Uoči početka listopadske Sinode o sinodalnosti izašao je novi vatikanski dokument koji je objavljen u utorak. Dokument ocrtava ključna pitanja za ono što sada polagano postaje rasprava o viziji pape Franje o uključivoj i decentraliziranoj Crkvi koja “sluša“ više.
Dugo iščekivani tekst, koji se naziva instrumentum laboris ili „instrument rada“ za nadolazeću 16. redovnu opću skupštinu Biskupske sinode, naznačuje početak nove faze višegodišnje Sinode o sinodalnosti.
Oslanjajući se na sesije slušanja koje su već održane diljem svijeta na biskupijskoj, nacionalnoj i kontinentalnoj razini, raspravljat će se o temama kao što su ređenje žena za đakonise, svećenički celibat, pastoral LGBTIQ+ osoba i stvaranje novih institucija koje će omogućiti laicima – Božjem narodu – veće sudjelovanje u procesu donošenja odluka.
U isto vrijeme, neka od pitanja na nadolazećoj Sinodi postavljaju okvir za raspravu o velikim promjenama u načinu na koji Crkva djeluje diljem svijeta, kroz prihvaćanje otvorenog „sinodalnog” procesa koji uključuje stalni dijalog i razlučivanje. Pristup je zapravo toliko različit, stoji u dokumentu, da će se morati razviti novi programi formacije „na svim razinama crkvenog života i za sve krštene”, dodajući da kandidati za sveti red „morati biti formirani u sinodalnom stilu i mentalitetu“.
Tekst dokumenta također ocrtava “sinodalnu metodu“ usmjerenu na slušanje Duha Svetoga i „razlikovanje znakova vremena”.
Dokument od pedeset stranica napisao je odbor od dvadeset dvije osobe u travnju i svibnju, a odobrio ga je papa Franjo. U samom tekstu se ističe kako to „nije dokument crkvenog Učiteljstva, niti je studija sociološkog istraživanja”, već umjesto toga predstavlja „prioritete proizašle iz slušanja Božjeg naroda” u dosadašnjem globalnom sinodskom procesu.
Uz pomoć dokumenta vodit će se rasprave na gotovo jednomjesečnoj sinodskoj skupštini u Vatikanu u listopadu, koja će okupiti katoličke biskupe, svećenike, redovnike i laike iz cijelog svijeta kako bi raspravljali i pripremili još jedan dokument.
Delegati za listopadsku sinodsku skupštinu još nisu obznanjeni, ali po prvi put, oko 21% izaslanika s pravom glasa u Biskupskoj sinodi neće biti biskupi, a sedamdeset izaslanika birat će izravno papa Franjo. Birat će delegate na temelju popisa od 140 laika, svećenika, redovnika/ica i đakona, koji su, napominjem, sudjelovali na kontinentalnoj fazi Sinode.
Glavni cilj prvog zasjedanja u listopadu 2023., prema radnom dokumentu, bit će osmisliti plan rada Sinode u “sinodalnom stilu” i naznačiti tko će biti uključen u te rasprave. Razlučivanje će biti “dovršeno” na zasjedanju Sinode 2024. godine.
O savjetodavnom završnom dokumentu na kraju procesa glasovat će sudionici sinodske skupštine i predstaviti ga papi Franji. Papa može odlučiti, ako želi, usvojiti tekst kao papinski dokument ili napisati vlastiti na kraju Sinode.
Naglašavajući moguće dalekosežne posljedice skupštinskih rasprava, dokument naglašava da se ponovno pojavljivanje pitanja koja su već obrađena na prošlim sinodama „ne bi trebalo ishitreno odbaciti“, napominjući da je sinodalna skupština “privilegirani forum“ za ponovnu raspravu o tim pitanjima.
Također se u dokumentu sugerira da klerici i laici koji ne razumiju ili se ne slažu s onim što je predloženo poduzmu „sinodalno putovanje učinkovitog primanja”. Nove brige Crkve zahtijevaju „daljnje promišljanje o pologu vjere i živoj tradiciji Crkve“, stoji u dokumentu.
Uloga žena, uključivost i svećenički celibat
Radni dokument podijeljen je u dva dijela. U prvom se sažimaju spoznaje kontinentalnih faza Sinode i ocrtava što je sinodalna Crkva i kako bi sudionici trebali postupati. Drugi dio je niz od petnaest radnih listova s pitanjima za razlučivanje. Radni listovi koristit će se za usmjeravanje rasprava na skupštini u listopadu. Male grupe, također zvane „circuli minores“, izmjenjivat će se s plenarnim sjednicama na kojima su svi sudionici sinode zajedno.
Posljednji dio listopadskog okupljanja usredotočit će se na donošenje odluka o sljedećim koracima Crkve i „potrebnim dubinskim teološkim i kanonskim studijama u pripremi” za drugu skupštinu u listopadu 2024. „Sinodalna skupština u listopadu 2023. bit će zamoljena da temeljito sasluša situacije u kojima Crkva živi i vrši svoje poslanje”, stoji u dokumentu.
„Hodati zajedno dobiva svoju misionarsku hitnost kada se pitanje poslanja postavi u određenom kontekstu imajući na umu stvarne ljude i situacije”, nastavlja se. „Ono što je u igri je sposobnost naviještanja Evanđelja hodajući s muškarcima i ženama našeg vremena, gdje god oni bili, i prakticirajući katoličanstvo koji proizlazi iz hodanja zajedno s crkvama koje žive u uvjetima posebne patnje“.
Među prioritetima navedenim u dokumentu je uloga žene u Crkvi. Jedan od “radnih listova” uključenih u tekst predlaže sljedeće pitanje za razlučivanje: „Većina kontinentalnih skupština i sinteza nekoliko biskupskih konferencija pozivaju na razmatranje pitanja uključivanja žena u đakonat. Je li to moguće zamisliti i na koji način?”.
Sinodski dokument također predlaže sljedeće kao prijedloge za molitvu i pripremno razmatranje: „Kako možemo stvoriti prostor za one koji se osjećaju povrijeđeni od strane Crkve i nepoželjni od strane zajednice? Kako da se osjećaju prihvaćenima, priznatima i slobodnima postavljati pitanja, a da ne budu osuđivani?“. U svjetlu postsinodalne apostolske pobudnice Amoris Laetitia koji su konkretni koraci potrebni za dobrodošlicu onima koji se osjećaju isključenima iz Crkve zbog svog statusa ili seksualnosti (primjerice razvedene osobe koje su u novom braku, osobe u poligamnim brakovima, LGBTQ+ osobe itd.)?“.
Drugo pitanje koje se preporučuje za molitvu i razmatranje odnosi se na svećenički celibat. „Kao što zaključci nekih kontinentalnih faza Sinode predlažu, može li se otvoriti razmišljanje o tome da oženjeni muškarci mogu postati svećenici, barem u nekim regijama?“. Tekst se opetovano poziva na “napetosti” koje su se pojavile kroz sinodalni proces , ali ukazuje na njih kao na pozitivan i nužan dio razlučivanja puta Crkve.
„Ne trebamo ih se plašiti, niti pokušavati pod svaku cijenu riješiti ih se, već se radije uključiti u trajno sinodalno razlučivanje”, stoji u dokumentu. „Samo tako te napetosti mogu postati izvori energije i ne mogu prerasti u destruktivne polarizacije“.
Autoritet u Crkvu
„Vršenje vlasti u Crkvi” pojavljuje se kao glavna tema u radnom dokumentu s time da se riječ „autoritet“ pojavljuje više od pedeset puta u tekstu.
„U svakom dobu, vršenje autoriteta i odgovornosti unutar Crkve pod utjecajem je prevladavajućih modela upravljanja i slika moći u društvu”, primjećuje se u tekstu. „Kako to možemo osvijestiti i evanđeoski razlučiti s ciljem prevladavanja praksi vršenja vlasti, u Crkvi i u društvu?”.
Jedno predloženo pitanje razlučivanja za nadolazeću Sinodu glasi: „Što možemo naučiti o vršenju vlasti i odgovornosti od drugih crkava i crkvenih zajednica?“.
Drugo pitanje glasi: „Kako se možemo konstruktivno nositi sa slučajevima u kojima oni na vlasti osjećaju da ne mogu potvrditi zaključke do kojih je zajednica došla procesom razlučivanja, donoseći odluku u drugom smjeru? Kakvu bi vrstu restitucije, povrata na prijašnje stanje, ta vlast trebala ponuditi onima koji su u tom procesu sudjelovali?”. Postavlja se još jedno pitanje: „Koji nam poticaji iz autohtonih, manjinskih i potlačenih kultura mogu pomoći da preispitamo naše procese donošenja odluka?“.
U tekstu dokumenta se također predlaže da svijest koju sinodalna Crkva treba kroz suodgovornost i transparentnost može „stvoriti temelj za reformu institucija, struktura i postupaka da bi se ojačala promjena tijekom vremena”. Osobito se spominje izražena želja za „više participativnih postupaka izbora, posebno u pogledu izbora biskupa”.
Razgovor u Duhu (Svetomu)
Radni dokument također posvećuje značajnu količinu prostora, uključujući ilustraciju preko cijele stranice, konceptu „razgovora u Duhu“, koji se naziva „sinodalna metoda“. Razgovor u Duhu, koji se pojavljuje dvadeset tri puta u dokumentu, opisuje se kao proces osobne molitve, slušanja, dijeljenja i stvaranja prostora za druge uz pomoć Duha Svetoga te grupno razlučivanje u ozračju molitve.
„Nije razgovor u Duhu”, stoji u dokumentu, „ako ne postoji korak naprijed u točnom, često neočekivanom smjeru koji upućuje na konkretnu akciju“. Radni dokument poziva na „formaciju o ovoj metodi“ za sve krštene i na formaciju “pomagatelja“ koji mogu pratiti zajednice u njezinoj praksi.
„Formacija za razgovor u Duhu je formacija za sinodalnu Crkvu”, tvrdi se u dokumentu.
U dokumentu se također postavlja tvrdnja, može li razgovor u Duhu pomoći u „obnovi procesa donošenja odluka u Crkvi“ i treba li se promijeniti kanonsko pravo kako bi se olakšao taj proces.
Dokument poziva na reformu, tj. “obnovu“, nastavnog plana i programa u sjemeništima s ciljem da veći fokus bude na „sinodalnom stilu i mentalitetu“, kao i promjenama u jeziku koji se koristi u liturgiji, propovijedanju, katehezi, umjetnosti, komunikaciji i medijima. Autori dokumenta smatraju da formacija svakog katolika treba ići prema tome „da sinodalni način djelovanja postane pastoralni model života i djelovanja Crkve”.
„Formacija za istinsku sinodalnu duhovnost u središtu je obnove Crkve”, stoji u tekstu. Kardinal Jean Claude Hollerich, koji ima jednu od ključnih pozicija na ovogodišnjoj Sinodi o sinodalnosti, rekao je u intervjuu za Vatican News u travnju da je razlučivanje na Sinodi „duhovni proces”.
„I zato imamo ovaj duhovni razgovor, odnosno ovaj razgovor u Duhu: To je način slušanja i stupanja u dijalog, bez stava protivljenja, kako bismo došli do zajedničkog zaključka“. „Jasno je“, dodao je kardinal Hollerich, „da u ovom procesu postoji potreba za obraćenjem: ponekad je biskup taj koji se mora obratiti; ponekad su laici ti koji se također moraju obratiti“.
„Duhovni razgovor (obraćenje)” je pojam koji se spominje i u drugim sinodskim dokumentima, a dolazi iz ignacijanske duhovnosti i vezan je uz Duhovne vježbe sv. Ignacija.
