Jedna od poštapalica koja danas dominira Katoličkom Crkvom jest „slušanje“. U sinodalnoj Crkvi od biskupa i klera očekuje se da posebnu pozornost posvete onome što vjernici govore o svim gorućim pitanjima našega vremena. Na taj bi način, navodno, trebali biti u boljem položaju da razaberu kamo „Duh“ želi povesti Crkvu.
Međutim, čini se da „Duh“ danas o nekim ključnim pitanjima u Europi i Americi ne govori baš jasno. Čini se da laici jednostavno ne mogu dovoljno glasno vikati da bi ih čule klerikalne uši koje su odlučile ne čuti.
Pitanje masovne ilegalne imigracije
Nigdje taj raskorak između crkvene hijerarhije i vjernika nije očitiji nego u pitanju masovne ilegalne imigracije u Europi te Sjedinjene Američke Države.
S jedne strane, većina biskupa govori gotovo jednoglasno u prilog toj asimetričnoj invaziji na Ameriku i grubom kršenju njezina suvereniteta. Pritom svoje pogrešno stajalište nameću vjernicima na vrlo nesinodalan način.
Znatan dio katoličkih vjernika protivi se masovnoj ilegalnoj imigraciji i želi razumna ograničenja. Uzalud viču kako bi ih se čulo, ali pastiri ih i dalje ignoriraju. Ponovno, na vrlo nesinodalan način, čini se da Crkva koja „sluša“ sluša samo ono što želi čuti, a svoju ljevičarsku agendu uredno pripisuje „Duhu“ kako bi joj dala legitimitet.
Tako se unutar Crkve stvara ozbiljan raskol, dok biskupi tvrdoglavo odbijaju slušati bilo koga tko ne plješće njihovim stavovima o ovom važnom dijelu službene politike Sjedinjenih Država.
Grade se zidovi, a ne mostovi
Rezultat je situacija u kojoj se suprotstavljaju dva pogleda.
Ljevičarski katolički biskupi i kler promatraju imigranta na apstraktan način. Samom činjenicom da je čovjek, svaki se imigrant smatra vrijednim svake koristi i potpore, čak i kada u zemlju ulazi ilegalno. Umjesto da ga se promatra kao osobu koja nezakonito prelazi granicu, ilegalnog se imigranta pretvara u lik patnika i potlačene žrtve koji se savršeno uklapa u teologiju oslobođenja, odnosno u Evanđelje prema Marxu. Nijedan drugi čimbenik ne smatra se dovoljnim da promijeni takav pogled. Granice moraju pustiti unutra „sve, sve, sve“, bez obzira na posljedice.
Ostavljeni po strani jesu katolički građani koji se suočavaju s konkretnim posljedicama nerazboritih liberalnih useljeničkih politika koje narušavaju mir u njihovim zajednicama i djeluju protiv općeg dobra. U njihovu pogledu nema ničega apstraktnog. Iako su oni građani vlastite zemlje, od njih se očekuje da trpe.
Tako masovni priljev ilegalnih imigranata opterećuje infrastrukturu zajednica i kapacitete pravosudnog sustava. Ponekad među njima ima i kriminalnih elemenata. Takve ljevičarske politike, koje razaraju naciju, mogu u zemlju dovesti i brojne radikalne islamiste, komuniste i druge koji prema Crkvi i Americi imaju ideološki neprijateljski stav.
Instrumentaliziranje rasprave
Nije iznenađujuće da katolici u crkvenim klupama sve više pokazuju „preferencijalnu opciju za zdrav razum“ i pomiču se udesno kada je riječ o ilegalnoj imigraciji. Prema medijskim izvještajima, primjerice, 50 posto katolika podupire izgradnju zida na granici, dok joj se samo 27 posto protivi. Zanemarujući mišljenje većine, Američka biskupska konferencija (USCCB) objavila je 2017., 2019. i ponovno 2023. godine izjave protiv izgradnje zida na granici.
I druge statistike potvrđuju taj očiti raskorak između biskupa i laika kada je riječ o ilegalnoj imigraciji.
Katolička ljevica tvrdi da konzervativni katolici zanemaruju crkveni nauk o tom pitanju i time dovode u pitanje crkveni autoritet.
Pogrešne usporedbe
Massimo Faggioli čak je današnju masovnu ilegalnu imigraciju usporedio sa situacijom nakon enciklike Humanae vitae i pitanjem kontracepcije. Kada je ta papinska enciklika objavljena 1968., dio se laika pobunio protiv crkvenog moralnog nauka prema kojem je kontracepcija „intrinzično zlo“ te je, prema Faggioliju, ušao u „neformalni raskol“. Doista je bio vrlo neformalan, jer – i tada i danas – biskupi rijetko koriste nedjeljne propovijedi kako bi vjernike u klupama podsjetili na nedvosmislenu osudu kontracepcije od strane Crkve.
Konzervativni katolici trebali bi odbaciti tu usporedbu. Crkveni nauk o kontracepciji odnosi se na moralno-doktrinarnu istinu koja se ne može mijenjati. Međutim, protivljenje masovnoj ilegalnoj imigraciji nije „intrinzično zlo“. Način na koji treba postupati s masovnom ilegalnom imigracijom pripada području razboritog prosuđivanja.
To katoličkim vjernicima – bilo da djeluju u vlasti ili izvan nje – daje pravo protiviti se pogrešnim politikama koje omogućuju masovnu ilegalnu imigraciju. To pravo postaje dužnost kada takve politike ugrožavaju opće dobro i spasenje duša.
Dr. Faggioli također ustrajno povezuje te konzervativne katolike s postliberalnim misliocima, premda je očito da većina njih nije ni upoznata s onime što ti intelektualci zastupaju.
Poslužiti se zdravim razumom
Rasprava je uglavnom i pogrešno postavljena kao sukob između masovne ilegalne imigracije i masovnih deportacija.
Postoji ispravan način postupanja prema ilegalnim imigrantima koji poštuje ljubav prema bližnjemu kojom prema njima treba postupati, ali i zdravorazumske potrebe i prava lokalnih zajednica.
Crkva ima odgovore na ta pitanja i bez pribjegavanja narativima teologije oslobođenja koji se temelje na klasnoj borbi. Ključno je ukloniti ljevičarsko pretjerivanje i propagandu koja okružuje ovo pitanje te mu pristupiti iz istinske perspektive stožernih kreposti poput pravednosti i ljubavi – a ne kroz iskrivljenu ljevičarsku prizmu bijesa i revolucije.
Sveti Toma poučava
Sveti Toma Akvinski jasno poučava da se pri pitanju useljavanja moraju imati na umu dvije stvari: jedinstvo naroda i opće dobro. Dobrobit građana mora biti prvenstvena briga, jer oni održavaju i financiraju javni poredak. Društvo preplavljeno neuređenim useljavanjem ne može se u pravednosti prihvatiti.
Kada do useljavanja dolazi, njegov cilj treba biti asimilacija, a ne segregacija; nikada stvaranje „države u državi“. Imigrant ne bi trebao tražiti samo koristi, nego i prihvatiti odgovornosti koje proizlaze iz ulaska u punu zajednicu naroda. Postajući građaninom, osoba dugoročno postaje dijelom velike obitelji, a ne dioničarom u dioničkom društvu koje traži samo kratkoročni vlastiti interes.
Razmjerna imigracija uvijek je bila zdrav razvoj društva jer u društveno tijelo unosi novi život i nove kvalitete. Ali kada izgubi tu razmjernost i počne potkopavati svrhu države, ugrožava dobrobit naroda.
Objašnjenje nelagode
To objašnjava zašto toliko Amerikanaca osjeća nelagodu zbog masovne, nerazmjerne i ilegalne imigracije. Ljevičarske useljeničke politike umjetno stvaraju situaciju koja uništava zajedničke točke jedinstva i nadilazi sposobnost društva da prirodnim putem uključi nove elemente u jedinstvenu kulturu.
Takve politike čak mogu omogućiti pogubno otvoren prijem onima koji mrze naciju i žele je uništiti. Opće se dobro pritom zanemaruje.
Kada se to dogodi, bilo bi dobro „poslušati“ mudre savjete svetoga Tome Akvinskoga i biblijska načela. Narod mora prema svima, uključujući strance, postupati pravedno i s ljubavlju, ali prije svega mora štititi opće dobro i svoje jedinstvo – bez čega nijedna zemlja ne može dugo opstati.
Ne treba slušati prevrtljive „duhove“ koji stvaraju podjele i pogrešno postavljaju rasprave.
