Glavno tajništvo Sinode objavilo je u srijedu konačno izvješće Kanonskog povjerenstva, koje izrijekom podupire nekoliko prijedloga za izmjenu Zakonika kanonskoga prava koji se odnose na sudjelovanje laika i laikinja u životu i upravljanju Crkvom.
Točnije, dokument podupire izmjene kanona koji se odnose na mogućnost da vjernici laici obavljaju „službe, uloge i služenja u Crkvi za koja su osposobljeni i kompetentni, uključujući i područje crkvenog upravljanja“.
Tekst, koji je izvorno sastavljen na talijanskom jeziku, a dostupan je i na engleskom, nije obvezujući te ga sada mora razmotriti papa Lav XIV. Riječ je o jednom od izvješća koja je pripremilo 10 studijskih skupina koje je papa Franjo osnovao 2024. godine u sklopu Sinode o sinodalnosti. Te se skupine raspuštaju nakon što dovrše i objave svoj rad.
Povjerenstvo zaduženo za proučavanje reformi koordinirao je nadbiskup Filippo Iannone, prefekt Dikasterija za biskupe i predsjednik Papinske komisije za Latinsku Ameriku, a u njegovu su sastavu bili istaknuti stručnjaci za kanonsko pravo.
Među članovima bili su isusovački kardinal Gianfranco Ghirlanda; nizozemska kanonistica Myriam Wijlens; monsinjor Matteo Visioli, referendar Vrhovnog suda Apostolske signature; monsinjor Giacomo Incitti, profesor na Papinskom urbanijanskom sveučilištu; mađarski kanonist Péter Szabó; otac Alphonse Borras; profesor José San José Prisco, dekan Fakulteta kanonskog prava Papinskog sveučilišta u Salamanci; otac Benedict Ndubueze Ejeh, dekan Fakulteta kanonskog prava sv. Pija X. u Veneciji, Italija; te talijanski svećenik Gianluca Merlini, tajnik Povjerenstva.
Ograničena, ali značajna reforma
Povjerenstvo smatra da za provedbu ideja koje su proizašle iz sinodskog procesa nije potrebna „duboka reforma kanonskoga pravnog sustava“.
Prema izvješću, „sadašnji pravni sustav Crkve već predviđa odgovarajuće odredbe za veće priznavanje i imenovanje laika na uloge i zadaće crkvene suodgovornosti zajedno s pastirima“. Ipak, priznaje se da se te odredbe „često zanemaruju“ te da u nekim slučajevima „zahtijevaju snažiju normativnu potvrdu kako bi bile praktičnije i učinkovitije“.
Stoga prijedlozi nastoje prilagoditi određene vidove kanonskoga prava zaključcima Sinode, osobito kada je riječ o sudjelovanju laika u poslanju Crkve.
Dokument također inzistira na tome da sinodski proces „ne umanjuje odlučujuću vlast biskupa, zbora biskupa ili pape, nego uključuje doprinos Božjeg naroda, dajući sinodskom činu istinski zajedničarski karakter“.
Među kanonima koji su razmatrani nalaze se kanoni 204., 208. i 212., koji potvrđuju jednako dostojanstvo svih krštenih i njihovo pravo sudjelovanja u životu Crkve; kanoni 228. i 230., koji uređuju mogućnost da laici obavljaju crkvene službe i služenja; kanon 145., koji se odnosi na crkvene službe; te kanon 275., koji potiče suradnju klera i laika.
Papinska nepogrešivost na preispitivanju
Proučavani su također kanoni 476. i 483., povezani s određenim funkcijama upravljanja i administracije u biskupijama; kanon 1112., koji pod određenim okolnostima omogućuje da laik valjano prisustvuje sklapanju ženidbe; kanoni 1421. i 1425., koji se odnose na sudjelovanje laika u crkvenim sudovima; te kanon 749., koji uređuje vršenje nepogrešivog učiteljstva Katoličke Crkve.
Ako prijedlozi budu prihvaćeni, to ne bi bio prvi put da Vatikan razmatra preoblikovanje shvaćanja papinske nepogrešivosti. U lipnju 2024. studija Dikasterija za promicanje jedinstva kršćana pod naslovom „Rimski biskup“ prikupila je prijedloge za prilagodbu načina vršenja Petrove prvenstvene službe u svjetlu plodova desetljeća ekumenskoga dijaloga.
Veća uloga laika i redovnika
Među najznačajnijim prijedlozima jest revizija nekoliko kanona kako bi se ojačala sinodska dimenzija partikularnih koncila, biskupijskih sinoda i pastoralnih vijeća.
Jedna od najzapaženijih promjena odnosila bi se na kanon 443., s ciljem omogućavanja „sudjelovanja svih članova Božjeg naroda … u omjeru jednakom onome koji imaju članovi po službi (ex officio)“ na partikularnim koncilima.
Prijedlog nadilazi samo proširenje prisutnosti vjernika laika i redovnika i redovnica. Također predviđa uklanjanje latinske riječi „tantum“ („samo“), koja trenutačno njihovo sudjelovanje u različitim crkvenim tijelima ograničava na „savjetodavni glas“.
To se ograničenje pojavljuje u nekoliko kanona Zakonika, uključujući kanone 443. i 444., koji se odnose na partikularne koncile; kanon 466., koji se odnosi na biskupijsku sinodu; te kanone 500., 514. i 536., koji uređuju prezbitersko vijeće, biskupijsko pastoralno vijeće i župno pastoralno vijeće.
Ako budu odobrena, ta tijela više ne bi bila strukturirana isključivo prema savjetodavnoj logici, nego bi se približila snažnijim oblicima ovlasti u donošenju odluka.
Veća autonomija biskupskih konferencija
Prijedlozi također nastoje ojačati ulogu biskupskih konferencija i promicati veću decentralizaciju. Među predloženim promjenama jest revizija kanona 440., stavka 1., kako bi se utvrdila „učestalost od deset godina“ za održavanje partikularnih koncila. Cilj je potaknuti njihovo redovito sazivanje i vratiti im značajniju ulogu u životu Crkve.
Isto tako, Povjerenstvo predlaže izmjenu kanona 1112. kako bi se uklonila potreba za intervencijom Svete Stolice kada biskupska konferencija ovlasti laike i laikinje da, u okolnostima predviđenima zakonom, prisustvuju sklapanju ženidbe.
Reforme također uključuju izmjene kanona 403., stavka 1., kako bi se jasnije definirala narav i poslanje pomoćnih biskupa u pastoralnom upravljanju biskupijama.
Slično tome, predlaže se izmjena kanona 450., stavka 3., kojom bi se umirovljenim biskupima omogućilo sudjelovanje u komisijama biskupskih konferencija, čime bi se nakon njihova povlačenja iz upravljanja biskupijom iskoristilo njihovo pastoralno i upravljačko iskustvo.
Odgovornost u biskupskom upravljanju
Treći dio izvješća naglašava da „što šire moguće“ sudjelovanje krštenih zahtijeva institucionalno posredovanje, osobito unutar mjesne Crkve, te opisuje participativna tijela kao „primarna mjesta sudjelovanja“, u kojima vjernici pridonose u skladu sa svojim „kanonskim položajem, karizmama, služenjima i kompetencijama“.
Još jedan od značajnijih elemenata izvješća jest dodavanje novog stavka kanonu 391., nadahnuto završnim dokumentom Sinode. Prijedlog izrijekom uvodi načelo „odgovornosti i vrednovanja“ u vršenje biskupskog upravljanja.
Ako bude odobrena, ta bi promjena predstavljala značajan korak prema većoj transparentnosti u upravljanju biskupijama, jačanjem obveze da se unutar procesa crkvenog upravljanja obrazlože i opravdaju pastoralne i administrativne odluke.
