Papin biograf Austen Ivereigh pozvao je kardinala Roberta Saraha da ponudi svoj crveni zucchetto papi, drugim riječima: prestane biti kardinal zbog osude kontroverzne vatikanske Deklaracije „Fiducia Supplicans“.
„Kardinal Sarah optužio je papu za krivovjerje, čime krši svečanu prisegu pred Bogom koju je položio kao kardinal“, napisao je Ivereigh u objavi 9. siječnja na društvenoj platformi X.
„Sada mora vratiti svoj crveni zucchetto. Ako je uvjeren u svoju savjest, mora šutjeti, vjerujući povijesti i Bogu da će ga opravdati. To je proročanstvo. Sve ostalo je politika moći”, zaključio je biograf pape Franje.
Isusovac James Martin, zagovornik LGBT+ ideologije, podijelio je Ivereighovu objavu, čime je potvrdio slaganje s procjenom papinog biografa.
Kardinal Sarah je u pisanom odgovoru na vatikansku Deklaraciju opisao ‘blagoslove’ istospolnih parova kao „herezu koja ozbiljno potkopava Crkvu“.
Pišući detaljno o pokušaju razlikovanja formi blagoslova, mons. Sarah je izjavio:
„Dopustite mi stoga odmak od ispraznih rasprava o značenju riječi blagoslov. Možemo moliti za grješnika, možemo od Boga tražiti njegovo obraćenje. Možemo blagosloviti čovjeka koji se okreće prema Bogu da ponizno isprosi milost istinske i radikalne promjene života. Molitva Crkve nikome nije uskraćena.
Ali nikada se ne može preusmjeriti blagoslov za legitimizaciju grijeha, strukture grijeha ili čak nadolazeće prilike za grijeh. Skrušeno i pokajničko srce, čak i ako je još daleko od svetosti, mora biti blagoslovljeno.
Ali upamtimo da, pred licem neobraćenih i okorjelih srdaca, iz usta sv. Pavla ne dolaze riječi blagoslova, nego ovo upozorenje: ‘Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga koji će uzvratiti svakom po djelima’“.
Sarahovo protivljenje Deklaraciji „Fiducia Suplicans“ nije protivljenje papi Franji, već je umjesto toga potez kojim se „čvrsto i radikalno suprotstavlja herezi koja ozbiljno potkopava Crkvu, Tijelo Kristovo, jer je protivna katoličkoj vjeri i Tradiciji”.
Teologija svetog Tome Akvinskog prekorava papinskog biografa
Profesor filozofije Edward Feser odgovorio je Ivereighu, zamjerajući mu tvrdnju da kardinal Sarah treba podnijeti ostavku zbog kritiziranja krivovjernog dokumenta koji je napisao kardinal Fernández, šef Dikasterija za nauk vjere.
„Kad bi Ivereigh znao toliko o katoličkoj teologiji koliko o zagovaračkom novinarstvu, shvatio bi da kardinal koji sumnja u papinu pogrješku ima dužnost obznaniti to, čak i javno, kao čin pomoći papi, baš kako je naučavao Toma Akvinski”, napisao je Feser.
Feser smatra da biskup ima pravo i dužnost pod određenim uvjetima javno ispraviti papu, pozivajući se na univerzalnog crkvenog učitelja, sv. Tomu Akvinskog.
Kad Akvinski komentira prijekor apostola Pavla nad sv. Petrom zbog Petrova ponašanja prema nežidovskim kršćanima zbog njegova straha od židovskih kršćana (usp. Gal 2,11-21), primjećuje da je „način ukora bio prikladan, tj. javan i jasan“ jer je Petrov stav „predstavljao opasnost za sve“.
Toma Akvinski u „Summa Theologiae“ (II-II q. 33, a. 4) navodi da u slučaju „ugroze vjere podanik treba ukoriti svog prelata, čak i javno“.
Feser u svom osvrtu ističe da prijekor sv. Pavla nije predstavljao „uzurpaciju Petrovog autoriteta“.
Toma Akvinski kaže: „Apostol suprotstavio Petru u vršenju vlasti, a ne u njegovoj vlasti vladanja“.
Za Akvinca, ne radi se o tome da Petar nije imao papinski autoritet, nego je u ovom slučaju njegovo korištenje istog dovelo do zloporabe. Ono što je sv. Pavao radio bilo je podsjećanje Petra na njegovu dužnost i nauk. Na taj je način, kaže Toma Akvinski, „Pavao koristio Petru“ i pomogao mu tako što ga je ispravio.
Feser je također citirao sv. Franju Saleškog, koji je slijedio nauk Tome Akvinskog – papu se može ispraviti u određenim situacijama. Kaže sljedeće:
„Dakle, papa može pogriješiti u svojim vlastitim razmišljanjima, kao što je to činio Ivan XXII., ili biti potpuno heretik, kao što je možda bio Honorije… Kad griješi u svom vlastitim stavovima, mora biti poučen, savjetovan, uvjeren; kao što se dogodilo s Ivanom XXII. Dakle, sve što papa kaže nije kanonsko pravo ili zakonska obveza; on mora definirati i postaviti zakon za vjernike, i on mora zadržati dužni red i formu nauka… I opet ne smijemo misliti da je u svemu njegov sud nepogrješiv, ali je samo onda kad daje sud o pitanje vjere koja su potrebna cijeloj Crkvi; jer u posebnim slučajevima koji ovise o ljudskim činjenicama on može pogriješiti, nema sumnje, iako nije na nama da ga kontroliramo u tim slučajevima…“ („The Catholic Controversy“, str. 225-26).
