Nakon dva naporna dana, u kojima smo propješačili bezbroj kilometra po ulicama Rima i posjetili isto toliko crkvi, konačno sam našao vremena posjetiti i crkvu Santissima Trinità dei Pellegrini, kojom upravlja Svećeničko Bratstvo Sv. Petra. Moram priznati da je Bratstvu dodijeljena jedna prekrasna crkva na izvrsnoj lokaciji u samom središtu grada, a crkva je poznata po tome što ju je gradila družba koju je osnovao sveti Filip Neri. Samo pročelje crkve je u nešto lošijem stanju i ne nalazi se baš na nekom znamenitom trgu, ali to je možda i blagoslov jer je tako van radara horde turista, čast iznimkama, koje bez ikakvog poštivanja prema svetostima, šetaju po crkvama Rima.
Naravno, pripremio sam se za svetu misu u večernjim satima i konačni mir, koji sam tako željno očekivao nakon posjeta ostalih crkvi u Vječnome gradu. Kada sam ušao u crkvu, nekih dvadeset minuta prije mise da bih izmolio krunicu, bio sam tamo jedina osoba i tako je bilo sve do samog početka kada je ušlo nekoliko studenata i starijih Talijana u izglancanim odijelima. Na kraju je na misi bio mali broj vjernika (Italija je igrala utakmicu s Costa Ricom u to vrijeme) a nije bilo ni ministranta. Svećenik je nosio crnu misnicu, pa sam pretpostavio da je slavio misu zadušnicu za ubijenog svećenika Bratstva u Americi koji je tragično poginuo u oružanoj pljački sakristije samo nekoliko dana prije.
Osim osjećaja posebnog mira za vrijeme mise, nisam se mogao oteti dojmu kako su baš ova liturgija i sva raskošnost arhitekture i umjetnosti u svim tim crkvama Rima nerazdvojni. Jedino se tada mogu, po mom skromnom mišljenju, u potpunosti razumjeti i cijeniti umjetnička djela u svim tim crkvama jer vjerujem kako je baš svaki detalj postavljen s nekim posebnim razlogom, i da sve to dolazi do izražaja upravo za vrijeme slavljenja svete liturgije. Tako mi se misa na kojoj sam prisustvovao samo nekoliko sati ranije u poznatoj crkvi il Gesù -u (gdje se nalazi grob sv. Ignacija) u tom momentu učinila kao predavanje za razliku od ove tihe mise.
Kao i mnogi hodočasnici u Rimu, nisam ni krenuo doma a već sam počeo razmišljati kada bih se mogao vratiti, jer kako kažu, možeš cijeli život provesti u njemu, a još uvijek ćeš iznenada naići na neku posebnu znamenitost koja te može ostaviti bez daha. Prigodni povratak bi čak mogao biti za vrijeme hodočašća u čast obljetnice Summorum Pontificum-a u listopadu, kada će kardinal Pell služiti misu u ovoj crkvi, a dan kasnije kardinal Burke u bazilici sv. Petra. To će sigurno biti jedno nezaboravno iskustvo. Možda bih mogao organizirati i grupno putovanje kada bi bilo zainteresiranih, ili se priključiti ekipi iz Hrvatske ako netko drugi misli nešto organizirati.
P.S: Te večeri sam nakon mise imao priliku vidjeti kako tisuće talijanskih navijača na piazzi Venezia pod golemim kipom kralja Emmanuela gubi nogometnu utakmicu od jedne male Costa Rice. Neprocjenjivo.
