Mnogi danas govore da je kriza u Crkvi ukorijenjena u sekularizaciji katoličanstva, odnosno sekularizaciji Kristove poruke kako bi se ugodilo našoj dominantnoj kulturi. Danas donosimo samo jedan mali primjer, dolazi nam iz Kanade, ali ako ćemo iskreno, ista poruka bi najvjerojatnije mogla doći od bilo koje Biskupske konferencije zapadnog svijeta.
Naime, kanadski biskupi, preko svoje Biskupske komisije za pravdu i mir, izdali su priopćenja kojim zahtijevaju čistu vodu kao ljudsko pravo, a u izjavi su razumljivo naveli i papinu encikliku o okolišu, Laudato sí.
Naravno, nema ništa lošeg da, kao visoko razvijeno i materijalno sposobno društvu, ustrajemo na našoj moralnoj dužnosti kojom se ugroženim osoba želi omogućiti pristup pitkoj vodi. Međutim, je li referentna kultura kojoj je ova poruka upućena, slijepa na potrebu za čistom vodom ili se možda suprotstavlja njezinoj provedbi? Znači li zagovaranje čiste vode ujedno i upoznavanje onih kojima je ova poruka upućena, sa svjetlom Kristovog poslanja? Pomaže li katolicima u njihovoj životnoj i duhovnoj borbi? Drugim riječima- kome je ovo priopćenje duhovnih pastira u Kanadi stvarno bilo nužno?
Čini se da čak i biskupi znaju kako im treba jače opravdanje za njihovo društveno zalaganje i aktivizam, pa su se pozvali, što je po njima sasvim logično, na Sveto pismo – odnosno na samu Božju riječ. Zato su svoje priopćenje zaključili navodeći riječi proroka Izaije:
“U Starom zavjetu prorok Izaija poziva: “O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu!“ [Iz 55, 1] Danas i mi ponavljamo ovaj poziv….”
Stvarno? Isti poziv?
Zapravo, Izaija nije govorio o fizički pitkoj vodi, ništa više nego što je Krist mislio doslovno na pitku vodu kad je ženi Samarijanki rekao “A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.” (Iv 4, 14).
Imajući to u vidu, vrijedi pogledati što je Izaija stvarno rekao, a kanadski biskupi su prešutjeli, u svom punom kontekstu (Izaija 55,1-9):
»O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu;
ako novaca i nemate, dođite.
Bez novaca i bez naplate
kupite vina i mlijeka!
2Zašto da trošite novac na ono što kruh nije
i nadnicu svoju na ono što ne siti?
Mene poslušajte, i dobro ćete jesti
i sočna ćete uživati jela.
3Priklonite uho i k meni dođite,
poslušajte, i duša će vam živjeti.«
Sklopit ću s vama savez vječan,
savez milosti Davidu obećanih …
Tražite Jahvu dok se može naći,
zovite ga dok je blizu!
7Nek’ bezbožnik put svoj ostavi,
a zlikovac naume svoje.
Nek’ se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati,
k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.
8»Jer misli vaše nisu moje misli
i púti moji nisu vaši púti«, riječ je Jahvina.
9»Visoko je iznad zemlje nebo,
tako su puti moji iznad vaših putova,
i misli moje iznad vaših misli.«
Ovo je samo jedan mali primjer koji nam pokazuje rad današnjih biskupskih konferencija. Ako netko ne razumije što se misli pod sekularizacijom katoličanstva, tog ključnog problema autentične obnove Crkve, vjerujem da će sada lako prepoznati. Taj pokušaj da se Krista sekularizira – i spusti na našu prizemnu razinu brige za ovaj svijet – to je ono što razvodnjava našu vjeru. Upravo to čini Crkvu, čak i na najvišim razinama, tako nesposobnom da izvrši svoje Božansko poslanje u naše vrijeme.
