Općenito je uvjerenje u modernom društvu da sve organizacije moraju sve uključiti i svakog prihvatiti. Misao da bi svatko trebao prihvatiti nečija osobna uvjerenja — i ponašanje u koje se odluči uključiti — u ime tolerancije i inkluzivnosti — bez obzira na to podudara li se to ponašanje s prirodnim zakonom, moralom ili vjerom — samo potvrđuje ideološko uvjerenje kako u današnje vrijeme prirodni zakon, moral i religija imaju malo toga za ponuditi našem modernom društvu.
Kako to utječe na Katoličku Crkvu? Katolička Crkva je jedinstven slučaj što se tiče ustanove, jer je Crkva vjerska organizacija, koja živi i oživljava ju milost Duha Svetoga, sam Bog. Dakle, Crkvu vodi Jedini živi i pravi Bog. I, kao što je mnogo puta rečeno: Istina nije [tvorba] naša, nego Božja. Ovo ne znači da je Istina nešto što je Bog stvorio, kao što je stvorio zemlju i sve što je na njoj, već da – On jest – Sama Istina.
Dakle, Istina nije nešto što čovjek može promijeniti, čovjek mora prepoznati Istinu za ono što i Tko je, i shvatiti da Bog postoji izvan nas samih. Prirodni zakon, božanski zakon i moralni kodeks dao nam je Bog da nam pomogne da napredujemo, kao što otac pun ljubavi vodi svog sina na način koji mu osigurava sigurnost i istinsko dobro.
Je li to restriktivno kad su u pitanju osobne slobode? U određenom smislu, da; ali koji je cilj ili svrha postavljanja ovih granica? Otac postavlja granice svome sinu jer ga voli i želi da postigne sreću. Nadalje, puno je roditelja koji svojoj djeci ne postavljaju granice. Čini se da ta djeca žive relativno slobodno. No, je li to zdravo stanje za dijete ili odraslu osobu? Nije. Dijete na kraju vjeruje da roditeljima nije stalo do njega ili do onoga što mu se događa. Međutim, dijete će se ipak susresti s tim granicama, dok se sprijateljuje s drugom djecom koja imaju roditelje koji postavljaju granice za svoju djecu, ili kasnije u životu kada zanemari umjetno stvorene ili pozitivne zakone koji čine strukturu društva. Činjenica je da nam ta ograničenja ili granice pomažu u proživljavanju naših života i pomažu nam da postignemo istinsku sreću: “Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.“
Stoga, znači li činjenica da Katolička Crkva očekuje da se slijede njezini zakoni, propisi i zapovijedi – nužno to da je treba promatrati kao “nepoželjnu” za one koji žive izvan njih? Ne, svi muškarci i žene su “dobrodošli” slijediti Kristove stope, a slijediti Kristove stope za sobom povlače mnoge implikacije s načinom na koji netko živi svoj život. Ovdje treba uzeti u obzir sveobuhvatnu svrhu utemeljenja Crkve, to jest njezinu namjeru – pripremiti svoje članove za jedinstvo s Bogom u Vječnom životu.
Katekizam Katoličke Crkve to sažima u paragrafima 830-831:
ŠTO ZNAČI »KATOLIČKA«?
830 Riječ »katolička« znači »sveopća« u smislu »cjelokupnosti« ili »cjelovitosti«. Crkva je u dvostrukom smislu katolička:
Katolička je jer je u njoj prisutan Krist. »Gdje je Krist, tu je Crkva katolička«. U njoj postoji [subsistit] punina Kristova Tijela sjedinjena sa svojom Glavom, što znači da ona od njega prima »puninu sredstava spasenja« što ih je on htio: ispovijedanje prave i potpune vjere, cjelovit sakramentalni život i službu svetog reda u apostolskom nasljedstvu. Crkva je u tom osnovnom smislu bila katolička na dan Duhova i bit će uvijek sve do dana ponovnog dolaska Gospodnjega.
831 Katolička je jer ju je Krist poslao svemu ljudskom rodu:
»Svi su ljudi pozvani k novomu Božjem narodu. Stoga se taj narod, ostajući jedan i jedini, mora raširiti diljem cijeloga svijeta i kroz sve vjekove kako bi se ispunio naum volje Boga koji je u početku stvorio ljudsku narav kao jednu te je odlučio da svoju djecu, koja su bila raspršena, napokon skupi u jedno. […] Ta značajka sveobuhvatnosti, koja resi Božji narod, dar je samoga Gospodina; po tom daru Katolička Crkva učinkovito i neprestano teži za okupljanjem svega čovječanstva sa svim njegovim dobrima pod Kristom Glavom, u jedinstvu Njegova Duha«.
Prva točka ovdje je da je Crkva katolička jer je Krist prisutan u njoj – živo biće koje diše odnosno koje On održava i hrani – sada, za sva vremena, i u Vječnom životu koji dolazi. I to je – u Kristu – da ona od njega prima ‘puninu sredstava spasenja’. Ljudima je moguće postići Vječni život, mi primamo ovaj dar od Jedinog koji ga može dati, od samog Boga .
Druga točka je da je Krist poslao Crkvu u misiju cijelom ljudskom rodu. Ne sugerira li to da su svi pozvani i da im je dana prilika slijediti Kristove stope; kako oni koji nose poruku evanđelja do kraja svijeta, tako i oni koji će čuti poruku, pokajati se i doživjeti obraćenje? Svi vjernici dobre volje iskuse kako patnje koje su dio ovog života, tako i vječnu radost koju se nadamo primiti kad uđemo u vječno jedinstvo s Bogom na nebu. Svi su stvoreni kao jedno u jedinstvu Duha Svetoga, i ne može biti istinskog jedinstva s drugima, ili s Bogom, dok postoje uporni grešnici koji žele biti budući ili punopravni članovi Crkve, budući da ustraju u grešnom i destruktivnom ponašanju.
To sigurno nije u skladu s razlogom utemeljenja Crkve, niti će ikada njegovati jedinstvo s Bogom i našom braćom i sestrama u Kristu. Iz ljubavi smo pozvani tražiti one koji su se udaljili od evanđeoske istine i nauka Crkve. No, to ne može i ne smije rezultirati jednostranom potragom. Oni koji žele postati članovi Crkve trebaju u potpunosti razumjeti u što pokušavaju ući, i da to nikada neće uistinu biti postignuto dok ostaju privrženi grijehu.
