Kardinal Robert Sarah je održao snažnu i nadahnjujuću homiliju povodom 400. obljetnice ukazanja svete Ane, majke Blažene Djevice Marije, u njezinu svetištu u Sainte-Anne-d’Auray, Bretanja, Francuska.
Kao posebni izaslanik pape Lava XIV. za ovu povijesnu proslavu, kardinal Sarah je izjavio da je Francuska—posebno Bretanja—od Boga izabrana kao sveta zemlja. Pozvao je vjernike da se vrate euharistijskom klanjanju i da Boga stave na prvo mjesto u privatnom i javnom životu.
Bivši prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata osudio je ono što je nazvao “barbarskim i nečovječnim zakonima” koji promiču smrt—jasna referenca na aktualnu raspravu u Francuskoj o legalizaciji eutanazije. Upozorio je na društvo koje se udaljuje od Boga, stvarajući idole od “novca” i “ekrana”, te istaknuo da će “ono što će spasiti svijet biti čovjek koji kleči pred Bogom”.
Pozivajući se na crkvene oce, gvinejski kardinal pozvao je vjernike da se brinu za svoje duše—unutarnja svetišta u kojima Bog govori—putem molitve, tišine i klanjanja. Posebnu je utjehu uputio parovima koji čeznu za djecom i svima koji trpe, pozivajući ih da se obrate svetoj Ani kao izvoru nade i zagovora.
U nastavku slijedi radni prijevod homilije kardinala Saraha, objavljene u cijelosti na izvornom francuskom jeziku na portal Aleteia.
Najdraža braćo i sestre Bretanje i Francuske,
S poštovanjem pozdravljam civilne vlasti koje su danas ovdje prisutne povodom 400. obljetnice ukazanja svete Ane na ovome mjestu. Papa Lav XIV. poslao me k vama kao svog posebnog izaslanika u ovo svetište svete Ane u Aurayu. Ovim činom Sveti Otac želi naglasiti važnost koju pridaje vašem hodočašću. Stoga svima vama, hodočasnicima svete Ane, donosim pozdrave i blagoslov našeg ljubljenog Pape Lava XIV.
Papa se danas moli za vas. Kroz svoga izaslanika izražava vam svoju očinsku ljubav. U njegovo ime srdačno pozdravljam biskupa Raymonda Centènea, biskupa Vannesa, koji s velikom pobožnošću štuje svetu Anu. Pozdravljam i ostale biskupe, opate i poglavare redovničkih zajednica koji su ovdje prisutni, sve svećenike koji su došli iz Bretanje i drugih krajeva, te vas, dragi hodočasnici svete Ane, koji ste došli u ovo svetište odgovoriti na poziv svete Ane, a nadasve štovati Boga.
Na ovome mjestu, prije četiri stotine godina, sveta Ana se ukazala Yvonu Nicolazicu i rekla mu: “Yvon Nicolazic, Me zo Anna, mamm Mari” (“Ja sam Ana, Marijina majka” na bretonskom jeziku, nap. ur.). “Yvone, ne boj se, ja sam Ana, majka Marijina. Reci svom župniku, svom svećeniku, da je na zemlji zvanoj Bocenno — točno na ovome mjestu gdje sada stojimo — nekoć bila sagrađena kapelica u moju čast; bila je prva u cijeloj regiji. Već 924 godine i 6 mjeseci leži u ruševinama; želim da se što prije obnovi, i da se ti za nju brineš, jer Bog želi da budem ondje čašćena; Bog želi da ondje dolazite u procesiji.”
Bretanja – sveta zemlja izabrana od Boga
Draga braćo i sestre,
sveta Ana je rekla Yvonu Nicolazicu: “Bog želi ovo mjesto.” Bog je izabrao ovu zemlju kako bi je učinio svetim mjestom; Bog je htio da dio vaše zemlje, dio vaše domovine — Francuske — bude sveta zemlja, mjesto odvojeno za Njega. Bog je htio da vaši preci ovo mjesto ne obrađuju, da ga ne koriste za stoku ni za poljoprivredu. Izabrao je ovo mjesto da na njemu bude čašćen.
Tu leži veliko otajstvo, o kojem treba razmišljati. Doista, bilo je mnogo drugih crkava, mnogo drugih mogućih mjesta — ali On je izabrao upravo ovo. Zašto?
Prije svega da nas podsjeti da je Bog na prvome mjestu, da Božja slava prethodi nama i da ne pripada nama. Bog nas je stvorio iz čiste, besplatne ljubavi; sve stvorenje djelo je Njegovih ruku, slobodni dar Njegove ljubavi. […]
Mi nismo zaslužili Njegovu ljubav; On je nas prvi ljubio. Sve Mu dugujemo, jer od Njega primamo život, pokret i postojanje. Za nas, koji smo Njegova stvorenja i Njegova djeca, častiti Boga i davati Mu slavu znači djelovati pravedno. Davanje slave Bogu nije neka opcionalna odluka — to je dužnost, potreba.Izuzetno je važno da ponovno steknemo tu svijest, osobito u vašim društvima koja su sklona Boga smatrati mrtvim, beskorisnim ili nevažnim.
Lažna zapadna slika religije
Prečesto se na Zapadu religija prikazuje kao djelatnost u službi ljudske dobrobiti. Religija se poistovjećuje s humanitarnim djelovanjem, djelima milosrđa, prihvaćanjem migranata i beskućnika, promicanjem univerzalnog bratstva i mira u svijetu. Duhovnost se promatra kao oblik osobnog razvoja, koji bi trebao pružiti određenu utjehu suvremenom čovjeku uronjenom u svoje političke i ekonomske brige.
Iako su te stvari važne, takva slika religije je pogrešna. Religija nije stvar hrane ni humanitarnog djelovanja. U pustinji je to bilo prvo iskušenje koje je Isus odbio. Da bi se otkupilo čovječanstvo, potrebno je nadvladati bijedu gladi i siromaštva — to je đavao predložio Gospodinu. Ali Isus mu je odgovorio da to nije put otkupljenja. Pokazao nam je da, čak i kad bi svi ljudi imali dovoljno hrane, čak i kad bi blagostanje vladalo svijetom, čovječanstvo ne bi bilo otkupljeno.
Vidimo jasno kako, u zemljama udobnosti, bogatstva i izobilja, čovjek sam sebe uništava, samouništava se, jer zaboravlja Boga i misli samo na svoje bogatstvo i zemaljsku dobrobit. Ono što spašava svijet jest Božji kruh. Čovjek se mora hraniti Božjim kruhom — a Božji kruh je sam Krist. Ono što će spasiti svijet je čovjek koji kleči pred Bogom, da ga štuje i služi mu. Bog nije u našoj službi. Mi smo ti koji trebamo biti u Njegovoj službi.
Tiho klanjanje kao jedini lijek
Stvoreni smo da bismo slavili i obožavali Boga. U klanjanju Bogu otkrivamo svoje pravo dostojanstvo, krajnji razlog svoga postojanja. Čovjek upravo na koljenima pred Bogom otkriva svoju istinsku veličinu i plemenitost. A ako ne budemo klanjali Bogu, završit ćemo tako da ćemo se klanjati sami sebi.
Bog je izabrao ovo mjesto da na njemu bude obožavan. Bog je izabrao Francusku da bude, takoreći, sveta zemlja — zemlja odvojena za Njega. Nemojte oskvrnuti Francusku svojim barbarskim i nečovječnim zakonima koji promiču smrt, dok Bog želi život. Nemojte oskvrnuti Francusku, jer ona je sveta zemlja, zemlja posvećena Bogu. Bretanja je sveta zemlja i mora ostati sveta zemlja — zemlja odvojena za Boga. Bog mora imati prvo mjesto ondje.
Naša je prva zadaća klanjati se i slaviti Boga. To je najviši izraz naše zahvalnosti Njemu i najljepši odgovor koji naš život može dati na izvanrednu ljubav koju nam Bog iskazuje.
Da bismo se Bogu klanjali, moramo se povući iz svijeta — u tišini. Dođite ovamo u tišini srca, da biste slušali Boga. To znači stupiti u svetu raspoloživost.
Postoje sveta mjesta, mjesta odvojena za Boga, od Boga izabrana — ta se mjesta ne smiju oskvrnuti nikakvom drugom djelatnošću osim molitvom, tišinom i liturgijom.
Naše crkve nisu kazališta, niti koncertne dvorane, niti prostori za kulturne ili rekreativne događaje. Crkva je Božji dom. Ona je pridržana samo za Njega. U nju ulazimo s poštovanjem i strahopoštovanjem, prikladno odjeveni, jer drhtimo pred Božjom veličinom. Ne drhtimo od straha, nego od poštovanja, divljenja i čuđenja.
Želim još jednom zahvaliti bretonskim muškarcima i ženama koji znaju nositi najljepše tradicijsko ruho kako bi iskazali slavu Božanskog Veličanstva. To nije stvar folklora. Vaš vanjski trud da se dostojno odjenete znak je unutarnjega truda kojim se pred Bogom prikazujete s čistom dušom — očišćenom sakramentom, ukrašenom molitvom i duhom klanjanja. Sveta mjesta ne pripadaju nama; ona pripadaju Bogu. Svrha liturgije jest slava Božja i posvećenje vjernika, a sveta glazba je povlašteno sredstvo koje potiče djelatno i potpuno svjesno sudjelovanje vjernika u svetom slavlju kršćanskih otajstava. […]
Obnova duše Crkve
Tijekom ukazanja, sveta Ana je zamolila Yvona Nicolazica da se drevna crkva obnovi i da se za nju brine. To je teško, to je skupo, to je zahtjevno — a ipak je to slika onoga što Bog želi i danas.
Bog i dalje želi da obnovimo Njegovu kuću. Bog svakome od nas danas govori: “Izabrao sam tvoju dušu, izabrao sam tvoje srce kao svetu zemlju, da budem tamo slavljen.” Tvoja krštena duša je sveto mjesto — ne oskvrni je predajući je neurednim strastima i duhu ovoga svijeta; ne oskvrni je tako što ćeš Bogu oduzeti prvo mjesto. Ako je crkva tvoje duše u ruševinama, tada poslušaj Božji poziv.Vrijeme je da je obnoviš — i da je obnoviš na stijeni, na čvrstom temelju na kojem moramo graditi svoj život i svoju nadu.
Da, vrijeme je da obnoviš crkvu svoje duše. Vrijeme je da odeš na ispovijed: ispovjedi grijehe koje si počinio riječju ili djelom, danju ili noću; ispovjedi ih sada, u ovom povoljnom trenutku, i na dan spasenja primi nebesko blago. “Prije svega, čuvaj svoju dušu,” kaže sveti Ćiril Jeruzalemski. Vrijeme je da se za nju pobrineš — tako što ćeš svaki dan odvojiti stvarno vrijeme za duboku i tihu molitvu. Vrijeme je da izbaciš idole novca, ekrana, lake i proste zavodljivosti. Bog želi tvoje srce. Bog želi tvoju dušu, baš kao što je želio ovu zemlju Bretanje.
Tvoja duša je sveto mjesto — brini o njoj. Samo tamo, u svetom svetištu tvoje duše, Bog ti može govoriti, tješiti te i ponovno te privući Sebi kroz duboko obraćenje. Samo unutar toga nutarnjeg svetišta možeš čuti Njegov poziv na svetost, poziv da budeš klanjatelj. “Budite sveti, jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš.” U tom unutarnjem i svetom prostoru, ti, mladiću, možeš čuti Njegov poziv na svećeništvo ili redovnički život. A ti, djevojko, možeš čuti Njegov poziv da se Njemu posvetiš u redovničkom životu, prikazujući Mu svoje tijelo, svoje srce i svu svoju sposobnost za ljubav. Ako oskvrniš to unutarnje mjesto svoje duše životom u grijehu i u svjetovnim rastresenostima, rizikuješ da promašiš svoj život; rizikuješ da nikada ne postaneš ono što jesi.
Ljubljena braćo i sestre, nemojmo Bogu oduzeti sveto svetište naše duše.Bog ga je stvorio; Bog ga je otkupio — ne oskvrnimo svoje tijelo. Naše tijelo je hram Božji, i Duh Božji prebiva u nama. Nemojmo uništiti taj hram, jer hram Božji je svet — a taj hram smo mi. Bog nam ga je povjerio da ga čuvamo i da Mu se u tišini klanjamo. Bog to hoće. Bog želi tebe.
U svjetlu svete Ane usred kušnje…
Draga braćo i sestre, Bog je izabrao ovaj dio zemlje u Bretanji s posebnom svrhom; želio je da bude čašćen ovdje kroz štovanje svete Ane. Nema drugog mjesta na svijetu na kojem se sveta Ana ukazala. Kakva povlastica! Kakva milost! Kakva tajna! Sveta Ana ovdje nosi osobitu poruku — ona koja, zajedno s Joakimom, nije imala djece zbog poodmakle dobi. Njezino je srce sigurno bilo ispunjeno tugom i tjeskobom.Kakva patnja za srce žene koja čezne postati majkom, a njezino se čekanje iz dana u dan produžuje.
Koliko je puta sveta Ana morala pomisliti: Jesam li kriva? Zašto takva kušnja? Sigurno su i među vama muškarci i žene koji trpe zbog neplodnosti. Sigurno su i među vama roditelji čija su srca, poput srca svete Ane, opterećena patnjom, tjeskobom i brigom — za bolesnu djecu, za one koji su napustili vjeru i čini se da se udaljuju od Boga, za obitelj, ili za domovinu koja je, čini se, u opasnosti.
Naše kušnje i patnje ponekad nas bacaju u duboku zbunjenost. Zašto smrt djeteta? Zašto patnja nevinih? Zašto rat? Zašto izdaja? Zašto, Gospodine? Ponekad se osjećamo kao da nas je Bog napustio. Naizgled, Bog više nije prisutan; za Europu, Bog je mrtav. Trebamo li se pobuniti? Trebamo li povjerovati da je Bog postao ravnodušan prema nama? Trebamo li napustiti vjerski život jer nam ne uslišava molitve? Trebamo li prestati moliti i ići na nedjeljnu misu? Pogledajmo svetu Anu i oslušajmo njezin glas. Što ona čini? Buni li se protiv Boga? Odvraća li se od Njega? Ne. Ona ostaje u klanjanju.
Bog je veći od naših nerazumijevanja, veći od naših sumnji. Bog je veći od našega srca. Pred zlom nemamo gotove odgovore; nemamo ljudske odgovore. Pred zlom imamo samo jedan odgovor: klanjanje. Naš jedini odgovor na misterij zla je tiho klanjanje. Da, zlo je neshvatljivo, ali vjerom znamo da je povjerljivo klanjanje Bogu jače od apsurda zla.
Sveta Ana je došla ovdje da kaže Bretoncima i cijeloj Francuskoj — i preko njih ljudima svih zemalja i krajeva — da je klanjanje jedini lijek protiv očaja.Vjera u Boga i klanjanje Bogu jedini su lijekovi koji čovjeku mogu dati čvrst i trajan mir. […]
Vama svima koji trpite, govorim: pogledajte svetu Anu. Vama koji očajavate zbog svoje djece, svojih roditelja, svoje domovine, pogledajte svetu Anu. Kao i ona, ustrajmo u klanjanju. Klanjanje Bogu nas nikada neće razočarati. Strpljivo i tiho klanjanje svete Ane učinilo je mogućim rođenje Marije, Majke Spasiteljeve, najljepšeg, najčistijeg i najsvetijeg stvorenja. Vama svima čija su srca puna boli i tuge, vaše će klanjanje donijeti plod — u nadi. Ustrajno i nepokolebljivo klanjanje razdire tamu i donosi svjetlo nade. […]
Čak i kad sve izgleda tamno, uvijek možemo reći, s našim ljubljenim Papom Lavom XIV.: zlo neće pobijediti, zlo neće imati posljednju riječ. Bog, naš Bog, beskrajno je dobar, beskrajno lijep, beskrajno velik. Danas, sa svetom Anom, na ovom mjestu koje je Bog blagoslovio i izabrao, neka se iz svakog našeg srca vine ovaj vapaj ljubavi: „Dođite, poklonimo se Gospodinu, dođite, poklonimo Mu se, prignimo koljena pred Vječnim, svojim Stvoriteljem, jer On je Bog naš. Amen.”
