslušajmo izvještaj svete Crkve o dvojici braće.
Kuzma i Damjan, braća arapskoga podrijetla, rođeni su u gradu Egeji i potjecali su iz plemićke obitelji. Bili su liječnici te su, za vrijeme careva Dioklecijana i Maksimijana, liječili čak i neizlječive bolesti, ne toliko snagom svoje liječničke vještine koliko Kristovom pomoći.
Kada je prefekt Lisija doznao za njihovu vjeru, naredio je da ih dovedu pred njega te ih je ispitivao o njihovu načinu života i vjerovanju.
Oni su otvoreno ispovjedili da su kršćani i da je kršćanska vjera potrebna za spasenje. Tada im je Lisija zapovjedio da štuju bogove i zaprijetio im mukama i najokrutnijom smrću ako to odbiju.
Kad je vidio da su njegove prijetnje uzaludne, naredio je:
„Svežite im ruke i noge i mučite ih najokrutnijim mukama.“
Njegova je zapovijed izvršena, ali Kuzma i Damjan ostali su postojani u svojoj odluci.
Potom su, još uvijek svezani, bačeni u duboko more. Ali izašli su iz njega živi i oslobođeni svojih okova.
Prefekt je njihov spas pripisao čarobnjaštvu i ponovno ih dao zatvoriti. Sljedećega dana naredio je da ih izvedu i bace na goruću lomaču. No plamen ih nije mogao zahvatiti.
Nakon mnogih drugih okrutnih muka napokon su bili pogubljeni mačem i tako, ispovijedajući Isusa Krista, zadobili palmu mučeništva.
U vama, slavni braćo, ispunila se riječ Mudraca:
„Vještina liječnika uzdići će mu glavu i pred velikima će biti hvaljen.“
Veliki pred kojima ste uzdignuti jesu knezovi nebeskih hijerarhija koji danas svjedoče časti koju vam iskazuje Crkva koja se još bori na zemlji.
Slava koja okružuje vaše glave jest slava samoga Boga, onoga darežljivoga Kralja koji vašu nekadašnju nesebičnost nagrađuje darujući vam vlastiti blaženi život.
U krilu božanske ljubavi vaša se ljubav prema bližnjemu ne može ohladiti. Zato nam pomozite i izliječite bolesne koji s pouzdanjem zazivaju vašu pomoć.
Čuvajte zdravlje Božje djece kako bi mogla ispuniti svoje dužnosti u svijetu i hrabro nositi laki jaram zapovijedi Crkve.
Blagoslivljajte one liječnike koji su vjerni svome krštenju i koji traže vašu pomoć; i umnožite njihov broj.
Pogledajte kako proučavanje medicine u naše vrijeme tako često odvodi ljude na putove materijalizma i fatalizma, na veliku štetu znanosti i čovječanstva.
Nije istina da je sama priroda dostatno objašnjenje patnje i smrti; i nesretni su oni čiji liječnici u bolesniku gledaju samo tijelo i krv.
Čak je i poganska škola imala uzvišeniji pogled; i zasigurno je viši ideal nadahnjivao vas da svoje zvanje obavljate s religioznim poštovanjem.
Po snazi svoje slavne smrti, svjedoci Gospodinovi, isprosite našem bolesnom društvu povratak vjeri, sjećanju na Boga i onoj pobožnosti koja je korisna za sve i u svemu, jer ima obećanje života sadašnjega i onoga koji dolazi.
KRATKO RAZMIŠLJANJE ZA NAŠE VRIJEME
Guéranger u svetim Kuzmi i Damjanu ne odvaja znanje od vjere.
Za njih medicina nije bila suprotna vjeri. Upravo suprotno: što su više upoznavali čovjeka, to su se više divili njegovu Stvoritelju. Njihovo znanje nije bilo sredstvo samopotvrđivanja, nego način služenja.
To je vrlo snažna misao i danas, kada često osjećamo potrebu sve podijeliti: vjeru na jednu stranu, razum i znanost na drugu, posao na treću, a svakodnevni život na četvrtu.
Guéranger nas podsjeća na drugačiji pogled: ono što znamo, ono što radimo i ono što jesmo može postati služenje Bogu i čovjeku.
Posebno je lijepa njegova slika liječnika koji „služi Bogu u njegovim trpećim udovima“. Čovjek pred nama tada više nije samo dijagnoza, problem, učenik, pacijent, roditelj ili kolega. Pred nama je osoba.
I možda je upravo to potrebno ponovno naučiti.
POTICAJ ZA DANAS
Danas u osobi koju susretnem pokušat ću najprije vidjeti čovjeka, a tek onda njegov problem.
Sveti Kuzmo i Damjane,
koji ste svojim znanjem služili bolesnima
i svoj život darovali Kristu,
molite za sve liječnike, medicinske djelatnike,
bolesnike i sve koji danas nekome trebaju biti pomoć.
Sveti Kuzmo i Damjane, molite za nas.
Izvor: Guéranger, The Liturgical Year, Volume XIV, September 27 – Saints Cosmas and Damian, Martyrs, str. 268. Izvorni tekst možeš provjeriti ovdje: Dom Prosper Guéranger – Volume XIV, 27. rujna





