Zbog grijeha silnih tvojih to ti učinih. Ali ću izmijeniti udes šatora Jakovljevih.
Ovaj tjedan smo na misi čitali iz 30. poglavlja Knjige proroka Jeremije, koje je pisano za vrijeme babilonskog izgnanstva. Ovi retci mogu nam poslužiti kao svojevrsni vodič i u današnje vrijeme otpadanja od vjere.
Sjeverno kraljevstvo Izraela je bilo uništeno od strane Asiraca u 721. prije Krista. Južno kraljevstvo Judea, ignorirajući brojna upozorenja i pozive na pokajanje, kasnije je doživjelo sličnu sudbinu; Babilonci su opsjedali i uništili Jeruzalem 587. prije Krista. Neposredno prije tog razaranja, Jeremija je vidio Slavu Božju podignutu iz Hrama i odmaknutu na istok… Grad, pa čak i Hram, je ležao u ruševinama. Kovčeg Saveza je nestao, a ostatak odveden u ropstvo. Sva ova stradanja i razaranja su se mogla i izbjeći da su Božji ljudi samo poslušali upozorenja proroka i vratili se svim srcem Gospodinu i Njegovim zapovijedima. S Gospodinom i unutar sigurnih zidina njegovih zapovijedi nalaze se snaga i zaštita.
Razmotrimo malo što ovi povijesni događaji i nama govore u naše vrijeme:
Uništenje – ovako govori Gospodin: Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj. (Jr 30,12)
Da, stvari su krenuli dalje od jednostavnih lijekova ili zavoja. Te rane su duboke i bolne. Grijeh nas duhovno razara kada zlo prodire sve dublje i dublje. Jednostavan rak kože, ako se ne liječi, može pronaći svoj put prema unutarnjim organima, pa se čak i uvući u naše kosti. Tako djeluje i grijeh, ako se ne liječi pokajanjem, raste i postaje sve ozbiljniji. Postajemo podložni za sve dublje i ozbiljnije grijehe koji donose duhovnu propast, tamu, te uporan nedostatak pokajanja u kojem rak ponosa prelazi u svoju završnu fazu. Judea je došla do te razine, a jedini lijek je bilo doživjeti puninu posljedica njihovog odbacivanja Boga.
A što reći o nekadašnjem kršćanskom Zapadu? Europi? Americi? Mislimo li zaista da naša kulturna revolucija, ukorijenjena u grešnoj pobuni protiv autoriteta, protiv svete tradicije, moralne vizije Svetog pisma, uz naš današnji pogled na ljudsku seksualnost i brak može stvoriti išta osim korupcije? Može li naša pohlepa, naša neutaživa želja za uvijek više, bez obzira na ljudski (ili monetarni) trošak, donijeti išta dobro našoj budućnosti? Nisu li naše rane umnožene i upale sve dublje? Krv naše pobačene djece vapi do neba. Razorenih obitelji je sve više zbog promiskuiteta i razvoda; a posljedica su izranjena djeca u svijetu u kojem se kriza samo produbljuje. Jesu li te rane izlječive? Pokazujemo li uopće ikakvu volju da posegnemo za potrebnim lijekovima samokontrole, vjernosti i poslušnosti Božjoj viziji? Čini se da ne. Mrak brzo dolazi. Kao što je Jeremija jednom upozorio ljude svoga vremena, tako i mi u Crkvi danas moramo odaslati krik upozorenja da se naše rane pogoršavaju, intelektualna i moralna tama raste sve dublje, a vrijeme za pokajanje sve je kraće. Uskoro, kao i kod starog Izraela i Judeje, puni račun za naš grijeh stiže na naplatu.
Sveto pismo nam govori:
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.
Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri. (Gal 6, 7-10).
Obnova– Crkva je preživjela mnoge uspone i padove u ovom svijetu. Carstva su se uzdizala i padala, narodi i kulture dolaze i prolaze, ali mi smo još uvijek ovdje u naviještanju Evanđelja, u svako doba godine, dok nam Gospodin opet ne dođe.
Koja je vaša misija? Biti ostatak! Da, Gospodine, učini ono što je potrebno učiniti, ali molim Te, pomozi nam da ostanemo vjerni!
Glavar njihov iz njih će niknuti, vladar njihov ispred njih će izaći. Pustit ću ga k sebi da mi se približi — jer tko da se usudi sâm preda me! — riječ je Gospodnja. I vi ćete biti moj narod, a ja vaš Bog. (Jr 30, 20-23)
Ovo je završna priča. Bez obzira na uspone i padove ovoga svijeta, Gospodinov konačan plan za svakog od nas je da se vratimo u jedinstvu s Njim. Isus je došao da nas privede k Ocu prolijevajući Svoju dragocjenu krv. Jeremijine riječi nam govore da ostanemo vjerni do smrti, kada ćemo biti pozvani Ocu i po milosti našeg Gospodina Isusa pristupiti mu sa svetim povjerenjem koje smo zadobili po Njegovoj milosti. Knjiga Hebrejima nam ovo opisuje i daje nam nadu i poticaj.
Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj – put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.
(Heb 10,19 -25).
