„A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav“ (1 Kor 13, 13). Sakrament ispovijedi je sakrament milosrđa. U službi ljubavi, svećenici pomažu pokornicima prepoznati njihove prevladavajuće mane i pomažu im da ih s vremenom otklone.
Svećenik sjedi u ispovjedaonici sa sviješću o Isusovim riječima. Koliko puta moram oprostiti bratu, sedam puta? „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam“ (Mt 18,22). Bog također koristi sakrament pokore da podsjeti svećenika na njegove vlastite grijehe. Milosrdno je da svećenik zna i ispovijeda razliku između dobra i zla.
Svetopisamski nauk je nedvosmislen. Težina grijeha Sodome i Gomore rasplamsala je Božji gnjev i On je uništio gradove vatrom i sumporom. Isus potpuno jasno upozorava na preljub i požudu: „Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu“ (Mt 5, 27 – 28). Sv. Pavao je uključiv sa svojim nebeskim isključenjima: „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici…“ (1 Kor 6, 9 – 10).
Papa Pavao VI. napisao je 1975. godine u enciklici „Evangelii Nuntiandi“:
„Još jedan znak ljubavi bit će nastojanje da se kršćanima ne prenesu sumnje i nesigurnosti proizašle iz slabo usvojene erudicije, već sigurnosti koje su čvrste jer su usidrene u Božjoj riječi. Vjernici trebaju te sigurnosti za njihova kršćanskog života; imaju pravo na njih, kao djeca Božja koja se potpuno prepuštaju Njegovom naručju i zahtjevima ljubavi“.
Za razliku od čvrstih uvjerenja vjere, dvosmislenost je poput nevidljivog borbenog zrakoplova. Opasnost se često ne primijeti dok nije prekasno. Doista, dvosmislenosti ušutkava čak trijezne katolike kako ne bi bili optuženi kao “širitelji mržnje” i “osuđivači“. Kardinal Joseph Ratzinger razotkrio je 1986. godine tehniku dvosmislenosti. Identificirao je dvosmislenost kao sredstvo gay agende:
„Pažljivo ispitivanje njihovih javnih izjava i aktivnosti koje promoviraju otkriva proučavanu dvosmislenost kojom oni [oni koji promiču promjenu crkvenog nauka o homoseksualnosti] pokušavaju zavesti klerike i vjernike… Neke od ovih skupina upotrijebit će riječ ‘katolički’ za opis organizacije ili namjera njezinih članova, ali oni ne brane i ne promiču nauk Učiteljstva; dapače, čak ga i otvoreno napadaju. Dok njihovi članovi mogu tvrditi da žele uskladiti svoje živote s Isusovim naukom, oni zapravo napuštaju nauk njegove Crkve“.
Kardinal Ratzinger odlično je uočio korozivne doktrinarne dvosmislenosti pod okriljem pastoralne osjetljivosti. Godine 1996., malo prije smrti, kardinal Bernardin iz Chicaga zatražio je od gay zbora „Vjetroviti grad” da nastupi na njegovom sprovodu. Sprovod, na kojem je sudjelovao navedeni zbor, održan je u katedrali Svetog Imena u Chicagu. Marianne Duddy, predsjednica nacionalne gay katoličke skupine „Dostojanstvo SAD-a“, primijetila je: „Ovo je veličanstvena gesta kojom se daje do znanja da je priznata prisutnost homoseksualaca i lezbijki unutar crkvene zajednice“.
Proučena dvosmislenost postala je kamen temeljac većine suvremenih crkvenih politika. Papa Franjo nedavno je imenovao nadbiskupa (sada ga je imenovano kardinalom) Victora Manuela Fernándeza voditeljem vatikanskog Dikasterija za nauk vjere (DDF). Nadbiskup je autor knjige „Izliječi me svojim ustima: Umijeće ljubljenja“ i čini se da je stručnjak za brak, ali poništava jasno razumijevanje braka LGBTQ dvosmislenostima:
„brak u strogom smislu je samo jedna stvar: postojano jedinstvo dva bića koja su različita – muškarca i žene, koja su u toj različitosti sposobna generirati novi život. Ne postoji ništa što bi se s tim moglo usporediti i korištenje tog naziva za izražavanje nečeg drugog nije dobro ni ispravno. Istodobno, smatram da treba izbjegavati geste ili radnje koje bi mogle izraziti nešto drugačije. Zato mislim da je najveća pažnja koju treba poduzeti izbjegavanje obreda ili blagoslova koji bi mogli hraniti ovu zbrku. Sada, ako je blagoslov dan na takav način da ne uzrokuje tu zabunu, morat će se analizirati i potvrditi.“
Dvosmislene hipoteze- ne može reći da će nekad biti moguć blagoslov za istospolne “zajednice“ koji ne zbunjuje.
Proučena dvosmislenost nadbiskupa Fernándeza nije bez presedana. Godine 2006. potkopao je crkveni nauk o kontracepciji koristeći „kršćansku hijerarhiju vrijednosti okrunjenu milosrđem“ kako bi racionalizirao intrinzično zlo kontracepcije. Opisuje teške bračne situacije, a zatim se žali na „nefleksibilno odbijanje bilo kakve uporabe prezervativa“.
Međutim, imenovani kardinal Fernández — novi čuvar katoličkog pravovjerja u Vatikanu — nije dvosmislen u vezi s umijećem ljubljenja: „Prodorni poljubac je kad sišeš usne. Prodorni poljubac je onaj kad zabodeš jezik. Pazi na zube“. U svoju obranu, imenovani kardinal objasnio je svoju ranu knjigu kao studiju usmjerenu na dobro i rekao je da citira tinejdžerske opise ljubljenja. Koji bi biskup izdao “pismo dobrog savjeta“ za svećenika koji ovako razgovara s djecom? Dvostruki standard koji oduzima dah.
Nekoliko LGBT+ organizacija povezanih s Crkvom — poput LGBTQ aktivističke skupine „New Ways Ministry“ — koristi se taktikom proučavane dvosmislenosti u promicanju disidentskih moralnih doktrina. Godine 2010., kardinal Francis George iz Chicaga, piše u ime biskupa Sjedinjenih Američkih Država i ponavlja obavijest tadašnjeg kardinala Ratzingera iz 1999. godine, upozorava:
„Organizacija New Ways Ministry nedavno je kritizirala napore Crkve da obrani tradicionalnu definiciju braka kao zajednice između jednog muškarca i jedne žene i pozvala je katolike da podrže političke inicijative za uspostavu istospolnog “braka“. Nitko ne bi trebao biti zaveden tvrdnjom da organizacija New Ways Ministry pruža autentično tumačenje katoličkog nauka i autentičnu katoličku pastoralnu praksu. Njihova tvrdnja da su katolici zbunjuje vjernike u pogledu autentičnog nauka i službe Crkve u odnosu na osobe s homoseksualnim sklonostima“.
To je bilo onda.
Nedavno papinsko imenovanje o. Jamesa Martina za člana Sinode o sinodalnosti pruža još jedan aspekt mreže doktrinarne zbrke među klericima i biskupima. Prema isusovačkom časopisu „America“: „O. Martin je isusovački svećenik, glavni urednik časopisa „America“ i „osnivač Outreacha“, organizacije za LGBT katolike. Od 2017. godine služi kao savjetnik vatikanskog Dikasterija za komunikaciju”.
Godine 2016. organizacija New Ways Ministry – ista skupina o kojoj su vrlo oštro govorili kardinali Ratzinger i George – dodijelila je o. Martinu „Nagradu za izgradnju mostova“ kojom žele odati počast pojedincima „koji su svojom učenošću, vodstvom ili svjedočenjem promicali raspravu, razumijevanje i pomirenje između LGBT osoba i Katoličke Crkve”. Vjerni svećenici i biskupi ostaju nenagrađeni za promicanje sakramenta ispovijedi kao glavnog sredstva pomirenja.
Paul Mankowski, isusovac, došao je 2017. godine do srži Martinovih dvosmislenosti u svojoj recenziji Martinove knjige „Izgradnja mosta: Kako Katolička crkva i LGBT zajednica mogu stupiti u odnos poštovanja, suosjećanja i osjetljivosti“:
„Ako se čovjek pokraj mene u crkvenoj klupi bori s kleptomanijom, onda nemam razloga vjerovati da poriče crkveni nauk o imovinskim pravima. Ali osoba koja iz nekog razloga (tako bi se činilo) tvrdi da je homoseksualac, i prihvaća taj identitet, onda je njezin način života nemoguće pomiriti s katoličkim naukom“.
Doista, među dužnostima dobrog ispovjednika je razriješiti pokajnika etikete “LGBTIQ+”. (Nitko nije “transrodan”- ta osoba je ili muškarac ili žena.) Oznake su čisto političke i utjelovljuju legitimitet grešne sklonosti. (Čak je duhovno nezdravo ponosno se identificirati kao alkoholičar, koliko god je potrebno prepoznati porobljavajuću sklonost.)
Prije nego što je umro 2020. godine, o. Mankowski je širokoj publici poslao fotografiju neprimjereno odjevenih isusovaca za Uskrs. Napisao je da je jedan od isusovaca paralelno s njim studirao teologiju u Weston Jesuit School of Theology i pastoralno radio s homoseksualcima u Kaliforniji. Rekao je da je svećenik „marširao na svim paradama ponosa, ali nedvojbeno je tada bio u ‘celibatu’, barem prema uvjerenju J. Martina. Zatim je (pripremite se za šokantno otkriće) napustio Katoličku Crkvu, postao anglikanac i sada je episkopalni svećenik oženjen svojim prijateljem“.
Papa Franjo imao je nekoliko srdačnih susreta i telefonskih razgovora s o. Martinom prije njegova imenovanja za delegata na nadolazećoj Sinodi o sinodalnosti. Papa je u svom, rukom pisanom, pismu isusovcu 2021. godine napisao: „Što se tiče vaše… (Outreach LGBT Department Conference), želim vam zahvaliti na vašem pastoralnom žaru i vašoj sposobnosti da budete blizu ljudima, onom blizinom koju je imao Isus i koja odražava blizinu Boga“.
Mankowski je još ranije rekao svoj stav o LGBT+ ideologiji:
„Vrlo mali broj ovih muškaraca i žena (katolika koji se bore s istospolnom privlačnošću) identificira se kao “homoseksualci” i “lezbijke“ ili žele biti tako označeni. Oni su jednostavno katolici, ni više ni manje, bore se (kao i mi ostali) s duhovnim i moralnim teškoćama koje im dolaze na put. Zapanjujuće je da o. Martin izgleda kao da nikada nije upoznao takvu osobu“.
Nažalost, nitko ne govori o zajednica lažljivaca, a Isus nije jeo i pio sa zajednicom carinika. Čak su ga i farizeji nazivali ispravnim. Jeo je s grešnicima, a Isus je objasnio da ga grešnici trebaju kao liječnika (usp. Mk 2, 17).
Luksemburški kardinal Jean-Claude Hollerich (također isusovac), papin generalni relator Sinode o sinodalnosti, pozvao je 2022. godine na promjenu crkvenog nauka o homoseksualnosti. Rekao je: „Vjerujem da sociološko-znanstvena osnova ovoga [crkvenog nauka o homoseksualnosti] više nije točna“. Dopuštajući sodomiju (budući da čeka papinu ratifikaciju), kardinal implicitno dovodi u pitanje karitativno djelovanje i motive vjernih katoličkih svećenika u ispovjedaonici te potkopava povjerenje pokajnika.
Vjerujem da se nalazimo u zadnjoj fazi napada. Cilj ovih doktrinarnih nevidljivih bombardera je jasan. Sinoda o sinodalnosti će gotovo sigurno nastojati učvrstiti “pastoralne, a ne doktrinarne” proučavane dvosmislenosti koje razdiru tkivo crkvenog nauka o spolnoj etici. Dvosmislenost mnogih visokih katoličkih prelata — i svećenika poput o. Jamesa Martina — o istospolnoj privlačnosti ne samo da pokazuje odustajanje od opraštanja grijeha, nego potkopava rad svećenika u rovovima. Prema zadanim postavkama dopuštaju LGBTQ aktivistima da vjerne svećenike prikažu kao okrutne i bezdušne neprijatelje “LGBTQ zajednice”. Oni nemilosrdno obeshrabruju mnoge osobe koje se bore s kušnjom privlačnosti prema istom spolu i potiču ih da se udalje od Božjeg milosrđa u ispovjedaonicama.
Pobornicima homoseksualnosti postalo je uobičajeno pozivati se na Sinodalnu Crkvu. Bila su potrebna desetljeća, ali bitka je sada otvorena za sve. Potrebna nam je Katolička crkva i povratak apelu pape Pavla VI. za jasnoću s milosrđem. Dvosmislenost više ne smije biti način izričaja u Crkvi. „Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći“ (Lk 8, 17).
