Kao bivši prefekt Vatikanskog dikasterija za biskupe, papa Lav XIV naviknut je na gledanje zastrašujuće dugačkih popisa biskupskih upražnjenja.
Među mnogim biskupijama na trenutnom popisu nalazi se i Eichstätt. Ova biskupija u Bavarskoj, u južnoj Njemačkoj, postala je upražnjena 8. lipnja kada je biskup Gregor Maria Hanke dao ostavku u dobi od 70 godina, navodeći “unutarnji umor” i sumnje u vezi sa “sinodalnim putem” u zemlji.
Sinodalni put okupio je njemačke biskupe i odabrane laike između 2019. i 2023. kako bi raspravljali o dalekosežnim promjenama u katoličkom učenju i praksi. Kada je završio, sa 150 stranica rezolucija, 27 dijecezanskih biskupa u Njemačkoj pozvano je da se pridruži privremenom “sinodalnom odboru”, čiji je glavni zadatak uspostaviti stalno tijelo biskupa i laika s velikim ovlastima nad Crkvom u Njemačkoj.
Hanke je bio jedan od četvorice dijecezanskih biskupa koji su odbili sudjelovati u sinodalnom odboru ili nacionalnom sinodalnom tijelu, potencijalno potkopavajući projekt sinodalnog puta.
Imenovanje Hankeova nasljednika s nestrpljenjem se iščekuje u Njemačkoj zbog toga što bi moglo ukazati na stav novog pape prema sinodalnom putu.
No biskupija Eichstätt jedna je od najmanjih u zemlji po broju katoličkog stanovništva. Zašto se onda na nju gleda kao na lakmus test za papu Lava? I koje su papine opcije?
Sviđa li se Lavu sinodalni put?
Nedugo nakon što je papa Lav XIV izašao na balkon s pogledom na Trg svetog Petra u svibnju, u Njemačkoj je započela rasprava. Je li prvi papa rođen u SAD-u pristaša sinodalnog puta ili kritičar?
Dokazi su bili oskudni i proturječni, ali mišljenja nije nedostajalo.
Činjenice se mogu brzo sažeti. Dok je kardinal Robert Francis Prevost, budući papa, bio prefekt Dikasterija za biskupe, bio je jedan od potpisnika pisma Vatikana u veljači 2024., u kojem su njemački biskupi zamoljeni da odgode glasanje o statutima sinodalnog odbora prije razgovora u Rimu.
Prevost je sudjelovao u razgovorima s njemačkim biskupima u ožujku i lipnju 2024., koji su rezultirali dogovorom da biskupi neće poduzimati daljnje korake prema uspostavi stalnog nacionalnog sinodalnog tijela bez odobrenja Vatikana.
Njegov prethodnik u Dikasteriju za biskupe, kardinal Marc Ouellet, bezuspješno je pozivao na moratorij na sinodalni put. No, činilo se da je Prevostova pozicija bila ambivalentnija. Je li pomogao obuzdati projekt sinodalnog puta ili je osigurao njegov opstanak?
Ludwig Ring-Eifel, glavni urednik njemačke katoličke novinske agencije KNA, sugerirao je u svibnju da je kardinal Reinhard Marx iz Münchena podržao izbor Lava prije konklave.
“Marx je pripisao Prevostu zaslugu što je spasio njemački sinodalni put od kanonskog gašenja kompromisnom formulom, dok je Prevostov prethodnik Marc Ouellet zauzeo oštar konfrontacijski stav prema reformskom projektu njemačkih katolika,” napisao je Ring-Eifel.
Nakon izbora Lava XIV, dvije vodeće osobe sinodalnog puta — Irme Stetter-Karp, laička liderica, i predsjednik biskupske konferencije biskup Georg Bätzing — istaknuli su Lavovu predanost “sinodalnoj Crkvi”, izraženu u njegovom prvom javnom obraćanju. Tvrdili su da njegov izbor daje novi zamah naporima za uspostavu nacionalnog sinodalnog tijela u Njemačkoj.
Drugi nisu bili tako sigurni. Biskup Essena Franz-Josef Overbeck opisao je Lava XIV kao “rezerviranog” prema pitanjima koja se raspravljaju u Njemačkoj.
“Zaista živimo u drugačijem svijetu od onoga koji je on iskusio u Peruu,” rekao je Overbeck, referirajući se na papine godine kao augustinski misionarski svećenik, a kasnije i biskup u toj latinoameričkoj zemlji.
Biskup Norbert Strotmann, rođen u Njemačkoj, koji je služio kao glavni tajnik peruanske biskupske konferencije od 2017. do 2023., izjavio je da ne očekuje da će papa Lav “odgovarati na regionalne zahtjeve za reformama.”
“Iskusio je — primjerice, s obzirom na biskupsku konferenciju u svojoj domovini, SAD-u — koliko je teško spojiti konzervativne i progresivne struje,” komentirao je. “Ne mogu zamisliti da bi poduzeo korake koji bi ga koštali podrške četvrtine ili trećine vjernika.”
Tumačenja su, dakle, bila neusklađena — i bit će sve dok papa Lav javno ne iznese svoje mišljenje ili ne poduzme korake koji bi jasno izrazili njegov stav.
Zašto se Eichstätt smatra lakmus-testom?
U videu objavljenom 24. lipnja, njemački katolički novinar Benjamin Leven komentirao je raspravu o papinom stavu prema sinodalnom putu.
Dok su kritičari sinodalnog puta ukazivali na papin potpis na vatikanskom pismu, pristaše su istaknuli njegovo nedavno imenovanje biskupa Shanea Mackinlaya za novog nadbiskupa Brisbanea. Mackinlay je bio promatrač na završnoj plenarnoj skupštini sinodalnog puta i opisao doprinos njemačke Crkve globalnom sinodalnom procesu, koji je pokrenuo papa Franjo, kao “veliko obogaćenje za sve nas.”
“Hoće li papa Lav imenovati kritičara sinodalnog puta za biskupa Eichstätta kako ne bi dodatno oslabio frontu kritičara?” pitao je Leven. “Ili će imenovati pristašu? Oba izbora bila bi shvaćena kao izjava o crkvenoj politici.”
“Neovisno o tome, ova odluka ima značenje i izvan Eichstätta. Tko god bude imenovan na tu poziciju, u svakom će slučaju biti smatran prvim njemačkim ‘Lavinim biskupom.’”
Leven je ustvrdio da bi to i dalje bio slučaj čak i ako papa Lav prije Eichstätta popuni još jedno upražnjeno biskupsko mjesto u Njemačkoj, Münster.
“Iako je mjesto biskupa također upražnjeno u Münsteru, tamošnji katedralni kaptol bira novog pastira. U Bavarskoj je, s druge strane, imenovanje u isključivoj nadležnosti pape,” rekao je Leven, referirajući se na regionalne razlike u imenovanju biskupa u Njemačkoj.
Biskupija Eichstätt ovog je tjedna pozvala laike da sastave idealan profil za svog sljedećeg biskupa. No, na kraju, papa je slobodan odabrati koga god želi. Stoga, kada se ime sljedećeg biskupa Eichstätta pojavi u dnevnom biltenu Vatikana, bit će malo sumnje da je to pomno razmotren izbor Lava XIV.
Koje su papine opcije?
Možda bi najjasnija stvar koju bi papa Lav mogao učiniti bila imenovati biskupa sličnih stavova.
Ako je biskup Hanke odbijao post-sinodalne promjene, logika bi mogla biti da bi to trebao činiti i njegov nasljednik. Na taj bi način Lav očuvao trenutni omjer od 4 prema 23 među njemačkim dijecezanskim biskupima u vezi sa sinodalnim putem.
Mnogi bi promatrači to vidjeli kao signal kontinuiteta. No, pristaše sinodalnog puta mogli bi to protumačiti kao rani znak Lavove nesklonosti prema njima.
Druga bi opcija bila da papa imenuje zagovornika sinodalnog puta u Eichstätt. Takvog bi kandidata vjerojatno bilo lakše pronaći, a imenovanje bi moglo donijeti papi određenu naklonost njemačke crkvene elite.
To ne bi znatno promijenilo ravnotežu u njemačkoj Crkvi jer bi i dalje postojala trojica biskupa koji se protive većini koja se zalaže za novo nacionalno sinodalno tijelo. Takvo tijelo, argumentira se, zahtijeva jednoglasnu podršku biskupa zemlje kako bi funkcioniralo s punim legitimitetom.
No, papa Lav nije ograničen na dvije opcije — za ili protiv sinodalnog puta. Mogao bi se odlučiti za kandidata koji zauzima mješovit pristup. Novi bi biskup, primjerice, mogao pristati pridružiti se sinodalnom odboru i budućem nacionalnom sinodalnom tijelu, ali koristiti svoju poziciju kako bi zagovarao da se duhovna obnova shvati jednako ozbiljno kao i strukturne promjene unutar projekta sinodalnog puta.
Biskupi s mješovitim profilima postoje u njemačkoj Crkvi. Na primjer, nadbiskup Bamberga Herwig Gössl bio je jedan od 21 biskupa koji su glasali “protiv” dokumenta sinodalnog puta koji je pozivao na promjenu stava Crkve prema seksualnoj etici. Tekst nije prošao jer nije dobio potrebnu dvotrećinsku većinu među biskupima, što je izazvalo prosvjede u dvorani. Ipak, Gössl je podržao drugu rezoluciju koja poziva na “ponovno vrednovanje homoseksualnosti u Magisteriju” i član je sinodalnog odbora.
Ako papa Lav odluči odabrati nijansiraniju opciju, mogao bi izbjeći lakmus-test koji se čini da predstavlja upražnjeno mjesto u Eichstättu, zadržavajući ono što bi moglo biti namjerna strateška dvosmislenost o njegovim stavovima.
Njemački biskupi koji su ga upoznali opisuju Lava XIV kao dobrog slušatelja koji nastoji razumjeti nepoznate perspektive. S obzirom na njegov početni naglasak na temi jedinstva, njegov bi instinkt mogao biti da uzme više vremena, održi dodatne razgovore i uloži dodatne napore kako bi identificirao zajednički temelj između Rima i njemačke Crkve.
Odgoda odluka vjerojatno bi frustrirala i kritičare i pristaše sinodalnog puta. Ipak, papa Lav mogao bi smatrati da se cilj promicanja jedinstva bolje postiže izbjegavanjem podijeljenih odluka na početku svog pontifikata.
No, s obzirom na to koliko malo znamo o papi koji je biskup postao prije nešto više od 10 godina, a kardinal manje od dvije godine, treba nam više vremena prije nego što možemo pouzdano predvidjeti njegove odnose s njemačkom Crkvom.
