Naslovnica Crkva Nadbiskup Želimir Puljić slavio misu “ad orientem”

Nadbiskup Želimir Puljić slavio misu “ad orientem”

Prije nekoliko mjeseci prefekt Kongregacije za bogoštovlje kardinal Robert Sarah pozvao je na povratak tradicionalnoj liturgijskoj orijentaciji tzv. “ad orientem” prilikom služenja Novog obreda mise.

Kardinal je napomenuo kako Drugi vatikanski sabor nigdje u svojim dokumentima nije obvezao svećenike da slave misu licem prema narodu. Napomenuo je da čitači i slušatelji trebaju biti okrenuti jedni prema drugima za vrijeme službe riječi “Ali čim se dođe do trenutka kad se obraća Bogu, od prikazne molitve nadalje, od temeljne je važnosti da svećenik i vjernici zajedno budu usmjereni prema istoku. To točno odgovara onome što su saborski oci željeli” istaknuo je kardinal Sarah. Podsjetio je kako je slavlje “ad orientem” odobreno u rubrikama novog Rimskog misala u kojima se određuju vremena kad je svećenik okrenut prema narodu a kad prema oltaru i stoga kako za slavlje na starim oltarima tj slavlje “ad orientem” ne treba nikakva posebna dozvola. Kardinal Sarah je dao i konkretan prijedlog da se s tom praksom započne od prve nedjelje adventa ove godine.

U Hrvatskoj je led probijen u Zadru nekoliko dana prije prve nedjelje došašća i to na blagdan Gospe od zdravlja u istoimenom zadarskom svetištu gdje je zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić predsjednik Hrvatske biskupske konferencije celebrirao misu na glavnom oltaru Gospe od zdravlja upravo na način kako je to opisao kardinal Sarah.

Kad se celebrant obraća narodu i u službi riječi okrenut je prema narodu, a od prikazanja je zajedno s narodom kao prvi pastir predvodnik okrenut prema liturgijskom Istoku, tj. prema svetištu i križu na njegovom središtu.

Nakon završetka mise nadbiskup je održao kratku katehezu okupljenom mnoštvu vjernika o značenju liturgijske orijentacije.

Danas smo imali liturgiju u kojoj sam bio okrenut dijelom prema vama a dijelom prema oltaru. Okretanje prema oltaru ne znači okretanje leđa narodu nego zajednička usmjerenost prema Gospodinu sa svećenikom pastirom na čelu koji prvi predvodi narod. U prvom dijelu liturgije u službi riječi smo imali položaj predsjedanja i bili smo okrenuti prema narodu, a onaj sveti dio konsekracije išli smo svi zajedno prema Isusu, prema svetištu prema onome koji nas je sazvao i prema njegovoj majci koja stoji kraj njega i nas zagovara. I zato je Benedikt XVI. stalno govorio da nije II vatikanski koncil prijelom nego kontinuitet i nastavak na ono što je na Tridentu rečeno, ali na malo drugačiji način ali nastavak a ne prekid. Smatrao sam ovo potrebnim reći jer smo tako danas celebrirali liturgiju prema puku i prema svetištu. Kamo sreće da se odmah jedno i drugo naglasilo i ovako nastavilo onda vjerojatno ne bi mnogi oltari stradali i mnoge stare crkve stradale u toj obnovi i renovaciji. Marija nas je danas okupila oko sebe, vodi nas prema svome sinu i njoj se možemo uvijek utjecati jer ona je naša majka koja nas razumije te iako je na nebo uznesena ostala je s nama i sretni smo zbog toga i zahvalni za njezinu blizinu i njezin zagovor.

 -zaključio je nadbiskup.

Podsjetimo na rubrike iz opće uredbe novog Rimskog misala u kojima se podrazumijeva da je svećenik okrenut prema oltaru u onim dijelovima mise o kojima je govorio i kardinal Sarah i Zadarski nadbiskup.

OPĆA UREDBA RIMSKOG MISALA 2003.

br. 124.
Nakon toga svećenik ode k sjedištu. Kad se dovrši ulazna pjesma, svećenik i vjernici znamenuju se znakom križa, a svi stoje. Svećenik govori: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Narod odgovori: Amen. Zatim svećenik, okrenut prema narodu, šireći ruke pozdravi narod jednim od predloženih obrazaca. Sam svećenik ili koji drugi služitelj može vrlo kratko uvesti vjernike u misu dana.
Navedeni članak govori da je svećenik okrenut prema narodu u trenutku pozdrava narodu. Ali iz ovoga još ne možemo iščitati generalno pravilo orijentacije budući da se predviđa da se uvodni obredi ionako predvode sa sjedišta, a ne sa oltara.
br. 146.
Nakon toga svećenik se vrati k sredini oltara te, okrenut prema narodu, šireći i sklapajući ruke pozove narod na molitvu riječima: Molite braćo i sestre. Narod ustane i odgovori: Primio Gospodin. Zatim svećenik raširenih ruku moli molitvu nad prinosima, a na kraju narod usklikne: Amen.
U ovom trenutku završile su prikazne molitve i svećenik se nalzi kod oltara. Navedeni članak sad naglašava da je svećenik okrenut narodu u trenutku dok narod poziva s riječima “molite braćo i sestre”, što predmnjeva da do tada nije bio okrenut narodu. Navedena rubrika je analogna tzv. Tridentskom misalu u kojemu se također na poziv “Orate fratres” svećenik treba okrenuti prema narodu.
br. 154.
Zatim svećenik raširenih ruku naglas govori molitvu Gospodine Isus Kriste, ti si rekao. Završivši je, okrenut prema narodu, šireći i sklapajući ruke, navijesti narodu mir govoreći: Mir Gospodnji bio vazda s vama. Narod odgovori: I s duhom tvojim. Zatim, ako je zgodno, svećenik doda: Pružite mir jedni drugima.
Navedeni br. 154. opet predmnjeva okrenutost oltaru budući da naglašava okrenutost narodu u trenutku obraćanja narodu riječima :”Mir Gospodnji bio vazda s vama”. Da se podrazumjeva da je čitavo vrjeme okrenut narodu, ne bi bilo potrebno naglašavanje u rubrici da treba biti okrenut narodu i to baš u trenutku samog obraćanja narodu. Navedena rubrika je također ekvivalentna tzv. Tridentskom misalu u kojem se isto svećenik okreće narodu na “Pax Domini”.
br. 157
Kad završi molitvu, svećenik poklekne, uzme hostiju posvećenu na toj misi, malo je podigne iznad plitice ih kaleža i okrenut prema narodu kaže: Evo Jaganjca Božjeg te s narodom doda: Gospodine, nisam dostojan.
U ovoj rubrici se opet govori o okretanju prema narodu i to u trenutku pokazivanja posvećene hostije narodu na dok izgovara “Evo Jaganjca”. Očito da do tada nije bio okrenut narodu. Isti propis okretanja narodu u tom trenutku je u rubrikama tzv. Tridentskog misala prilikom Ecce Agnus Dei.
čl.158
Nakon toga svećenik, okrenut oltaru, tiho kaže: Tijelo Kristovo sačuvalo me za život vječni te s poštovanjem blaguje Tijelo Kristovo. Zatim uzme kalež i tiho rekne: Krv Kristova sačuvala me za život vječni te s poštovanjem uzme Kristovu Krv.
Navedena rubrika 158. govori da da je svećenik okrenut narodu dok je pokazivao posvećenu hostiju i izgovarao “Evo Jaganjca” okrenuo se oltaru i s poštovanjem blagovao Tjelo Kristovo. Da je čitava misa služena okrenuta prema narodu ovakve upute koje govore kad je okrenut prema narodu a kad prema oltaru u misalu uopće ne bi bile potrebne. Očito da je da je svećenik u nekim djelovima mise okrenut prema oltaru, a u nekima prema narodu. Članak 157. i 158. o to sada jasno i nedvosmisleno potvrđuju.
Što se liturgijske orijentacije tiče jedina razlika između predreformske tzv. Tridentinske mise i novog obreda je ta što se u novom obredu služba riječi i završni obredi služe sa sjedišta dok se euharistijski kanon u jednom i drugom obredu treba moliti sukladno tisućljetnoj liturgijskoj tradiciji cijelog kršćanskog istoka i zapada “ad orientem”.