U cijelom zapadnom svijetu, prisustvovanje katoličkoj misi drastično je opalo od Drugog vatikanskog koncila. To je utvrđena činjenica. No, postavlja se pitanje: je li Koncil – ili ono što je uslijedilo nakon njega – uzrokovao taj pad, ili je pad bio dio općeg kulturnog trenda koji Koncil nije mogao zaustaviti? To je pitanje koje je već desetljećima predmet živahne rasprave.
U zanimljivom novom prilogu toj raspravi, Nacionalni ured za ekonomska istraživanja (NBER) zaključuje da je Drugi vatikanski koncil bio uzrok pada. U radnom dokumentu NBER-a pod nazivom Looking Backward: Long-Term Religious Service Attendance in 66 Countries navodi se: „Drugi vatikanski koncil, 1962. – 1965., izazvao je pad prisustvovanja katoličkim misama širom svijeta u odnosu na druge denominacije.”
Obratite pažnju na posljednji dio te rečenice. Nakon iscrpne analize dostupnih podataka, NBER odbacuje tvrdnju da je globalni sekularizacijski trend pogodio sve vjerske institucije podjednako. Prema nalazima tog rada, nije bilo tako. Pad je bio posebno izražen u katoličkim zemljama; sekularizacija je katolike pogodila snažnije nego druge vjerske skupine.
Nalazi NBER-a značajni su iz još dva razloga:
- NBER je vodeća institucija na području ekonomskih istraživanja. Osnovana 1920. godine, ova organizacija objavila je tisuće kvalitetnih studija; među njezinim suradnicima nalaze se više od dvadeset dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju, kao i više od deset bivših predsjednika Savjeta ekonomskih savjetnika američkog predsjednika.
- Ovaj rad temelji se na ekonomskim istraživanjima, koje su izradili stručnjaci analizirajući statističke podatke. Za razliku od mnogih drugih koji sudjeluju u raspravama o posljedicama Drugog vatikanskog koncila, autori iz NBER-a ne pokazuju interes za unutarkatoličke prijepore. Nemaju osobni ulog u toj raspravi.
Naravno, brojke ne mogu ispričati cijelu priču o opadanju broja vjernika na misama. No, u svojoj analizi autori iz NBER-a zaključuju da su podaci „u skladu s modelom religije kao klupskog dobra… i s mišljenjem da je Drugi vatikanski koncil razorio percepciju Crkve kao nepromjenjive nositeljice istine.” Također iznose zanimljivu opservaciju da je „depresivni utjecaj Drugog vatikanskog koncila na broj redovnica doveo do naglog pada plodnosti među katolicima zbog gubitka potpore pri odgoju djece”, kao i do urušavanja sustava župnih škola.
Snaga ovog rada leži u njegovoj sofisticiranoj matematičkoj analizi podataka o posjećivanju misa. Slabost se, međutim, očituje u oslanjanju na teorije drugih autora o tome zašto je Drugi vatikanski koncil doveo do pada katoličke pobožnosti. Publikacija se previše oslanja na rad pokojnog oca Andrewa Greeleyja – koji je, kako priznaju i sami autori iz NBER-a, smatrao da je upravo rasprava o enciklici Humanae Vitae „više nego ijedna druga, srušila strukturu autoriteta” Katoličke Crkve.
Ostavimo li te prijepore po strani – a autori iz NBER-a se doista trude izbjeći unutarkatoličke rasprave – rad zaključuje da je Drugi vatikanski koncil bio događaj koji je pokrenuo pad. „Za naše potrebe, glavna je tvrdnja da, budući da Drugi vatikanski koncil nije bio predviđen, promjene u stopi posjećivanja vjerskih službi ne bi nastupile unaprijed, u iščekivanju Koncila, a naknadne promjene bile bi nepredvidive.” Nadalje, „pad prisustva specifičan je za katolicizam, na koji se Drugi vatikanski koncil izravno odnosio.”
