Otac James Martin, DI, želi da povjerujete kako homoseksualne osobe s propovjedaonica neprestano slušaju žestoke osude homoseksualnosti. A upravo ih to neprestano osuđivanje udaljava od Crkve.
U nedavnom razgovoru s JD-om Flynnom za portal The Pillar, Martin iznosi nekoliko anegdota u tom smislu, tvrdeći da homoseksualne osobe s propovjedaonica neprestano slušaju osude. Čini li vam se ta tvrdnja imalo istinitom? Čitatelji našeg portala uglavnom su konzervativni i vjerojatno pohađaju konzervativne župe. Ako je itko ikada mogao čuti takvo neprestano žestoko osuđivanje homoseksualnosti s propovjedaonice, onda ste to vi. Ali znam da niste. Vjerojatno se glasno smijete. Vjerojatno ste jedva ikada s propovjedaonice čuli ijednu riječ o homoseksualnosti. Vjerojatno govorite: „E, kad bi barem bilo tako!“
Vjerojatno ste jedva ikada s propovjedaonice čuli ijednu riječ o homoseksualnosti. Vjerojatno govorite: „E, kad bi barem bilo tako!“
U razgovoru za The Pillar Martin pripovijeda dvije takve priče – ono što bi Mark Twain nazvao pretjerivanjima, a ja bih, pa, nazvao lažima.
U prvoj priči mladić koji osjeća homoseksualnu privlačnost odlazi na misu i ondje s propovjedaonice u svojoj župi čuje „neke doista mržnjom ispunjene stvari o LGBTQ osobama“. Nakon toga prestaje odlaziti na misu.
Njegova majka moli, a mladić naposljetku odlučuje s njom ponovno otići na misu na Uskrsnu nedjelju. Toga dana ulaze u crkvu držeći se za ruke. To je, prema priči, prekrasan trenutak. Ali što zatim čuju s propovjedaonice? Propovijed o „zlima istospolnog braka“. Mladić izlazi iz crkve, vjerojatno da se više nikada ne vrati. Martin kaže da je tu priču ispričao papi Franji, koji je uzviknuo: „Na Uskrs?“
Druga priča, koja je jednostavno nevjerojatna, govori o studentici koja odluči povjeriti sveučilišnom pastoralnom djelatniku da je homoseksualna. Kada mu to kaže, pastoralni djelatnik navodno joj odgovara, prema Martinovu kazivanju: „Jako mi je žao što to čujem. Molio sam se da nikada ne moram upoznati nekoga poput tebe.“
To je toliko besmisleno da se čovjek mora nasmijati. To se nije dogodilo.
Znak koji otkriva problem u obje Martinove priče jest način na koji ih predstavlja. Za prvu kaže da je „potpuno istinita“, dok za drugu priznaje: „Vjerojatno mi nećete povjerovati.“ Aha, dakle, potpuno je istinita.
Vjeruje li itko od vas da su te priče imalo istinite, osobito druga? Sasvim je moguće da je mladić iz prve priče u crkvi čuo nešto o homoseksualnosti. Također je barem donekle moguće da je tijekom nacionalne rasprave o istospolnom braku neki svećenik rekao nešto o toj temi. Ali „zla“ istospolnog braka na Uskrs? Hajdemo, oče, nemojte biti toliko lakovjerni i nemojte pretpostavljati da smo mi lakovjerni.
Ali „zla“ istospolnog braka na Uskrs? Hajdemo, oče, nemojte biti toliko lakovjerni i nemojte pretpostavljati da smo mi lakovjerni.
Blagoslov istospolnog para i fotografija u New York Timesu
Otac Martin zatim pripovijeda o poznatoj fotografiji na kojoj blagoslivlja dvojicu homoseksualaca koji se drže za ruke, dok su se novinar i fotograf New York Timesa sasvim slučajno našli u njegovoj dnevnoj sobi.
Martin inzistira na tome da se sve dogodilo potpuno spontano i da mu čak nije palo na pamet kako bi New York Times mogao objaviti članak o tome i objaviti fotografiju.
Zvuči li to ikome imalo uvjerljivo?
Objavljen je dokument Fiducia supplicans, Martinov prijatelj Jason, koji je homoseksualac, odmah mu šalje poruku i pita može li navratiti sa svojim „mužem“ kako bi primili blagoslov. „Naravno“, odgovara Martin, premda vrlo dobro zna da će New York Times biti ondje. I gle čuda – blagoslov se potom pojavljuje u New York Timesu!
Martin također tvrdi da prije objave toga dokumenta nije mogao blagoslivljati parove, a da je nakon njegove objave to postalo moguće.
Naravno, to nije točno. I prije dokumenta Fiducia supplicans bilo koje dvije, tri, četiri ili deset osoba mogle su prići katoličkom svećeniku na ulici i reći: „Hej, oče, možemo li primiti vaš blagoslov?“
„Naravno. Blagoslivljam vas u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“
I gotovo. Nastavite svojim putem.
Svećenici koje poznajem iskreno su ganuti i dirnuti takvom pobožnošću vjernika. Za to im nije bio potreban nikakav dokument.
Svećenici koje poznajem iskreno su ganuti i dirnuti takvom pobožnošću vjernika. Za to im nije bio potreban nikakav dokument.
Prilagođavanje nauka i pitanje kontracepcije
O Martinovu izvrtanju činjenica moglo bi se govoriti unedogled.
Jednom je prilikom, tijekom javnog nastupa, vrlo poznato izjavio kako se raduje danu kada će se oženjeni homoseksualci moći poljubiti tijekom znaka mira na misi. Flynn ga je pritisnuo upravo u vezi s tom izjavom, a Martin je odgovorio da bi to „vjerojatno danas drukčije formulirao“.
Flynn ga je trebao dodatno pritisnuti pitanjem: „Ali radujete li se danu kada će se oženjeni homoseksualci moći poljubiti tijekom znaka mira?“
Odnos između dvojice crkvenih insajdera, Flynna i Martina, bio je prilično srdačan, čak i šarmantan. Očito se dobro poznaju, susreću na vatikanskim događajima i dijele sve one povlastice koje dolaze s pripadnošću užem crkvenom krugu. JD zaslužuje pohvalu što mu je u nekoliko navrata ipak uzvratio argumentima, osobito kada je riječ o tome kako „praćenje može prerasti u prilagođavanje“.
Govoreći o prilagođavanju, ovaj je lukavi isusovac preokrenuo situaciju i počeo govoriti o tome kako smo opsjednuti osobnim moralnim životom homoseksualnih osoba, dok zanemarujemo svoje susjede koji koriste kontracepciju.
Zar se ne prilagođavamo onima koji koriste kontracepciju?
Istaknuo bih da naši susjedi koji koriste kontracepciju nemaju mjesec posvećen kontracepciji tijekom kojega bi vlada i korporacije javno slavile kontracepciju i one koji je koriste. Oni ne hodaju gotovo goli glavnom gradskom ulicom niti izazovno plešu pred školskom djecom.
Naši susjedi koji koriste kontracepciju nemaju mjesec posvećen kontracepciji tijekom kojega bi vlada i korporacije slavile kontracepciju i one koji je koriste.
Prihvaća li otac James Martin crkveni nauk o homoseksualnosti?
Jedno od najčešće postavljanih pitanja o ocu Jamesu Martinu jest prihvaća li crkveni nauk o homoseksualnosti.
On tvrdi da ga prihvaća, ali, naravno, laže ili barem prikriva ono što doista misli. U javnosti je izjavio da bi se izraz „neuredan“ (disordered) mogao zamijeniti izrazom „drukčije uređen“ (differently ordered). To pokazuje da ne prihvaća nauk Crkve.
Također smatra da, premda su svi upoznati s crkvenim naukom, taj nauk zapravo ne postaje pravi nauk sve dok ga laici ne prihvate. Tvrdi da on nije prihvaćen, a osobito da ga nije prihvatila „LGBTQ zajednica“.
Što, dakle, zapravo znači kada kaže da prihvaća crkveni nauk?
Jasno je da Martin trenutačno nastoji pridobiti naklonost konzervativnijega dijela crkvene javnosti. O tome svjedoče njegovo gostovanje u podcastu First Things, razgovor s JD-om Flynnom za The Pillar i, što je doista žalosno, nošenje pokaznice tijekom godišnje euharistijske procesije Napa Institutea na Broadwayu.
Jeste li primijetili kako se fotograf sasvim prikladno našao na pravome mjestu, tako da je Martin već nekoliko sati poslije mogao objaviti fotografiju na društvenim mrežama?
Otac Martin svojevrstan je otrov u tijelu Crkve. Čak i ako ga pijemo polako, može nas usmrtiti.
