Zadaća nas kršćana je slična zadaći Ivana Krstitelja: svjedočiti za istinu, poznavati istine vjere i davati svjedočanstvo o njima svojim životom.
Naš život u ovim bitnim stvarima mora uvijek biti prepoznatljiv i jasan…, i svako zakazivanje u tome uvijek je pristanak na laž, ili potpadanje pod utjecaj laži…
… I reče mi: “Premalo je da mi budeš sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da budeš spas moj do nakraj zemlje!“ (Iz 49, 6)
OSTVARENJE OVIH PROROČKIH RIJEČI tako jasno iščitavamo u Poslanici Filipljanima: … sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge … Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom. (Fil 2, 7.9)
Taj Božji sluga koji je postao svjetlost narodima pritisnutih tamom grijeha je Isus Krist, za kojega je posvjedočio Ivan Krstitelj da je on taj koji odnosi grijeh svijeta, odnosno donosi spas do nakraj zemlje…
U njemu je Bog stalno prignut čovjeku, prema riječima psalma:
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim i on se k meni prignu i usliša vapaj moj (Ps 40, 2). Riječi ovog psalma potiču nas na silno uzdanje u Boga. Nije tu dakle riječ o običnom uzdanju u nekoga ili nešto, nego koje je takvo da je u tome angažirana čitava čovjekova nutrina. Takvo (po)uzdanje, silno uzdanje, u Boga dovodi do uslišanja, i tada se sam Bog prigiba čovjeku.
Te riječi su se do kraja ostvarile u Isusu Kristu: u njemu je Bog stalno ostao prignut čovjeku. U svemu naš život mora upućivati, biti govor o takvom Bogu, kako bismo ga prepoznali svakog trenutka kad nam dolazi (kao Ivan Krstitelj). „Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu…“ (Iv 1, 29) I on je kao takav sposoban za svjedočanstvo…
… ISUS JE JAGANJAC BOŽJI …
U evanđelju ove nedjelje Ivan je posvjedočio za istinu, i postao je oruđe Božje… Što je istina koja se svjedoči snažnija to je i svjedočanstvo takve istine jače. Ivanovo svjedočanstvo je toliko jako da je presudno i za nas danas koji slušamo. Ivan je dao svjedočanstvo dvije istine o Isusu, koje su presudne za naše spasenje.
Prva snažna istina koju je Ivan posvjedočio glasi — ISUS JE JAGANJAC BOŽJI KOJI ODNOSI GRIJEH SVIJETA. Ta istina nosi u sebi toliku snagu, da je Židovima toga vremena parala uši. Židovi su naime znali što znači žrtveni jaganjac za blagdan Pashe …
Sve do tada Židovi su pripremali janjce za žrtvu, a sada se pak nešto duboko promijenilo, a što je najavio Ivan onim izrazom „Jaganjac Božji“, odnosno sad je Bog sam (osobno) pripremio Janje za žrtvu… Jer samo to Janje, koje je pripremio Bog, svojom žrtvom može postići ono što nisu mogli svi židovski janjci, a to je da odnosi grijeh svijeta…
Druga snažna istina koju je Ivan posvjedočio nakon te izjave glasi „ON JE SIN BOŽJI“. Dakle, imamo „Jaganjac Božji“ i „Sin Božji“ u jednoj osobi, odnosno dvije naravi u Kristu: PRAVI BOG I PRAVI ČOVJEK.
Snaga ovoga ima kozmičke učinke, vraća rasporedu stvorenoga ravnotežu… Bog nam je po Ivanu objavio ovu istinu o Isusu, a također nam je otkrio i još nešto, a to je razlika i novost u krštenju koje dolazi s Isusom: on će krstiti Duhom Svetim.
Zadaća nas kršćana je slična zadaći Ivana Krstitelja: svjedočiti za istinu, poznavati istine vjere i davati svjedočanstvo o njima svojim životom.
Naš život u ovim bitnim stvarima mora uvijek biti prepoznatljiv i jasan…, i svako zakazivanje u tome uvijek je pristanak na laž, ili potpadanje pod utjecaj laži…
Usporedimo svoj život s Ivanovim, i razmislimo koliko mi svojim djelima, riječima i postupcima odražavamo istinu, koja je uvijek Isus.
Sjetimo se značenja riječi – Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta. Svi znamo kada to svećenik izgovara u svetoj misi. Primiti toga Jaganjca ne može onaj tko još uvijek živi u laži, i tko tome Jaganjcu u iskrenoj ispovijedi i kajanju nije prepustio sve grijehe i odrekao ih se…
Primiti tog Jaganjca na ispravan način mogu oni koji su svoj život u svemu podvrgnuli istini, i koji su tim činom spremni za nju posvjedočiti…
Svjedočanstvo za istinu još više utvrđuje čovjeka u istini, karakteru, odlučnosti…, jer se sam Bog onda zauzima za njega dajući mu potrebnu snagu i mudrost. Takvi ljudi onda izazivaju, intrigiraju, potiču (do dan danas).
Oni su primjer vjernicima, a nemir lašcima… Takav svijetli primjer nama je svakako blaženi Alojzije Stepinac (oruđe Božje u našem Hrvatskom narodu čije svjedočanstvo za istinu nas i danas podiže)…
Jedan mudri i vjerni djed, videći kako njegov sin i nevjesta u svemu popuštaju svojoj djeci, a bojeći se za budućnost svojih unuka, više nije mogao mirno gledati i šutjeti, pa im je rekao: „Popuštati djetetu u svemu je isto što i lagati mu! Nemojte lagati svoju djecu! Nemojte ih hraniti lažima popuštanja, misleći da će vas tako više voljeti!“
Ne želeći više slušati djedovu istinu odlučili su prekinuti s njime za neko vrijeme bilo kakav kontakt, a to su zabranili i djeci. To je toj djeci tada naravno išlo u prilog, jer je pojačalo njihovu samovolju. Više ih nikakav autoritet istine nije kontrolirao u njihovim prohtjevima.
Nakon nekog vremena roditelji su shvatili koliko je djed bio u pravu, jer su se ta djeca kojoj su toliko popuštali u svemu na kraju okrenula protiv njih. Na kraju su od njega tražili oprost, ali i pomoć.
Poslušajmo na vrijeme glas istine, kako bismo mogli biti svjedoci Istine!
Sa stranice dominikanci.hr
