Napomena: Tekst je preveden i priređen prema djelu Liturgijska godina (L’Année liturgique) dom Prospera Guérangera, OSB, te prati liturgijski kalendar i duhovnost tradicionalne rimske liturgije.
Dedicija svetoga Mihaela Arkanđela
Danas se Arkanđeo pojavljuje na čelu svoje slavne vojske:
„I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zaratiše sa Zmajem, a Zmaj i njegovi anđeli zaratiše.“ (Otk 12, 7)
U šestom stoljeću posvećenje crkava svetomu Mihaelu na gori Garganu i u rimskom Cirkusu povećalo je slavu ovoga dana; no on je već mnogo prije bio posvećen od Rima spomenu svih nebeskih Sila.
Istok šestoga rujna slavi ukazanje Pobjednika nad Sotonom u Honi u Frigiji, dok je osmi studenoga određen za njihovu svečanost anđela, koja odgovara našem današnjem blagdanu, pod naslovom: „Zbor svetoga Mihaela, kneza nebeske vojske, i ostalih bestjelesnih Sila.“ Premda se riječ zbor (synaxis) obično primjenjuje na liturgijska okupljanja ovdje na zemlji, obaviješteni smo da u ovom slučaju označava i okupljanje vjernih anđela na poziv njihova poglavara te njihovo zajedništvo, zauvijek potvrđeno pobjedom.
Tko su, dakle, te nebeske Sile, čija tajanstvena borba otvara prvu stranicu povijesti?
Njihovo postojanje potvrđuju predaje svih naroda, kao i autoritet Svetoga pisma.
Ako se obratimo Crkvi, ona nas uči da je na početku Bog istodobno stvorio dvije naravi: duhovnu i tjelesnu, a potom čovjeka, koji je sastavljen od jedne i druge. Ljestvica naravi spušta se stupnjevito od bića stvorenih na Božju sliku sve do samih granica ništavila; a istim se stupnjevima stvorenje uzdiže prema svome Stvoritelju.
Bog je beskrajno Biće, beskrajna Inteligencija, beskrajna Ljubav.
Stvorenje je zauvijek ograničeno; ali čovjek, obdaren razumskim umom, i anđeo, obdaren neposrednim shvaćanjem istine, neprestanim se očišćenjem uzdižu iznad granica svoje nesavršene naravi kako bi, povećanjem svjetla, dosegnuli savršenstvo veće ljubavi.
Samo je Bog jednostavan onom nepromjenjivom stvaralačkom jednostavnošću koja je apsolutno savršenstvo i isključuje svaku mogućnost napretka; On je čisti Čin, u kojemu su bit, moć i djelovanje jedno.
Anđeo, premda je potpuno neovisan o materiji, ipak je podložan naravnoj slabosti svojstvenoj svakom stvorenom biću; on nije apsolutno jednostavan, jer se u njemu djelovanje razlikuje od moći, a moć od biti.
Koliko je veća slabost čovjekove složene naravi, koja nije sposobna vršiti djelatnosti razuma bez pomoći osjetila!
Jedan od najprosvjećenijih učenika Anđeoskoga Naučitelja kaže:
U usporedbi s našim znanjem, kako je mirno i kako je svjetlo znanje čistih duhova! Oni nisu osuđeni na složena zaključivanja našega razuma, koji trči za istinom, sastavlja i rastavlja te mukotrpno izvodi zaključke iz premisa.
Oni neposredno obuhvaćaju cjelinu prvih istina. Njihova je intuicija tako brza, živa i prodorna da ih je nemoguće, kao nas, iznenada zavesti u pogrešku. Ako se varaju, onda je to njihovom vlastitom voljom.
Savršenstvo njihove volje jednako je savršenstvu njihova uma. Oni ne znaju što znači biti uznemiren silom požuda. Njihova ljubav nije praćena nemirom; jednako su mirni i mudro odmjereni njihova mržnja prema zlu i njihova ljubav.
Volja, tako oslobođena, ne poznaje ni neodlučnost u nakanama ni nestalnost odluka. Dok su nama potrebna duga i tjeskobna razmišljanja prije nego što donesemo odluku, vlastitost je anđela da se jednim jedinim činom odluče za predmet svoga izbora.
Bog je i njima, kao i nama, ponudio beskrajno blaženstvo u gledanju Njegove biti; a da bi ih osposobio za tako uzvišen cilj, dao im je milost u istom trenutku kada im je dao i postojanje.
U jednom su trenutku rekli da ili ne; u jednom su trenutku slobodno odredili svoju vječnu sudbinu.
Nemojmo biti zavidni
Po svojoj je naravi anđeo uzvišeniji od nas. Ali kojemu je od anđela ikada bilo rečeno: „Ti si moj Sin“?
Prvorođeni nije za sebe izabrao anđeosku narav.
Na zemlji je i sam prepoznao podređenost koja u vremenu ljudsku slabost podvrgava tim čistim duhovima; od njih je, kao braća koja su s njime u tijelu i krvi, primio navještaj Božjih odluka, pomoć i utjehu. Ali svijet budućega vijeka, kaže Apostol, nije podložan anđelima.
O privlačnosti Božjoj prema onome što je najslabije, kako vas razumjeti bez poniznog pristanka vjere koja se u ljubavi klanja?
Vi ste, na dan velike bitke, bili kamen spoticanja Luciferu.
Ali ustajući iz svoga radosnog klanjanja pred nogama Djeteta-Boga, koje im je unaprijed bilo pokazano na prijestolju Marijina krila, vjerni su anđeli zapjevali:
„Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje.“
Krist, vrhunac nebeskih hijerarhija
O Kriste, moj Kriste — tako vas naziva Atenski Orao — Crkva, očarana, na ovaj blagdan proglašava ljepotu svetih anđela.
Vi ste ljudski i božanski vrhunac iz kojega se čistoća, svjetlost i ljubav izlijevaju na trostruku hijerarhiju devet korova.
Vrhovni Hijerarhu, jedinstvo svjetova, Vi predsjedate pobožanstvenjujućim otajstvima vječne svetkovine.
Raspaljeni Serafini, blistavi Kerubini, nepokolebljiva Prijestolja; plemeniti dvore Svevišnjega, posjednici boljega dijela: prema svjedočanstvu uzvišenoga Areopagita, svoju pravednost, svoj sjaj i svoj oganj hranite neposrednijim zajedništvom s krepostima Spasitelja.
Od Njega, po vama, sva se milost izlijeva na sveti grad.
Gospodstva, Sile, Vlasti; vrhovni upravitelji, prvi pokretači, upravitelji svjetova — za koga upravljate ovim svemirom?
Bez sumnje za Onoga kojemu on pripada: za Kralja slave, Bogočovjeka, Gospodina snažnoga i moćnoga, Gospodina nad vojskama.
Slijednica
Neka hvala bude žurna; neka naš zbor iz dubine duše pjeva u nazočnosti građana neba. Bit će prihvaćena i prikladna ta hvala ako je čistoća duša koje pjevaju u skladu s melodijom.
Neka svi slave Mihaela; neka se nitko ne isključi iz radosti ovoga dana: sretan je to dan u kojemu se slavi svečana pobjeda svetih anđela!
Drevni je Zmaj prognan, a njegova je omražena legija zajedno s njime razbijena; „uznemirivač“ je sam uznemiren, tužitelj je zbačen s vrha neba.
Pod Mihaelovom zaštitom: mir na zemlji, mir na nebu, radost i hvala. Moćan i snažan ustao je za spasenje svih; iz boja izlazi kao pobjednik.
Izbačen s vječnih visina, savjetnik zločina luta zrakom, postavljajući svoje zamke i odašiljući svoje otrove; ali anđeli koji nas čuvaju uništavaju njegove zasjede.
Njihove tri različite hijerarhije neprestano gledaju Boga i neprestano Ga slave svojim pjesmama; ni to gledanje ni ta trajna harmonija ne ometaju njihovu neprestanu službu.
O, kako je divna u nebeskom gradu ljubav devet korova! Oni nas ljube i brane, kao one koji su određeni da ispune njihova ispražnjena mjesta.
Među ljudima je različita milost ovdje na zemlji; među pravednicima bit će različiti redovi slave na dan nagrade. Drugačiji je sjaj sunca, drugačiji sjaj mjeseca, a zvijezde se razlikuju u svojoj svjetlosti: tako će biti i uskrsnuće.
Neka se stari čovjek obnovi; neka se zemaljski čovjek prilagodi čistoći stanovnika neba: jednoga dana mora im biti jednak. Premda još nije potpuno čist, neka u nadi gleda ono što ga čeka.
Da bismo zaslužili pomoć tih slavnih duhova, pobožno ih častimo i umnožavajmo svoje počasti prema njima; iskreno štovanje čini Boga naklonjenim i sjedinjuje nas s anđelima.
