Početkom ovoga tjedna, na dan kada su grkokatolici već započeli post zbog početka korizme, patrijarh Svjatoslav Ševčuk, poglavar Ukrajinske grkokatoličke crkve (nasljednik velikih i svetih ispovjednika i slugu Božjih, Andreja Sheptytskog i Josyfa Slipyja) pridružio se Svetom Ocu pozivajući sve katolike da poste i mole za mir u Ukrajini. Neustrašivo propovijedajući Evanđelje Njegovog Veličanstva, Isusa Krista, slijedio je svoje svete prethodnike pozivajući svoje stado da voli svoje neprijatelje– Ruse koji su napali. Ipak, molio se za ukrajinske vojnike, slaveći nedavno odbijanje napadača iz Berdjanska u ovome „krivom i nepravednom ratu”.
„Vidjeli smo uništavanje škola, vrtića, kina, muzeja, a rano jutro u blizini Kijeva, raketa je pogodila rodilište jedne bolnice. Pitamo se zašto baš žene i nerođenu djecu? Zašto nevine žrtve ovog rata? Ali mi se molimo za mir. Zajedno smo narod koji cijenom vlastite krvi gradi i brani mir u Ukrajini i u cijelom svijetu“.
Naša katolička braća u Ukrajini, predvođena ovakvim Božjim ljudima koji nastavljaju povijesnu katoličku tradiciju kijevske Rusije, doista su platili mir svojom krvlju, oponašajući našeg Gospodina Boga i Spasitelja, jer su i sami patili stoljećima da bi živjeli i umrli u zajedništvu sa Svetom Stolicom. Ova sveta patnja za mir i jedinstvo s Mističnim Tijelom Kristovim doživjela je veću slavu u dvadesetom stoljeću, kada su nebrojene stotine i tisuće vjernika istočnog obreda izabrale smrt u zajedništvu s Rimom umjesto pridruživanja Pseudo-pravoslavnoj sovjetskoj Crkvi (kao što kineski komunisti danas imaju svoju lažnu „Patriotsku Crkvu”).
Ovi neopisivi vjernici osvojili su krunu pobjede za mir, čak i dok su nebrojene stotine i tisuće pravoslavaca – naše odvojene braće – isto tako hrabro prolili svoju krv protiv opakog sovjetskog režima. „Sveti novo mučenici ruski” već su kanonizirani u pravoslavlju, što na nas stavlja sramotu jer mi nismo kanonizirali naše svece.
Sada je predsjednik Putin, kojega ruski katolici nazivaju „nemilosrdnim komunistom i krvavim diktatorom“, napao Ukrajinu, skrećući oči svijeta s kanadskog ustanka (koji se brzo proširio Kanadom) na područje svijeta daleko od „sjevernog Atlantika“.
Ali hvala Bogu da se već danas čuje poruka mira! Suočen s nacionalističkim žarom i bratoubilačkim krvoprolićem, dobri patrijarh je rekao da „ljubimo svoje neprijatelje”.
Kontroverza oko posvećenja
Od početka rata mnogi su katolici ponovno počeli pozivati na posvetu Rusije kako je zapovjedila Gospa Fatimska 1917. godine kada je neminovna sovjetska revolucija osvojila ruski narod i svijet.
To je u suprotnosti sa stavom Svete Stolice, koja od 2000. godine tvrdi da su posvetom iz 1984. godine ispunjena Fatimska obećanja.
Mnogi istraživački, uključujući stručnjaka za ukazanja u Fatimi Kevina Symondsa, doista vjeruju da se posveta Rusije dogodila onda kada je Gospa to tražila. Citirao je vlastite riječi s. Lucije u njezinoj knjizi „Como vejo a mensagem“, navodeći da je zatraženo posvećenje obavljeno 25. ožujka 1984. godine. Symonds je izjavio da je Ivan Pavao II. nakratko šutio u posveti 1984. godine, spominjući Rusiju „u svom srcu”. Štoviše, ponovno citirajući riječi s. Lucije, Symonds je naglasio da je ona posvetu iz 1984. godine vidjela kao sprječavanje nuklearnog rata, te je stoga „mirno vrijeme“ kako je rečeno započelo u trenutku kada je sovjetski komunizam pao u Rusiji.
Obraćenje Rusije
Patrijarh Svjatoslav je završio jučer svoju poruku hitnim apelom:
„Iskreno Vas molim; molimo ne samo za mir u Ukrajini, nego molimo za naše neprijatelje, za njihovo obraćenje, za obraćenje Rusije kako je Gospa Fatimska od nas tražila“.
Na Pepelnicu, dan kada je Sveti Otac pozvao katolike na molitvu i post, Medijski centar Biskupske konferencije rimokatoličkih biskupa u Ukrajini objavio je kratki apel Biskupske konferencije Ukrajine Svetom Ocu. Biskupi su ovo napisali papi Franji:
„Sveti Oče! U ovim satima neizmjerne boli i strašne kušnje za naš narod, mi, biskupi Biskupske konferencije Ukrajine, glasnogovornici smo neprestane i srdačne molitve, koju podupiru naši svećenici i posvećene osobe, koja nam dolazi od cijelog kršćanskog naroda da Vaša Svetost posveti našu domovinu i Rusiju Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Odazivajući se na ovu molitvu, ponizno molimo Vašu Svetost da javno izvršite čin posvete Presvetom Bezgrešnom Srcu Marijinu Ukrajinu i Rusiju, baš onako kako je zatražila Blažena Djevica u Fatimi.
Neka Majka Božja, Kraljice mira, primi našu molitvu: Kraljice mira, moli za nas!
Ovu važnu molbu mnogi katolici vide kao opravdanje stajališta prema kojemu se posveta nije dogodila.
Jedna od ideja u vezi s posvetom iz 1984. godine je da se predloži kompromis. Zašto ne posvetiti Rusiju? Neće li to donijeti dobro? Ako Pascalovu okladu primijenimo na raspravu radi dobra ruskog i ukrajinskog naroda:
Posvećenje Rusije je pobjeda kako god okrenemo.
Ako su tradicionalni katolici u pravu, onda će se Rusija obratiti i biti će mir.
Ako su tradicionalni katolici u krivu, opet će se nebrojene milosti dogoditi u Rusiju, točnije njezinom narodu… radi njihova obraćenja i mira.
Međutim, diplomacija međunarodne geopolitike vjerojatno će navesti Svetu Stolicu da dvaput ili triput razmisli o takvome posvećenju, baš kao što je Pio XII. oklijevao tijekom mnogo goreg rata od ovoga.
Neka svi kršćani – katolici i pravoslavci – poste i mole ove korizme za mir i obraćenje zlih ljudi po Kristu, Gospodinu našem i Kralju.
Gospo Fatimska, moli za nas!
