Deklaracija „Fiducia supplicans“ izdana 18. prosinca 2023. izazvala je veliku pometnju. U ovom članku o. Perriera navodi glavne razloge protivljenja dokumentu.
Kao sinovi Crkve utemeljene na apostolima, ne možemo se ne zabrinuti zbog nemira među kršćanskim narodom izazvanim tekstom koji dolazi iz okruženja Svetog Oca. Nepodnošljivo je vidjeti kako Kristovi vjernici gube povjerenje u riječ sveopćeg pastira, vidjeti svećenike u sumnji između sinovske privrženosti i praktičnih posljedica s kojima ih ovaj tekst suočava, vidjeti biskupe podijeljene.
Ovaj dalekosežni fenomen ukazuje na potrebu za reakcijom, jer urođena težnja vjere (lat. sensus fidei)je privrženost kršćanskog naroda istinama vjere i ćudoređa. Ova zajednička, univerzalna i nepogrješiva privrženost proizlazi iz činjenice da je svaki vjernik potaknut Božjim Duhom na prihvaćanje iste istine. To je razlog zašto se, kada izjave koje se tiču vjere i morala vrijeđaju urođenu težnju vjere, javlja instinktivno nepovjerenje koje se manifestira kolektivno. Potrebno je, međutim ostalim, ispitati legitimnost ovog dokumenta i razloge iza njega. Ovdje ću se ograničiti na šest razloga koji mi se čine najvažnijima.
Blagoslivljanje se samo nalaže radi spasenja
Doista, „blagoslivljanje je božansko djelo koje daje život i kojemu je Otac izvor. Njegov je blagoslov istodobno riječ i dar“ (KKC, čl. 1078). Ovo božansko podrijetlo također ukazuje na njegov kraj, koji je snažno izrazio sv. Pavao: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim“ (Ef 1, 3 – 4).
Podsjećajući na podrijetlo i završetak svakog blagoslova, tada postaje jasno koju milost molimo kada blagoslivljamo: ona mora donijeti božanski život da budemo „sveti i besprijekorni u njegovoj prisutnosti“. Blagoslov je, dakle, samo radi posvećenja i slobode od grijeha, i tako služi hvali Onoga koji je sve stvorio (usp. Ef 1, 12).
Crkva ne može odstupiti od ovog božanskog poretka blagoslova za spasenje. Svaka namjera blagoslova, a da se za taj blagoslov izričito ne naređuje da bude „svet i bezgrješan“, čak i iz inače hvalevrijednih motiva, stoga odmah vrijeđa urođenu težnju vjere (lat. sensus fidei).
nastavlja se…
