Dosad je vladavinu Lava XIV. obilježavala iznimna opreznost i određeni kontinuitet s njegovim prethodnicima. U Kuriji je napravio tek nekoliko relativno manjih prilagodbi, ne dirajući pritom široki okvir reformi Franje. Također je zadržao ideju sinodalnosti, ali joj nije dao središnju važnost koju je, barem na razini diskursa, imala tijekom pontifikata Franje. Gotovo se uvijek oslanjao i na ljude koji su bili bliski pape Franje.
Međutim, približava se vrijeme kada će pontifikat Lava XIV. morati poprimiti svoj konačni oblik, a to će biti trenutak kada Papa sazove konzistorij za imenovanje novih kardinala. Iz odluka koje će donijeti o tome tko će primiti tu čast doznat ćemo mnogo o samom Papi.
To općenito vrijedi za svaki pontifikat i nema razloga misliti da će avo biti drugačiji. Kada je Lav XIV. izabran, u Sikstinsku kapelu ušla su 133 kardinala izbornika, što je bio najveći broj u povijesti.
Pavao VI. odredio je maksimalan broj kardinala izbornika na 120, a to pravilo nikada nije promijenjeno. Ipak, pape mogu činiti iznimke. Ivan Pavao II. već je bio premašio granicu od 120 izbornika, ali to je donekle bio proračunat potez jer je znao da će mnogi kardinali uskoro navršiti 80 godina te stoga biti isključeni iz broja kardinala izbornika. Zapravo, na konklavi koja je izabrala Benedikta XVI. bilo je manje od 120 kardinala izbornika.
Čini se da Lav XIV. nije čovjek koji bi činio iznimke od utvrđenih pravila i tradicija, pa je dosad čekao da se broj kardinala izbornika smanji. Trenutačno ih ima 116, dakle nešto manje od granice od 120.
Ipak, malo je vjerojatno da će prvi konzistorij Lava XIV. za imenovanje kardinala biti ograničen na samo četvoricu novih kardinala. Naime, među sadašnjim članovima Kardinalskog zbora njih 12 sljedeće će godine navršiti 80 godina, čime više neće imati pravo glasa pri izboru novog pape. Stoga će krajem 2027. biti 104 kardinala izbornika. To Lavu omogućuje da dodijeli 16 novih crvenih šešira, čime bi se samo nakratko premašila utvrđena granica, budući da bi ukupan broj izbornika, na ovaj ili onaj način, u razmjerno kratkom roku ponovno bio na ili ispod granice od 120.
Uporno kruže glasine o konzistoriju za imenovanje novih kardinala u veljači. Lav XIV. rekao je da namjerava održavati konzistorij usmjeren na raspravu najmanje dvaput godišnje, a ove je godine već održao dva: jedan u siječnju i drugi u srpnju. Stoga je vjerojatno da će se u veljači održati još jedan konzistorij u obliku razgovora i rasprave, a moguće je da će Papa tom prigodom imenovati i nove kardinale.
Ako je riječ o mogućih 16 novih crvenih šešira, kakve će profile Lav XIV. tražiti? Pitanje je opravdano, a neke njegove prve odluke mogu ponuditi naznake. Vrijedi podsjetiti da je papa Franjo prvi konzistorij za imenovanje novih kardinala sazvao unutar prve godine svojega pontifikata, u veljači 2014. U ovoj fazi prethodnog pontifikata već je bilo 19 novih kardinala.
Papa Franjo nije nužno povezivao crveni šešir s tradicionalnim kardinalskim sjedištem. Tako se događa da u ovom trenutku važne nadbiskupije poput Milana, Pariza i Venecije nemaju kardinala na čelu. Postojala je također asimetrična raspodjela crvenih šešira i biskupskih službi unutar vatikanskih dikasterija.
Primjerice, kardinal Fabio Baggio bio je podtajnik Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja kada je postao kardinal, a na toj je dužnosti ostao sve do nedavnog imenovanja za pro-prefekta istog dikasterija od strane Lava XIV.
Baggijevo imenovanje za pro-prefekta moglo bi sugerirati da će Lav imati racionalniju i hijerarhijski uređeniju raspodjelu kardinalskih mjesta. Dikasteriju za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života bio je potreban kardinal pro-prefekt koji bi pomagao sestri Simoni Brambilli u ulozi prefektice — jer je za odlučivanje u određenim slučajevima bila potrebna biskupska vlast — no to nije slučaj s Dikasterijem za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, koji umjesto toga ima strukturiranije odgovornosti povezane s društvenim naukom Crkve.
Stoga bi se kardinalske službe u Kuriji mogle ponovno vratiti kardinalima. Prvi kandidat očito je nadbiskup Filippo Iannone, prefekt Dikasterija za biskupe. No, prema istoj logici, crveni šešir trebao bi dobiti i nadbiskup Anthony Randazzo, prefekt Dikasterija za zakonodavne tekstove. Ostaje vidjeti kako će Leo XIV. postupiti s „popunjavanjem“ najvažnijih gradskih nadbiskupija. U Milanu je nadbiskup Mario Delpini navršio 75 godina i, na Papin zahtjev, ostao na čelu najveće europske nadbiskupije dok se čeka imenovanje nasljednika.
Taj će nasljednik vjerojatno dobiti kardinalski šešir. U Parizu će nadbiskup Laurent Ulrich također u rujnu navršiti 75 godina. Stoga će, po svoj prilici, njegov nasljednik postati kardinal.
Ostaje vidjeti i složenu situaciju u Sjedinjenim Državama, gdje će se neki kardinali morati povući. Kardinal Blase Cupich, nadbiskup matične nadbiskupije Lava XIV., Chicaga, već je blizu 80. godine života. Smatralo se da ga Leo želi zadržati na dužnosti do svojeg putovanja u Sjedinjene Države, no sada kada se čini da putovanje možda nije tako blizu — u intervjuu za NBC Papa je govorio o „sljedećih nekoliko godina“ — zamjenu ne bi trebalo odgađati.
Tko će naslijediti kardinala Cupicha? Hoće li njegov nasljednik biti imenovan kardinalom?
Novi nadbiskup New Yorka, Ronald Hicks, također je među onima koji čekaju crveni šešir. Općenito, kardinalski šeširi nisu dodjeljivani rezidencijalnim nadbiskupima dok su njihovi prethodnici još imali pravo glasa. Ipak, papa Franjo kršio je to nepisano pravilo kada je to želio. Primjerice, kardinal Francis Leo sadašnji je nadbiskup Toronta, ali njegov prethodnik, kardinal Christopher Collins, navršit će 80 godina početkom 2027., pa je Kanada na posljednjoj konklavi imala dvojicu kardinala iz najvećega grada zemlje.
Ova se odredba, međutim, izravno odnosi na Bruxelles jer je Franjo imenovao kardinalom Jozefa De Kesela, koji će sljedeće godine navršiti 80 godina, ali nije imenovao kardinalom njegova prethodnika Andréa-Josepha Léonarda; a nasljednik kardinala De Kesela, nadbiskup Luc Terlinden, još nije kardinal. Bi li i on, dakle, mogao postati kardinal? Ostaje vidjeti hoće li Leo prihvatiti geografski pristup ili će nastojati provesti istinsku reformu crkvenog mišljenja.
Profili kardinala koje odabere reći će nam mnogo više od njihovih pojedinačnih službi o smjeru u kojem će krenuti njegov pontifikat. Još jedan pokazatelj bit će način na koji će biti strukturirani predstojeći „radni“ konzistoriji. Dosad je Lav XIV. nastavio sinodalnu metodu isprobanu na posljednjem konzistoriju pape Franje. Međutim, sam je Papa priznao da tu metodu ne cijene svi.
Naime, čini se da su rasprave u Crkvi zaglavljene na nekoliko konkretnih tema: ulozi sinode i sinodalnosti, pitanju liturgije i dijaloga s tradicionalnim svijetom te brojnim ideologiziranim pitanjima, poput mira u okviru društvenog nauka ili prihvata migranata. Ulazak novih članova u Kardinalski zbor mogao bi oživjeti raspravu ili barem promijeniti perspektivu. A možda će upravo to biti trenutak kada ćemo shvatiti namjerava li Lav XIV. doista voditi pontifikat promjena i, ako je tako, kakvih promjena i u kojoj mjeri.
