Biskup Karl-Heinz Wiesemann iz biskupije Speyer u Njemačkoj pozvao je svećenike u svojoj biskupiji da vrše “obrede blagoslova” za homoseksualne parove, kao i za preljubničke i grešne veze izvan braka.
U pismu svećenstvu i osoblju biskupije, biskup se pozvao na Njemački sinodalni put, koji je sa 93% glasao za istospolne “blagoslove”, a također se pozvao na izjavu pape Franje, “Tko sam ja da sudim?” te je predložio da takve “blagoslove” usvoji šira Crkva kroz Sinodu o sinodalnosti.
Zahtjevajući hitnost “blagoslova” istospolnih zajednica, Wiesemann je napisao: “I u vezi s vjernicima čiji su se brakovi raspali i koji su se ponovno vjenčali, a posebno u pogledu istospolno orijentiranih osoba, hitno je vrijeme, posebno u pozadini duge povijesti dubokih rana pronaći drugačiji pastoralni stav nadahnut Evanđeljem, kao što mnogi od vas već dugo prakticirate.”
Biskup je pozvao na preokret katoličkog učenja o homoseksualnosti, izjavljujući: “Zato sam se zalagao za preispitivanje homoseksualnosti u crkvenom učenju i također za mogućnost blagoslova za istospolne parove. Ja stojim iza toga. Nadam se da će ovo goruće pitanje našeg vremena također imati dobar daljnji razvoj u sklopu Svjetske sinode.”
Govoreći o ljudima u homoseksualnim vezama koji traže “blagoslov”, Wiesemann je zamolio župnike u svojoj biskupiji “da rade s njima kako bi pronašli načine koji su im prikladni kako bi mogli doživjeti Božji blagoslov njihovog zajedničkog putovanja kroz život.”
Politika odobravanja istospolnih “blagoslova” objavljena je na biskupijskoj web stranici, a biskup tvrdi da je nadahnuta “njegovim dugim pastoralnim iskustvom” kako bi se ponudila “pastoralna skrb za parove koji ne mogu ili ne žele primiti sakrament ženidbe iz raznih razloga.”
Biskup je ustvrdio da se “nitko tko provodi takva blagoslovna slavlja ne mora bojati sankcija” te da davanjem takvih “blagoslova” – “ovim vjernicima dajemo jasan znak Božje blizine u zajednici Crkve”.
Iako je biskupija naglasila da se “blagoslov mora razlikovati riječju i formom od crkvenog vjenčanja, budući da to nije slavlje sakramenta”, te potvrdila da je njegova namjera da “izričito osnaži kao čin blagoslova ono što postoji u odnosu para u smislu ljubavi, predanosti i uzajamne odgovornosti”, treba ipak jasno reći da je ovo stajalište u izričitoj suprotnosti s katoličkim učenjem!
