Iako je daleko od one vrste pravde koju ovaj slučaj zahtijeva, došli smo do točke u skandalu oca Marka Rupnika kada se moraju poduzeti konkretne mjere kako bi se sveprisutni mozaici osramoćenog umjetnika uklonili iz javnog izlaganja.
Svakako, ovo je lakše reći nego učiniti. Ali to je logistička rasprava, koja uključuje mehaniku rastavljanja njegovih djela, zamjene nečim boljim i prikupljanja sredstava potrebnih da se to dogodi.
Moglo bi potrajati godinama. Moglo bi se pokazati skupim. Sigurno će biti teret. Ali što prije proces započne, to bolje.
Ovo nije svrsishodna predaja ikonoklazmu ili “kulturi otkazivanja”, iako ga je sud javnog mnijenja već osudio krivim za seksualno, duhovno i psihološko manipuliranje i zlostavljanje više redovnica pod njegovom vlašću.
Nije to ni iščekivanje eventualne presude na sudu. Ranije ovog mjeseca objavljeno je da je još pet pritužbi proslijeđeno vatikanskim istražiteljima. Još uvijek ne znamo sve činjenice, a ne znamo ni kakva pravna sudbina čeka bivšeg isusovca. Poanta je sljedeća: otac Rupnik ima pravo na zakonski postupak. Njegovo umjetničko djelo nema.
Nigdje ne piše da umjetnine moraju ostati izložene do osuđujuće presude na sudu. Ukusi su važni. Percepcije su važne. To je sve opravdanje koje je sada potrebno. Kao umjetnik, pater Rupnik to svakako zna cijeniti. Veći umjetnički talenti podnijeli su daleko gore.
Brojni klijenti oca Rupnika diljem svijeta, uključujući svetište Lourdes u Francuskoj, Nacionalno svetište svetog Ivana Pavla II u Washingtonu, D.C., pa čak i sam Vatikan, njegovim umjetničkim djelima ne duguju ništa — čak ni presumpciju nevinosti. Njegovi osebujni mozaici naručeni su sa svrhom: podići umove i srca prema Bogu. Oni više nisu sposobni (ako su ikada bili) za postizanje te svrhe.
Ta duguljasta lica, te crne oči – sada šalju naše umove i srca negdje drugdje, izazivajući sablazan. Kakva god bila ljepota i religioznost koju su nekada posjedovali, sad je izgubljena; optužbe protiv patera Rupnika su prebrojne i premračne. Ako se i jedna od ovih tvrdnji pokaže istinitom, rane koje će pretrpjeti njegova žrtva toliko su duboke da možda nikada neće u potpunosti zacijeliti s ove strane neba.
Ali prazan zid i svježi sloj boje šalju simboličnu poruku da ćemo, kroz Božju milost, jednog dana ostvariti veliko obećanje: “ I otrt će im svaku suzu s očiju … ‘Evo, sve činim novo’” (Otkrivenje 21:5).
