Generacije loših kateheta ostavile su milijune katolika laika s nejasnom predodžbom o tome što je euharistija, što misa predstavlja. Ipak ostaje činjenica da većina katolika odbacuje– ili je možda, točnije, ravnodušna prema– vjeri.
U novom dokumentu koji povećava ograničenja za tradicionalnu latinsku misu, Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata optužuje mnoge tradicionalne katolike da ne priznaju valjanost liturgije Novus Ordo. Stoga, kažu nam, pridržavanje tradicionalne liturgije predstavlja ozbiljnu prijetnju jedinstvu Crkve.
Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata ne nudi nikakve dokaze koji podržavaju ovu optužnicu protiv tradicionalnih katolika – baš kao što u Motu propriju Traditionis Custodes, papa Franjo nije ponudio nikakve dokaze da je anketa provedena među biskupima na svjetskoj razini otkrila raširenu zabrinutost zbog nepriznavanja Novus Ordo koji je navodno prouzročio pokret tradicionalnih katolika. Kontakti iz Vatikana izvještavaju da zapravo, u svojim odgovorima na anketu (ako su se uopće potrudili odgovoriti), većina biskupa nije izvijestila da imaju poteškoće s tradicionalnim katolicima. A katolici upoznati s tradicionalnim pokretom rijetko, ako ikada, susreću zelote koji poriču valjanost postkoncilske liturgije. Ali čak i da je pritužba Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata točna, odgovor Vatikana bio bi disproporcionalan. Da objasnim zašto sam ovo rekao.
Katolici koji redovito pohađaju tradicionalnu liturgiju čine samo oko jedan posto ukupne svjetske katoličke populacije. Ako jedan posto tih tradicionalnih katolika odbacuje Novus Ordo (a mislim da bi takva procjena bila pretjerano visoka), onda je problem ograničen na jedva vidljivu manjinu.
Zapravo, među katolicima koji redovito pohađaju misu u župama, velika većina odbacuje valjanost liturgije Novus Ordo!
Anketa za anketom pokazuje da više od sedamdeset posto katolika ne vjeruje da Isus Krist postaje istinski prisutan – Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo – u misnom slavlju, što bi zapravo označavalo da misa nije valjana. Stoga većina vjernika u katoličkoj župi smatra da je misa nevažeća.
Sada bi vrlo mali broj onih „prosječnih” katolika rekao kako je prema tome misa nevažeća, jer ne bi prepoznao snagu silogizma iz gornjeg odlomka. Generacije loših kateheta ostavile su milijune katolika laika s nejasnom predodžbom o tome što je euharistija, što misa predstavlja. Ipak ostaje činjenica da većina katolika odbacuje– ili je možda, točnije, ravnodušna prema– vjeri. Ako su ravnodušni, to je razlog više zašto se mogu udaljiti od Crkve. Ako odbacuju katoličko učenje, onda potkopavaju jedinstvo vjernika.
Srećom, većina „prosječnih“ katolika griješi, kao i svi tradicionalni katolici koji poriču valjanost postkoncilske liturgije. Novus Ordo je valjan; Euharistija koja predstavlja stvarnu prisutnost Isusa Krista. Ali radi jedinstva unutar Crkve– da ne spominjemo jasnoću doktrine– činjenica da više od sedamdeset posto vjernika učinkovito poriče crkveno učenje o Euharistiji, „izvor i vrhunac kršćanskog života”, zasigurno predstavlja hitniju zabrinutost od tvrdnje da 0,01 posto tradicionalnih katolika poriče valjanost nove liturgije.
Nova vatikanska ograničenja zahtijevaju od biskupa da osiguraju da sve preostale zajednice tradicionalnih katolika prihvate valjanost Drugog vatikanskog koncila i postkoncilskih reformi. Dosljednost sugerira da se isti standardi trebaju primjenjivati na svaku katoličku župu. Biskupe treba poticati da se pobrinu da njihovi pastiri ispravno poučavaju ljude o stvarnosti euharistijske pretvorbe.
Činjenica da Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata vidi stvari drugačije, i želi prvo razbiti otpor tradicionalnih katolika, sugerira da je ovdje u pitanju nešto drugo osim jednostavne želje za jedinstvom Crkve.
