Iako je papa Ivan Pavao II svojevremeno strogo osudio pokret u Latinskoj Americi pod imenom Teologija oslobođenja, čini se kako danas pušu neki drugi vjetrovi u Vatikanu. Prema riječima nadbiskupa Gerharda Mullera, Prefekta Kongregacije za nauk vjere, objavljenim u The Vatican Insider „Latinsko- američki crkveni i teološki pokret zvan ‘teologija oslobođenja’, koji se proširio u drugim krajevima svijeta nakon Drugog vatikanskog koncila, trebao bi, po mom mišljenju, biti uvršten među najvažnije struje u katoličkoj teologiji 20-og stoljeća“.
Koja prekretnica!
Muller naglašava da se teologija oslobođenja u zadnje vrijeme sve više orijentira na sliku Isusa Krista kao spasitelja i osloboditelja, a to je smjer koji bi sve teološke struje trebale slijediti. Očito je uspjeh ovog pokreta u Latinskoj Americi veliki zbog raširenog siromaštva pa je teologija oslobođenja tamo uzela najviše maha. Ona bi zato trebala utjecati i na ostale teologe, kako bi ozbiljno shvatili problem siromaštva u kojem ljudi žive, umjesto da ga promatraju kao nešto apstraktno. Muller, kao i papa Franjo, u siromasima vidi ‘tijelo Kristovo’.
Eh sada, da je Karol Wojtyla odrastao kao aristokratsko dijete u sjevernoj Italiji, mogao bih reći da možda i nije imao toliko razumijevanja za sudbinu siromašnih među nama. Ali, Wojtyla je bio itekako upoznat i sa siromaštvom i sa krajnjim ciljevima teologije oslobođenje. Znao je on dobro da političko šurovanje s ljevičarskim pokretima na kraju znači distanciranje od samog Isusa i Njegove Crkve. Rezultati na terenu to najbolje potvrđuju. Tamo gdje je teologija oslobođenja uzela najviše maha broj prakticirajućih katolika je strašno opao. Vjernici su se, zajedno s klerom, jednostavno počeli baviti politikom, a narod je duhovnost potražio u Evangeličkim crkvama. Zato nazvati teologiju oslobođenja jednom od najvažnijih struja katoličke teologije u zadnjem stoljeću, mi se čini malo pretjeranim. Što bi na to rekao Ratzinger, koji je vodio Kongregaciju za nauk vjere za vrijeme papinstva Ivana Pavla II, nećemo nikada saznati.
Jedino me tješi, a moram priznati da je to malo sebično od mene, što znam kako ova teologije neće imati neki veći odjek u Hrvatskoj, jer naši biskupi još uvijek bježe, s razlogom, od socijalističke ideologije kao vrag od tamjana.
