Naslovnica Crkva Naša djela pokazuju čijeg oca slijedimo

Naša djela pokazuju čijeg oca slijedimo

Oruđe đavla postajemo ako uzvraćamo na isti način

Isus nastavlja sa svojom poukom o Zapovijedima vraćajući na njihovu bit, na njihovo ispunjenje. On upozorava zapravo i na to kako se netko može zvati vjernikom a biti oruđe Zloga, odnosno đavla. Oruđe đavla postajemo ako uzvraćamo na isti način, istom mjerom kojom nas Zli napada, provocira i sl. Tako zapravo svraćamo vodu na njegov mlin, jer radimo po obrascu kojim se on hrani…

Tako npr. ako te zlo provocira nemirom i nasjedneš, onda će te kontrolirati upravo nemirom; ili ako te provocira strahom i nasjedneš, kontrolirat ćete preko straha na koji si nasjeo; ili ako te isprovocira na srdžbu onda će te kontrolirati preko srdžbe…

Isus nas želi poučiti da se protiv zla bori na posve drugačiji način od onoga koji to zlo očekuje od tebe, na koji te potiče.

Postaje nam jasno što nam Isus govori… ON NAS POUČAVA KAKO OSVETA NIJE NIŠTA DRUGO NEGO PRISTAJANJE NA ZLO, NA LOGIKU ZLA, pa u tom smislu valja promatrati Isusove riječi – Ne opirite se Zlomu!

To ne znači ostati pasivan na zlo, na napade zla, nego naprotiv, to zahtijeva posebnu angažiranost i aktivnost protivnu logici zla. Taj nagažman je puno snažniji, i traži puno aktivniju ulogu čovjekova razuma…, preko kojega se zapravo aktiviraju naskrovitiji i ujedno najučinkovitiji darovi čovječnosti pohranjeni u samom središtu. S time dovodimo u vezu riječi (iz 1 Kor 3, 16-23) koje nam kažu da smo hram Božji, i da Duh Božji prebiva u nama. Traži se dakle s pristankom našeg razuma angažman Božje sile u nama koja onda čovjekov razum postavlja drugačije, posve suprotno očekivanjima i taktici Zloga.

Skrivena čovjekova snaga, nasuprot toj logici zla, je da na napade zla, umjesto vlastitim snagama, čovjek uzvrati glavnim adutom iz rukava, a to je snagom Božjom… Lijepa slika toga bio bi David s praćkom ispred Golijata.

Dok Golijat, silni i strašni gorostas (slika Sotone, i njegovih snaga), na Davida izlazi u punoj ratnoj opremi i s prijetnjama i proklinjanjima kojima uz svoj strašan izgled širi strah, maleni je David bez oklopa, i praktički goloruk. Međutim, David je miran i ne pristaje na strah, ne uzvraća na kletve istim načinom. Umjesto toga, siguran u Božju snagu, s darom straha Božjega protiv straha sotonskog, s darom vjere u Boga protiv beznađa koje širi neprijatelj…

Isusov odgovor (koji od nas traži) protiv osvete i uzvraćanja na zlo je uzvraćanje Božjim oružjima, kao npr. protiv škrtosi darežljivšću, protiv mržnje ljubavlju i praštanjem, protiv proklinjanja blagoslivljanjem…

POKAZATELJ JESMO LI SINOVI I KĆERI OCA NEBESKOGA…, I ČIJU ŠKOLU POHAĐAMO…

Budite sveti, jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš! – poziv je koji je upućen svakome od nas. Taj poziv traži rad na sebi, na uklanjanju svih negativnih osjećaja: poput osvete, ubojite srdžbe… (vidi Lev 19, 1-2.17-18).

To je put građen na posve drugačijoj mudrosti, i na posve drugačije shvaćenoj snazi od one koju promiče svijet… „Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom.“ (1 Kor 3, 19)

Mali Mate krenuo u prvi razred i prošao s pet. Pitaju ponosnog oca na koga je mali pametan, a on odgovara: „Na koga drugoga bi bio nego na svoga ćaću.“ „Ali ti nisi bio odličan đak“, odgovara mu na to jedan susjed. „Nisam, ali sam bio pametan. I to što mi je mali sad odlikaš, to vam je zbog toga.“, objasnio je samodopadno ponosni otac.

Nakon nekoliko godina međutim dogodilo se da je mali Mate zanemario učenje a krenuo činiti probleme u školi. Pozvali oca u školu i rekli mu kakvo je stanje sa sinom i školom, te da bi čak mogao pasti godinu.

Kad se Jozo vratio s primanja pitaju ga opet oni isti susjedi: „Što to čujemo o malom Mati?, „Što je to s malim Matom’“, „Na koga se to sad bacio?“. A Jozo, braneći i dalje svoju poziciju odgovara: „Dok je bio pametan bio je na me. Sad od kad je poludio je na onu svoju mater, i na one njene.“

NAŠA DJELA POKAZUJU ČIJEG OCA SLIJEDIMO, i čija smo djeca (sinovi i kćeri) vidi se po rezultatima.

Ako slijedimo logiku uzvraćanja istom mjerom na nečije zlo, i ako opravdavamo svoj grijeh tuđim grijehom, ili ako su nam čak i dobra djela obojana nekim interesom…, onda mi zapravo slijedimo logiku Zloga, postajemo njegovo oruđe.

LOGIKA ISUSOVA NAUKA JE U TOME DA ŽELI PORAZITI ZLO U NAMA, A NE LJUDE. Tko slijedi tu logiku postaje oruđe Božje.

 sa stranice dominikanci.hr