Nekoliko katoličkih teologa ovoga je tjedna odbacilo ideju da nedavni pozivi pape Lava XIV. protiv rata, usred sukoba SAD-a s Iranom, predstavljaju odmak od crkvenog nauka o „pravednom ratu” — moralnim uvjetima pod kojima se vojno djelovanje može opravdati.
Umjesto toga, naglasili su da papino inzistiranje kako rat vrijeđa Boga treba razumjeti kao zabranu svega osim legitimnih obrambenih djelovanja, što je u skladu s pozivima na mir koje su upućivali nedavni pape poput Franje, Benedikta XVI. i sv. Ivana Pavla II.
„Papino razmišljanje jasno je u skladu s tradicijom pravednog rata prema kojoj je obrambeno vojno djelovanje opravdano”, rekao je Ed Feser, profesor filozofije na Pasadena City Collegeu.
Teolozi su također pozvali katolike da papi pristupaju kao pastiru, a ne političaru, priznajući da pretjerano politiziran američki diskurs može otežati takav pristup.
Obrana papinog nauka o ratu dolazi nakon što su neki komentatori kritizirali papu zbog impliciranja da su svi oblici vojnog djelovanja protiv Božje volje, pri čemu su se neki pitali je li papa Lav počeo „zagovarati pacifizam”.
Drugi, poput potpredsjednika JD-a Vancea, obraćenika na katoličanstvo, postavili su pitanja o papinoj ulozi u komentiranju velikih geopolitičkih događaja. Papa Lav je, sa svoje strane, pojasnio da svoju ulogu ne vidi kao političku, ali i da se „ne boji Trumpove administracije” te da će nastaviti naviještati Evanđelje.
Mijenja li Lav nauk o pravednom ratu?
Najsnažnija papina izjava protiv rata dosad je izrečena 29. ožujka, na Cvjetnicu, kada je tijekom mise na Trgu sv. Petra rekao da Bog „ne sluša molitve onih koji vode rat”.
Kasnije je papa na društvenim mrežama napisao da „svatko tko je Kristov učenik” „nikada nije na strani onih koji su nekoć mahali mačem, a danas bacaju bombe”. Ta je izjava izazvala kritike Vancea i drugih.
„Kako možete reći da Bog nikada nije na strani onih koji mašu mačem?” rekao je Vance na događaju Turning Point USA 14. travnja, pozivajući se na ulogu vojne sile u oslobađanju Francuske i spašavanju preživjelih iz nacističkih koncentracijskih logora tijekom Drugog svjetskog rata kao opravdanu uporabu sile.
Greg Reichberg, član Papinske akademije društvenih znanosti i stručnjak za filozofiju i vojnu etiku, izjavio je da su optužbe kako papa Lav nema dovoljno nijansi kada govori o „ratu” općenito — a ne samo o „nepravednom ratu” — neutemeljene.
„Kada papa Lav i njegovi prethodnici koriste riječ ‘rat’ bez dodatnog pojašnjenja, misle na nepravedni rat. Osobito misle na ratove izbora”, rekao je Reichberg, koji predaje na Institutu za istraživanje mira u Oslu. Dodao je da je sv. Toma Akvinski rat opisao kao grijeh; u tom svjetlu ima smisla da papa kaže kako Bog ne „sluša molitve” onoga tko je teško sagriješio.
Reichberg je također istaknuo da gotovo stotinu godina nijedan papa nije koristio izraz „pravedni rat” u pozitivnom smislu, nego su osuđivali gotovo sve sukobe osim onih koji se mogu smatrati legitimnom obranom.
Primjerice, Pio XI. u svojoj enciklici Caritate Christi Compulsi iz 1932., napisanoj tijekom Španjolskog građanskog rata, branio je pravo katolika na otpor nasilnom progonu, što implicira određeno pravo na obrambeni oružani otpor koristeći „sva legitimna ljudska sredstva koja su nam na raspolaganju”. Mnogo kasnije, 2022., papa Franjo izjavio je da je moralno legitimno opskrbljivati Ukrajinu oružjem kako bi se mogla braniti od ruske agresije.
Crkveni nauk o legitimnoj obrani nalazi se u paragrafu 2309 Katekizma, koji postavlja stroge uvjete, od kojih svi moraju biti ispunjeni da bi vojno djelovanje bilo opravdano. Zbog tih visokih kriterija, optužbe za pacifizam protiv papinstva nisu novost. Primjerice, sv. Ivan Pavao II. suočio se sa sličnim optužbama zbog kritike američke invazije na Irak 2003.
Feser je istaknuo da papa Lav očito nije pacifist, pozivajući se na govor koji je prošlog mjeseca održao talijanskim vojnim ordinarijima. Papa je rekao: „Poslanje kršćanskog vojnika jest … braniti slabe … [i] djelovati u međunarodnim misijama radi očuvanja mira i uspostave reda.”
Papine izjave koje kritiziraju one koji „vode rat” moraju se tumačiti u svjetlu tih riječi, rekao je Feser, koje jasno pokazuju da papa kritizira one koji pokazuju agresiju započinjanjem ratova, a ne one koji se brane ili brane druge.
S druge strane, mnogi pape — osobito u 20. stoljeću — snažno su pozivali na prestanak ratova, napomenuo je Daniel Philpott, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Notre Dame. Papa Pio XI. nazvao je rat „strašnom pošasti”; papa Pavao VI. uzviknuo je „nikad više rata” u Ujedinjenim narodima; i „gotovo svaki papa slijedio je taj primjer”, rekao je.
Papa Franjo je posebno u svojoj enciklici Fratelli Tutti iz 2020. oštro kritizirao ono što je nazvao „navodno humanitarnim, obrambenim ili preventivnim izlikama” za opravdavanje rata.
„Više ne možemo razmišljati o ratu kao rješenju, jer će njegovi rizici vjerojatno uvijek biti veći od navodnih koristi. S obzirom na to, danas je vrlo teško pozivati se na racionalne kriterije razvijene u prošlim stoljećima kako bi se govorilo o mogućnosti ‘pravednog rata’. Nikad više rata!” napisao je papa Franjo, citirajući pritom sv. Ivana Pavla II.
Iako su i Franjo i Lav dali izjave koje „zvuče kao da dovode u pitanje mogućnost pravednog rata”, učiteljstvo Crkve u svom dogmatskom moralnom nauku i dalje dopušta rat ako je pravedan, rekao je Philpott. „Ne možemo reći da je došlo do promjene u učiteljskom nauku”, dodao je.
Ono što se čini da se promijenilo jesu okolnosti u kojima suvremeni pape primjenjuju načela pravednog rata, koja su razvili Augustin i Akvinski prije mnogo stoljeća.
Poruke papa o ratu promijenile su se početkom 20. stoljeća, kada je zračno ratovanje — i s njime opasnost od masovnih civilnih žrtava — postalo obilježje modernog rata, što je oružane sukobe učinilo mnogo teže opravdivima u praksi, objasnio je Joseph Capizzi, dekan i profesor moralne teologije na Katoličkom sveučilištu u Americi. Riječi pape Lava u skladu su s porukama svih papa od tada, rekao je.
„Čujem da izražava zabrinutost zbog jezika Trumpove administracije koji govori o ‘kiši smrti i razaranja’ te ‘dominaciji’ i ‘nemilosrdnosti’”, komentirao je Capizzi.
„Takav jezik stran je Kristu: mi ne težimo dominaciji; doista, kao dobar augustinac, papa Lav XIV. bez sumnje razmišlja o Augustinovoj zabrinutosti zbog libido dominandi, želje u ljudskom srcu za dominacijom, koja je potpuno strana Kristu i njegovu načinu pobjede kroz smrt na križu.”
Kako primiti papine riječi
Iako rasprava oko papinih riječi sugerira da bi vatikanska uporaba pojma „rat” u značenju nepravednih sukoba mogla biti prepreka prihvaćanju njegove poruke mira, teolozi i pastiri ipak su naglasili važnost da katolici papine riječi primaju otvoreno, dopuštajući da oblikuju njihovu savjest.
Pomoćni biskup Brooklyna James Massa, predsjednik odbora za nauk američkih biskupa, izjavio je 15. travnja da papine riječi ne treba tretirati kao komentare političara ili komentatora.
„Kada papa Lav XIV. govori kao vrhovni pastir sveopće Crkve, on ne iznosi samo mišljenja o teologiji, nego naviješta Evanđelje i vrši svoju službu kao Kristov namjesnik”, rekao je biskup Massa.
Philpott je dodao da činjenica što je Lav Amerikanac i što ga mediji često prikazuju kao suprotnost predsjedniku Donaldu Trumpu ne pomaže situaciji. I drugi su pape kritizirali američke predsjednike, osobito u pitanjima rata, a papa Lav slijedi tu tradiciju — iako Trumpova izravna i oštra kritika pape ovu situaciju čini neobičnom.
„Kada papa daje takve izjave, ne nastoji vršiti predsjedničke ovlasti niti donositi političke odluke”, rekao je Philpott. „On govori protiv očitih nepravdi i to čini iz legitimnog poslanja Crkve prema pravdi i spasenju duša, što uključuje ispravan odnos u političkom poretku”, objasnio je, dodajući da isto čine i američki biskupi.
Capizzi i drugi ponovili su da katolici moraju dopustiti da papine riječi — čak i u njegovu redovitom, svakodnevnom naučavanju, koje se smatra dijelom učiteljstva — oblikuju njihovu savjest.
„Papine riječi o ratu, ili migraciji, ili pobačaju, ili eutanaziji izražavaju najdublje istine naše tradicije i moraju se tako primiti”, rekao je Capizzi. „Ništa što je rekao ne odstupa od Evanđelja. Upravo je to njegova poanta: naviještati Evanđelje mira, koje nas potiče na brigu za najsiromašnije i najslabije među nama.”
