Zanimljiva ako ne i bizarna vijest dolazi iz Francuske gdje je Crkva odlučila ispraviti tamošnji prijevod Oče naša, koji je po mnogim teolozima bogohulan. Dakle, problematičan je redak ‘ne uvedi nas u napasti‘- baš kako glasi i na hrvatskom, uveden prije nekih pedesetak godina, odnosno u sklopu reforme Drugog vatikanskog koncila, a razlog je bio ekumenske naravi- željelo se molitvu ujednačiti s prijevodom protestantske denominacije.
Teolozi su se s druge strane usprotivili ovakvom prijevodu jer implicira da bi nas sam Bog mogao uvoditi u napasti, pa su predložili novu odnosno staru verziju koja glasi ‘ne dopusti da ulazimo u napasti’.
Francuski dnevnik Le Figaro piše da su posljedice lošeg prijevoda za milijune katolika u toj zemlji nemjerljive. Sada će se cijela nacija, uključujući i kler, morati naviknuti na novi prijevod, a teolozi priznaju da neće biti lako.
Zanimljivo bi sada bilo vidjeti kako naši teolozi gledaju na ovu situaciju s obzirom da hrvatski prijevod oduvijek (barem po mom kratkom istraživanju) ovako glasi, ili barem slično, ovisno o dijalektu. Interesantno i da, kako mi reče supruga- vjeroučiteljica, to često pitaju i djeca na vjeronauku jer ne mogu spojiti Boga i napast.
No i kod nas ima neslaganja oko prijevoda, ali završnog retka molitve Oče naš “izbavi nas od zla/Zloga“. Tako u prijevodu Bonaventure Dude i Marijana Jerka Fućaka (1. izdanje 1973. godine) pojam “τοῦ πονηροῦ” je preveden sa “Zloga” u smislu konkretne osobe, a ne zla općenito. Takvo tumačenje se poklapa sa značenjem tog termina u konkretnome kontekstu i u duhu grčkog izvornika, kao i s navodima samog Matejeva Evanđelja: 5,37; 13,19; 13,38). Poslije je tu činjenicu prihvatio i Ljudevit Rupčić, pa i on u kasnijim izdanjima svojeg prijevoda Novog zavjeta pojam “τοῦ πονηροῦ” prevodi sa “Zloga”, u smislu posve konkretne osobe.
Do nedavno je ’utjeha’ našim prevoditeljima bila upravo činjenica što ni njihove europske kolege navedene stihove “Očenaša” najčešće nisu prevodili u skladu s grčkim izvornikom ali slučaj u Francuskoj bi to mogao promijeniti.
Već se ranije spominjalo da bi se ovo trebalo mijenjati ali to kao da se ignorira. Možda zato, kako reče jedan svećenik, jer bi to moglo biti nezgodno- tko će sada priznati da smo godinama učili krivo?!
Posljedice ovakvog tumačenja- samo jedne riječi, su nam nepoznate ali činjenica da se najvećeg neprijatelja, Sotonu, Zloga, sa osobe svelo na neko bezosobo zlo, moglo bi mnogo toga objasniti. Zli je postao neka apstrakcija, stanje, čak psihička bolest a ne Zli, anđeo koji se suprotstavlja Bogu. A u Katekizmu piše “Đavo, diabolos, jest onaj, koji se bori protiv Božjih nacrta i Božjeg djela spasenja.” (KKC 2851).”
Time se dovodi u pitanje sam govor o demonima i njihovom postojanju, a znamo što nam je o tome nedavno rekao sam papa.
