Biskup Thomas Tobin (biskupija Božje Providnosti, SAD) jedan je od rijetkih pastira koji se promptno, ali i vrlo jasno obratio svojim vjernicima povodom komentara pape Franje o životnom partnerstvu, izrečenom u dokumentarnom filmu Francesco (21 listopada 2020):
′′Treba pojasniti očiglednu potporu priznavanja civilnih zajednica za istospolne parove. Papina izjava jasno proturječi dugogodišnjem učenju Crkve o istospolnom partnerstvu. Crkva ne može podržati prihvaćanje objektivno nemoralnih odnosa. Pojedinci s istospolnom privlačnošću su ljubljena Božja djeca i moraju imati svoja osobna ljudska prava i građanska prava priznata i zaštićena zakonom. Međutim, legalizacija njihovih civilnih zajednica, pod kojom pokušavaju simulirati sveti brak, nije prihvatljiva.”
Zašto je ova posljednja rečenica posebno važno?
Dakle, budimo vrlo jasni: Jedno od prvih načela katoličkog socijalnog učenja jest da nemoralna djela ne smiju dobiti zakonsko uporište. Zato Crkva uči da pobačaj (KKC 2273) i pornografija (KKC, 2354) trebaju biti zakonom zabranjeni. Mi kao katolici vjerujemo da civilne vlasti ne smiju odobravati takve poroke, čak ni implicitno.
Ovo je možda najvažniji trenutak u papinskoj povijesti otkako je Pavao VI. objavio Humanae Vitae. Zapravo su Franjini komentari svojevrsna inverzija Humanae Vitae.
Kad je presudio da je umjetna kontracepcija uvijek i svugdje nemoralna, Pavao VI. je djelovao usred žive rasprave koja do tad u Crkvi nije bila razriješena. I ne samo da se protivio popularnom mišljenju: proturječio je mnogim vlastitim vodećim teolozima, uključujući mnoge „konzervativce“. Što se tiče pape Franje, nitko nije očekivao da će on odvagnuti po tom pitanju. Ovo je bila spontana izjava i to vezana uz pitanje koje su crkvene vlasti već davno riješile. Samo su nekolicina “mainstream” teologa i biskupa ikada dali znak podrške civilnim zajednicama.
Pavao VI je branio Učiteljstvo protiv golemih legija seksualnih revolucionara izvan vatikanskih zidina i nemalog broja petokolonaša unutar njih. Franjo je ipak podigao bijelu zastavu pred napadima seksualne revolucije bez ispaljenog metaka.
Kardinal Raymond Burke u svom komentaru na ovo pitanje zaključuje kako ovo predstavlja:
Izvor najdublje tuge i neodložne pastoralne zabrinutosti što privatna mišljenja koja su novinari iznijeli s toliko naglaska i koje pripisuju papi Franji ne odgovaraju trajnom učenju Crkve, kako je to izraženo u Svetom Pismu i Svetoj Tradiciji, a Učiteljstvo ga čuva, štiti i tumači. Jednako tužna i zabrinjavajuća su previranja, zbunjenost i pogreške koje ona uzrokuju među katoličkim vjernicima, kao i sablazan koje ona zapravo uzrokuju dajući potpuno lažni dojam da je Katolička Crkva promijenila smjer, odnosno da je promijenila svoje vječno učenje u vezi s takvim temeljnim i kritičnim pitanjima.
