Želim upraviti poziv braći biskupima: vjerujemo li mi u svemoć milosti Božje? Vjerujemo li da Bog poziva radnike u svoj vinograd ili ga želimo nadomjestiti jer smo uvjereni da nas je napustio?
“Ako u Amazoniji nema svećenika, uvjeren sam da to stanje nećemo riješiti zaređujući muškarce koji su oženjeni, viri probati, a koje Bog nije pozvao u svećeništvo nego u bračni život da budu slika Krista u Crkve.
Ako bi u misionarskom poletu svaka lationamerička biskupija za Amazoniju velikodušno dala jednog svećenika, o toj pokrajini ne bi se govorilo s toliko prezira i ponižavanja proizvodnjom oženjenih svećenika, kao da Bog nije kadar u tom dijelu svijeta potaknuti velikodušne mladiće koji žele velikodušno potpuno darovati svoja tijela i svoja srca, svu svoju sposobnost za ljubav i svoje biće u posvećenom celibatu. Čuo sam da se govori da je Crkva u Latinskoj Americi tijekom proteklih 500 godina uvijek gledala na urođenike kao nesposobne da žive u celibatu. Rezultat te predrasude vidi se danas: ima jako malo urođenih domaćih svećenika i biskupa, mada se stvari počinju mijenjati. /…/
Duh, doista, puše gdje hoće, ali on ne proturječi sebi te ne stvara pomutnju i nered. On je Duh mudrosti. O pitanju celibata već je govorio putem koncila i rimskih prvosvećenika. /…/
Želim upraviti poziv braći biskupima: vjerujemo li mi u svemoć milosti Božje? Vjerujemo li da Bog poziva radnike u svoj vinograd ili ga želimo nadomjestiti jer smo uvjereni da nas je napustio? /…/
Poznavao sam biskupa koji je, suočen s nestašicom sjemeništaraca u svojoj biskupiji, izjavio da će ići – jednom mjesečno – na hodočašće u jedno marijansko svetište. Krenuo je tako prije više godina kako bi pokazao koliko vjeruje u duhovni učinak tog poteza. Danas mora svoje sjemenište dograditi. Hoću naglasiti i da u nestašici zvanja ređenje oženjenih nije nikakvo rješenje. /…/
Stanovnici Amazonije duboko trebaju svećenike koji se ne ograničuju na ispunjenje satnice i po tom vraćaju u obitelj da se posvete svojoj djeci. Trebaju im ljudi strasno zaljubljeni u Krista, koji gore njegovim ognjem, koji su izjedani revnošću za duše.”
Kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata
