Za razliku od svog prethodnika, koji se distancirao od Rimske kurije, papa je odlučio svake godine sazivati sve kardinale kako bi zajedno promišljali o strateškom smjeru Crkve.
Lav XIV. ovog je tjedna u Vatikanu pokrenuo baršunastu revoluciju. Ležerno je pozvao svojih 245 kardinala na dva kratka radna dana, u srijedu i četvrtak, koji bi mogli postati matrica nove vizije upravljanja Katoličkom Crkvom. Službeno, na dnevnom redu ovog konzistorija bila su četiri pitanja: evangelizacija, sinoda, Rimska kurija i liturgija. Papa je čak preporučio da se „ljudi u crvenom“ pažljivo pripreme, jer je prije donošenja odluka želio čuti mišljenje Senata Crkve.
Na kraju su razmatrana samo prva dva pitanja, ali tijekom nekoliko sati 170 prisutnih kardinala shvatilo je da nije toliko važno do kakvih će se zaključaka doći — nikakav sažetni tekst nije objavljen — koliko sama prilika da se međusobno upoznaju, mole i zajedno promišljaju u Papinoj prisutnosti.
Oni su, kako su uvjeravali, razumjeli da Lav XIV. namjerava njegovati „kolegijalnost“ među tim knezovima Crkve. To bi bila jedna od njegovih prvih reformi, diskretna, ali bitna, koja pokazuje da ne želi voditi Crkvu sam, ili gotovo sam, kao što je to činio njegov prethodnik. Kardinali su stoga bili podijeljeni u dvadesetak skupina za isto toliko okruglih stolova, prema „sinodalnoj metodi“. Taj je obred bio vrlo različit od prijašnjeg, kada su se okupljali u amfiteatru, slušali nekoliko govornika i imali ograničeno vrijeme za izlaganja.
Iako su se neki od njih, koji su doputovali izdaleka, po dolasku pitali što se uopće može postići na tako kratkom sastanku s tako zgusnutim dnevnim redom, u četvrtak navečer jednoglasno su pozdravili službeni poziv Lava XIV. da se ponovno okupe u lipnju 2026., a potom svake godine, na četverodnevnom radnom susretu.
Svi su se prisjetili svog jednoglasnog zahtjeva, izraženog nakon smrti Franje i prije izbora Lava XIV. 8. svibnja 2025., da više ne prihvaćaju papu koji bi upravljao bez svojih kardinala. Tijekom dvanaest godina pontifikata argentinski papa, premda zagovornik „sinodalnosti“ (zajedničkog odlučivanja u Crkvi), zapravo je samo jednom okupio kardinale na sličnom susretu. Osam mjeseci nakon izbora američki papa upravo je okrenuo odlučujuću stranicu.
Upravljanje Katoličkom Crkvom, međutim, nije nimalo jednostavno. Od svog izbora Lav XIV. nastoji smiriti crkvene vode, koje su bile pomalo uzburkane nakon živopisnih godina pape Franje. Ipak, izazov vođenja 1,4 milijarde katolika u svim zemljama svijeta, 630.000 redovnica, 406.996 svećenika, 5.430 biskupa i 245 kardinala — potonjih kao njegova najuža kruga moći, među kojima je donedavno i sam bio diskretan član — ostaje u cijelosti.
Prvog dana rasprava Lav XIV. nije skrivao svoju osobnu potrebu za savjetima. „Osjećam, doživljavam potrebu da mogu računati na vas“, rekao im je. Jasno je zatražio njihovu pomoć u vođenju. „Važno je da radimo zajedno, da zajedno razlučujemo, da zajedno tražimo ono što Duh od nas traži.“ Ne zaboravljajući pritom da „razlog postojanja Crkve nisu kardinali, biskupi i kler; razlog postojanja Crkve jest naviještanje Evanđelja“. Ogroman zadatak s ljudske točke gledišta, ali „ako se uzdamo u Gospodina, u njegovu prisutnost, možemo učiniti mnogo“, uvjerio je poglavar Katoličke Crkve.
U tri poludnevna zasjedanja kardinali ipak nisu mogli mnogo postići. Otuda i iznenađujuće glasovanje nametnuto na početku susreta, kako bi se izabrale dvije teme od četiri koje je predložio sam Lav XIV.: misionarsko naviještanje, reforma Kurije, sinoda i liturgija. „Velikom većinom“ mudraci su se odlučili za misionarsko naviještanje i sinodu.
Lav XIV. je to primio na znanje, ali svjestan mogućih nesporazuma koje bi ovakvo smanjenje ambicija konzistorija moglo izazvati u krugovima osjetljivima na liturgijska pitanja, novi je papa odmah nastojao umiriti duhove: „Preostale dvije teme nisu izgubljene; to su vrlo konkretna, specifična pitanja koja još trebamo razmotriti.“ Svoje je dodao i Matteo Bruni, ravnatelj Ureda za tisak Svete Stolice, naglasivši da činjenica da se dosje „liturgije“ nije posebno razmatrao ni na koji način ne znači da je „isključen“ iz razmišljanja: „Liturgija će se pojaviti osobito u promišljanju o poslanju ili na neki drugi način.“
To je pitanje visoko na Papinom dnevnom redu. Jedan je od njegovih prioriteta, što potvrđuje i pismo o sazivanju ovog konzistorija, koje je potpisao 12. prosinca. Posljednjih mjeseci Lav XIV. savjetovao se s istaknutim osobama i teološkim stručnjacima za liturgiju.
Pitanje je važnije nego što se čini. Riječ je o tome hoće li se ili neće preispitati odluka pape Franje iz 2024. godine da ukine mogućnost slavljenja mise prema tridentskom obredu — opće poznate kao latinska misa — na „izvanrednoj“ osnovi, kako ju je 2007. dopustio Benedikt XVI. To je „vrlo složeno“ pitanje, priznao je Lav XIV. u jedinoj svojoj javnoj izjavi na tu temu, u intervjuu koji je u ljeto 2025. dao novinarki Elise Ann Allen za njezinu biografsku knjigu (Léon XIV, Éditions du Rocher/Artège).
Naglasio je da je to pitanje „na dnevnom redu“, ali je priznao da „ne zna“ kamo će taj rad „dovesti“, osobito zbog „procesa polarizacije“ liturgije, koja je postala „političko pitanje“, pa čak i „izgovor za promicanje drugih ciljeva“. Želio je primijeniti „sinodalnu metodu“ kako bi se ono razriješilo, jer je „tema toliko polarizirana da ljudi često nisu spremni slušati jedni druge“. „To znači“, zaključio je, „da smo sada u području ideologije, a više ne u iskustvu crkvenog zajedništva.“
No ako je to pitanje tako važno, zašto ga kardinali ovaj tjedan nisu razmatrali? U Rimu su kružila dva objašnjenja. Jedno je bilo povezano s negodovanjem nekih prema pritisku skupina koje podupiru tridentsku liturgiju, a koje su bile vrlo aktivne na društvenim mrežama i sugerirale da će ovaj konzistorij biti ponajprije posvećen tom liturgijskom pitanju.
U četvrtak se u Vatikanu također isticalo da se ta tema ponajprije tiče Francuske, Sjedinjenih Država i još nekolicine zemalja te da, s geo-crkvenog gledišta, nema opći značaj. Čak i ako je, u Papinoj svijesti, temeljno pitanje ponovno uspostavljanje osjećaja svetoga u svim katoličkim liturgijskim činima, što on sam nastoji primjerom pokazati.
Ozračje se znatno promijenilo od njegova dolaska. Iako liturgijsko pitanje i dalje dijeli kardinale, što je pokazalo i ovo glasovanje, mnogi od njih, kao i brojni biskupi, smatraju da bi pravila koja je uspostavio Franjo kako bi suzbio tradicionalistički fenomen u biskupijama trebalo ublažiti. Upitan od novinara u srijedu na marginama susreta, luksemburški kardinal Jean-Claude Hollerich, isusovac vrlo blizak papi Franji i stoga teško optuživ za popustljivost prema tradicionalističkom svijetu, priznao je: „Mogu sasvim sigurno zamisliti budućnost s većom fleksibilnošću za tridentsku misu.“
Ipak, nakon ovog kratkog konzistorija nitko ne zna kojim će smjerom Lav XIV. krenuti. Papa je snažno usmjeren na obnovu jedinstva Katoličke Crkve, pa pitanje tridentskog obreda nije zaboravljeno, kako su neki u tradicionalističkim krugovima tvrdili nakon ovog glasovanja.
Konačna odluka pridržana biskupima i kardinalima
Stavljajući po strani pitanje liturgije, a pritom inzistirajući na sinodalnoj metodi — zaštitnom znaku pontifikata Franje — Lav XIV. mogao bi se izložiti kritikama protivnika svoga prethodnika. No njegova sinodalna vizija nije ona argentinskog pape, iako crpi iz iste želje da se smanji crkvena i klerička sklerotičnost. Sinodalni pokret pod Franjom imao je za cilj uvesti više demokracije i decentralizacije, osobito davanjem značajnih ovlasti laicima, uključujući mogućnost nadzora odluka biskupa, što nije bilo jednoglasno prihvaćeno na dvjema sinodama o sinodalnosti 2023. i 2024. godine.
Međutim, bivši kardinal Prevost, koji je sudjelovao na obje sinode, bio je među prelátima koji su branili sinodalni put pod uvjetom da se očuvaju biskupske ovlasti prema kanonskom pravu. Bio je čak član male radne skupine posvećene upravo pitanju usklađenosti biskupske odgovornosti i sinodalnosti.
Odlučivši održavati godišnje konzistorije kardinala — koji su prije svega biskupi — Lav XIV. svakako je zadržao sinodalnu metodu koju je uveo njegov prethodnik i zahtjev za zajedničkim radom, ali je konačnu odluku, a time i vlast, pridržao biskupima i kardinalima. To nije bio korak unatrag, nego ponovno usredotočenje na pravnu konstituciju Katoličke Crkve, potvrđenu na Drugom vatikanskom koncilu, koji je ponovno vrednovao položaj biskupa, smještajući ga u red Kristovih apostola.
„Nismo ovdje da promičemo ‘agende’ — osobne ili kolektivne — nego da svoje planove i nadahnuća povjerimo razlučivanju koje nas nadilazi (…) i koje može doći samo od Gospodina“, objasnio je papa Lav XIV. tijekom mise slavljene 8. siječnja 2026. u bazilici svetog Petra. Cijeli taj proces mora se živjeti „prije svega u molitvi i šutnji“. No održavanje ovog susreta „vrlo je značajna, proročka gesta, osobito u kontekstu užurbana društva u kojem živimo“, naglasio je.
Kao učenik svetog Augustina podsjetio je na „važnost, u svakom životnom putu, zaustavljanja radi molitve, slušanja i promišljanja, kako bismo sve više ponovno usmjeravali svoj pogled prema cilju, usmjeravajući prema njemu sve svoje napore i sredstva, da ne bismo riskirali slijepo trčanje ili nepotrebno rasipanje energije“.
