Liturgijska napomena: Prema tradicionalnom rimskom kalendaru, danas se slavi sveti Andrija Avelino, svećenik i ispovjednik. Liturgijska boja je bijela.
Sveti Andrija Avelino – obraćenje i ustrajnost u svetosti
U šesnaestom stoljeću, kao odgovor na prigovore da je Crkva izgubila svoju snagu, Duh Sveti podigao je iz njezina krila obilnu žetvu svetosti. Andrija je bio jedan od njegovih najvrjednijih suradnika u djelu svete obnove i nadnarodnoga preporoda koji se tada dogodio.
Vječna je Mudrost, kao i obično, dopustila da Sotona krene prvi, kako bi se na kraju još više pokazala njegova sramota, prikrivajući svoja zla djela velikim imenima renesanse i reforme.
Prošlo je devet godina otkako je sveti Kajetan napustio ovaj svijet, ostavivši ga osnaženim svojim trudom i prožetim miomirisom svojih kreposti. Njegov nekadašnji subrat, biskup Teata, koji je s njim sudjelovao u osnivanju prvih regularnih klerika, sada je upravljao Crkvom pod imenom Pavao IV. Godine 1556. Bog je teatincima, u osobi našega sveca, darovao nasljednika nadnaravnih darova, junačke svetosti i revnosti za svetište, kojima se odlikovao njihov utemeljitelj.
Andrija je bio prijatelj i oslonac velikoga milanskog biskupa, svetoga Karla Boromejskoga, čijoj se nebeskoj slavi pridružio upravo na ovaj dan. Njegovi se pobožni spisi i dalje koriste u Crkvi. Odgojio je i neke izvanredne učenike, među kojima je bio Lorenzo Scupoli, autor poznatoga djela Duhovna borba, koje je toliko cijenio ženevski biskup sveti Franjo Saleški.
Nema potrebe ništa dodavati sljedećem životopisu njegova života.
Andrija Avelino, koji se prije zvao Lancelot, rodio se u mjestu Castro Nuovo u pokrajini Lukaniji. Već je u najranijem djetinjstvu pokazivao jasne znakove buduće svetosti. Napustio je očev dom kako bi učio slobodne vještine. Tijekom mladosti, koja je često puna opasnosti i kušnji, živio je tako besprijekorno da mu je uvijek pred očima bio strah Gospodnji, početak mudrosti.
Uz lijepu vanjštinu imao je i iznimnu ljubav prema čistoći. Uspijevao je izbjeći zamke koje su mu postavljale bestidne žene, a katkad se znao obraniti i od otvorenih nasrtaja.
Nakon što je pristupio kleru, otišao je u Napulj studirati pravo, gdje je stekao odgovarajuću akademsku titulu. U međuvremenu je zaređen za svećenika te je počeo zastupati stranke u pravnim postupcima, ali samo pred crkvenim sudovima i u skladu s odredbama kanonskoga prava.
Jednom mu se, međutim, tijekom zastupanja u sudskom postupku omaknula neznatna neistina. Ubrzo nakon toga, dok je slučajno čitao Sveto pismo, naišao je na riječi: „Usta koja lažu ubijaju dušu.”
Obuzele su ga tolika žalost zbog njegova propusta i takvo kajanje da je odmah odlučio napustiti dotadašnji način života. Odrekao se pravničke službe i potpuno se posvetio služenju Bogu i svetoj službi.
Budući da se isticao svećeničkim krepostima, tadašnji mu je napuljski nadbiskup povjerio duhovno vodstvo određenih redovnica. Zbog te je službe navukao mržnju nekih zlih ljudi koji su pokušali oduzeti mu život. Prvi je napad uspio izbjeći, ali ga je ubrzo jedan od napadača ranio trima udarcima u lice. Svetac je tu nepravdu i patnju podnio mirno i strpljivo.
Gorljivo želeći savršeniji život, ponizno je zamolio da bude primljen među regularne klerike. Kada mu je molba bila uslišana, zbog svoje velike ljubavi prema križu zamolio je da dobije ime Andrija.
Razmišljanje za naše vrijeme
Bog može promijeniti čovjekov život i kroz naizgled malu pogrešku
Život svetoga Andrije Avelina podsjeća nas da svetost ne počinje tek velikim djelima, izvanrednim podvizima ili važnim životnim odlukama. Katkad počinje u trenutku kada čovjek iskreno prizna vlastitu pogrešku i dopusti Bogu da ga promijeni.
Andrija nije počinio neki veliki zločin. Tijekom pravničkoga zastupanja izgovorio je neistinu koju je mogao lako opravdati kao nevažnu. Ipak, kada je u Svetom pismu pročitao da laž razara dušu, nije tražio izgovore. Nije sebi rekao da to svi rade, da je riječ o sitnici ili da nitko nije pretrpio štetu. Dopustio je Božjoj riječi da ga prožme i promijeni.
To je važna pouka i za nas. Često smo skloni opravdavati male neiskrenosti, prešućivanja, ogovaranja ili postupke kojima drugima nanosimo nepravdu. Govorimo sebi da nije tako strašno, da smo imali dobar razlog ili da su drugi postupili još gore.
No, svetost raste kada se prestanemo uspoređivati s drugima i počnemo iskreno gledati vlastito srce.
Bog od nas ne traži da nikada ne pogriješimo. Traži da se ne bojimo priznati istinu, pokajati se i započeti iznova. Sakrament pomirenja upravo je mjesto na kojemu čovjek može ostaviti svoje grijehe i ponovno krenuti putem milosti.
Sveti Andrija nije ostao zarobljen u svojoj pogrešci. Pretvorio ju je u prekretnicu. Njegov život pokazuje da i trenutak srama može postati početak velike duhovne obnove ako ga predamo Bogu.
Pitanje za danas: Postoji li nešto što već dugo opravdavam, iako u dubini srca znam da bih to trebao promijeniti?
Nemojmo se bojati iskrenoga odgovora. Bog ne razotkriva naše slabosti kako bi nas ponizio, nego kako bi nas oslobodio i učinio sposobnima za veću ljubav.
Molitva dana
Sveti Andrija Avelino, vjerni svećeniče i ljubitelju križa, izmoli nam milost iskrenoga srca.
Pomozi nam da ne opravdavamo svoje pogreške, nego da ih ponizno priznajemo pred Bogom. Nauči nas ljubiti istinu i onda kada nas ona suočava s vlastitim slabostima.
Gospodine Isuse Kriste, po zagovoru svetoga Andrije oslobodi nas svega što nas udaljava od tebe. Daj nam hrabrosti za obraćenje, ustrajnosti u molitvi i vjernosti u svakodnevnim dužnostima.
Neka nas nijedan pad ne odvoji od tvoje milosti, nego neka nas iskreno kajanje uvijek vraća na put svetosti.
Sveti Andrija Avelino, moli za nas.
Amen.
