Napomena: Tekst je preveden i priređen prema djelu Liturgijska godina (L’Année liturgique) dom Prospera Guérangera, OSB, te prati liturgijski kalendar i duhovnost tradicionalne rimske liturgije.
PRVA NEDJELJA LISTOPADA — BLAGDAN PRESVETOG RUŽARIJA
Liturgijska prednost: danas je prva nedjelja listopada. Prema Guérangerovu tradicionalnom rasporedu, danas se slavi Blagdan Presvetog Ružarija. U Misi se čini spomen odgovarajuće nedjelje.
Sinovi ovoga svijeta običavaju na kraju godine napraviti obračun svoje dobiti. Tako se sprema učiniti i Crkva. Uskoro ćemo je vidjeti kako svečano prebrojava svoje izabranike, popisuje njihove svete relikvije i obilazi grobove onih koji počivaju u Gospodinu, prisjećajući se posvete Zaručniku drevnih i novih svetišta.
Danas je riječ o još uzvišenijem sažetku, o još većoj dobiti: Crkva na početak svetoga obračuna stavlja dobit koju je Naša Gospa primila od otajstava koja čine Liturgijsku godinu. Božić, Križ, Isusova pobjeda — to je svetost svih nas; ali također, i to koliko više, prije svega svetost Marijina.
Prinoseći dakle najprije uzvišenoj Vladarici svijeta dijadem koji joj pripada prije svih, Crkva ga s pravom sastavlja od trostruke krune posvećujućih otajstava koja su za nju bila sva radost, sva bol i sva slava.
Radosna otajstva koja nam ponovno govore o Navještenju, Pohođenju, Isusovu Rođenju, Marijinu Očišćenju i Isusovu pronalasku u hramu.
Žalosna otajstva agonije, bičevanja, krunjenja trnjem, nošenja križa i raspeća.
Slavna otajstva: Uskrsnuće, Spasiteljevo Uzašašće, Duhovi, Uznesenje i krunjenje Majke Božje.
To je Marijin Ružarij: plodna biljka kojoj je Gabrielov pozdrav dao da procvjeta cvijeće, čiji mirisni vijenci povezuju našu zemlju od Nazareta s vrhuncima neba.
U njegovu današnjem obliku Dominik ga je otkrio svijetu u vrijeme albižanske krize, pravoga društvenog rata, koji je previše jasno nagoviještao kakva će odsad biti povijest svetoga grada.
On je tada učinio više nego što bi učinila oružana borba protiv poraza Sotone. On je danas vrhovno sredstvo Crkve.
Kao lagan i uvijek prisutan sažetak liturgijskoga ciklusa, čini se da Duh Sveti po njemu želi sačuvati, za pojedince našega žalosnog vremena, bit onoga života molitve, vjere i kršćanske kreposti koji je nekoć među narodima održavalo javno slavljenje Velikoga časoslova.
Još prije XIII. stoljeća pučka je pobožnost poznavala običaj onoga što je rado nazivala laičkim psaltirjem, to jest sto pedeset puta ponovljenim anđeoskim pozdravom; ali tek je podjela tih Zdravomarija u desetice, od kojih je svaka bila posvećena razmatranju jednoga posebnog otajstva, oblikovala Ružarij.
Božanski izum, jednostavan poput vječne Mudrosti koja ga je zamislila, a čiji je doseg bio velik; jer dok je zalutalo čovječanstvo dovodio Kraljici milosrđa, istodobno ga je udaljavao od neznanja, hraniteljice krivovjerja, i ponovno ga učio „stazama posvećenima krvlju Bogočovjeka i suzama njegove Majke“.¹
Tako govori veliki Prvosvećenik koji je, u tjeskobi sveopće boli, još nedavno ponovno pokazao sredstvo spasenja koje su naši oci već više puta pronašli.
Enciklike Lava XIII.² posvetile su ovaj mjesec toj pobožnosti dragoj nebu; on je u svoje Litanije uveo novi zaziv Kraljici presvetoga Ružarija;³ dao je završni razvoj svetkovini ovoga dana.⁴
Podignuta sada na dostojanstvo druge klase, obogaćena vlastitim Oficijem koji izražava njezin trajni predmet, ova je svetkovina također dvostruki spomen znamenitih pobjeda, na čast kršćanskoga imena.
Soliman II., najveći među sultanima, iskoristio je rasulo Zapada koje je izazvao Luther i ispunio XVI. stoljeće strahom od svojih pothvata.
Sinu Selimu II. ostavio je utemeljenu nadu da će napokon ostvariti program svoga roda: poniženje Rima i Beča, sjedišta papinstva i Carstva, pod polumjesecom.
Turska flota, gospodarica gotovo cijeloga Sredozemlja, prijetila je da će uskoro pristati uz Italiju kada je 7. listopada 1571. došlo do njezina susreta u Lepantskom zaljevu s papinskim galijama koje su podupirale snage Španjolske i Venecije.
Bila je nedjelja: po cijelome svijetu bratovštine Ružarija izvršavale su svoje djelo molitve; sveti Pio V., čije je oko bilo prosvijetljeno odozgor, pratio je iz Vatikana bitku koju je protiv triju stotina islamskih brodova vodio zapovjednik kojega je sam izabrao, don Ivan Austrijski.
Bio je to znamenit dan, kada je pomorska sila Osmanlija bila uništena!
Slavni Prvosvećenik, čije je djelo bilo dovršeno, nije trebao na ovome svijetu proslaviti obljetnicu pobjede; ipak je želio ovjekovječiti njezino sjećanje godišnjim spomenom Svete Marije od Pobjede.
Njegov nasljednik Grgur XIII. promijenio je taj naslov u Svetu Mariju od Ružarija i odredio prvu nedjelju listopada za novu svetkovinu, dopuštajući da je slave crkve koje posjeduju oltar pod tim zazivom.
To se ograničeno dopuštenje stoljeće i pol poslije trebalo proširiti na cijelu Crkvu.
Inocent XI. bio je, u spomen na oslobođenje Beča po Sobieskom, proširio svetkovinu Presvetoga Imena Marijina na cijelu Crkvu.⁵
Godine 1716. Klement XI. želio je na isti način priznati, upisom svetkovine Ružarija u opći kalendar, pobjedu koju je knez Eugen upravo izvojevao, pod zaštitom Gospe Snježne, kod Peterwardina, petoga kolovoza te godine; pobjedu nakon koje je uslijedilo oslobođenje Krfa od opsade, a koju je sljedeće godine trebalo dovršiti zauzimanje Beograda.
NA SVETOJ MISI
Radosti koje se kušaju u danima različitih svetkovina Majke Božje ponovno se nalaze u ovoj svetkovini, koja ih sve sažima za nas, za Anđele i za samu Našu Gospu.
Poput Anđela, prinesimo stoga zajedno s njom počast svoje pravedne radosti Sinu Božjemu, njezinu Sinu, njezinu Kralju i našemu Kralju.
ULAZNA PJESMA
Radujmo se svi u Gospodinu i slavimo svetkovinu u čast blažene Djevice Marije; zbog njezine se svetkovine raduju Anđeli i zajedno hvale Sina Božjega.
Ps. Srce je moje izreklo dobru riječ; Kralju posvećujem svoje pjesme. Slava Ocu. Radujmo se.
Otajstva Naše Gospe, poput onih Sina koji se iz nje rodio, pred Bogom su prije svih vremena; poput njih ispunit će vječnost; poput njih upravljaju vjekovima koji se usklađuju s Riječju i Marijom, pripravljajući kroz vrijeme predslika Sina i Majku te ih od tada nastavljajući kroz neprestano proslavljanje Presvetoga Trojstva u koje su narodi kršteni.
A upravo slijed tih otajstava časti Marijin Ružarij; upravo nam svečanost današnjega dana daje cjelovit pogled na Liturgijsku godinu dok se ona približava svome kraju.
Iz toga slijeda, iz toga pogleda, ostaje izvesti zaključak koji je sama Naša Gospa izrekla u ovom odlomku Mudrosnih knjiga koji Crkva primjenjuje na nju:
„Sada dakle, sinovi moji, promatrajte moje staze, nasljedujte me da biste pronašli sreću.“
„Blago onome koji bdije na njezinim vratima“, govori nam sveti tekst!
S Ružarijem ili krunicom u rukama, moleći joj se i istodobno je promatrajući, razmatrajući njezin život i njezine veličine, odvojimo svakoga dana barem četvrt sata bdjenja na ulazu u palaču te neusporedive Kraljice.
Naš napredak u pravome životu i naše spasenje bit će tim sigurniji što budemo vjerniji u tome ostajati.
ZBORNA MOLITVA
Bože, čiji nam je Jedinorođenac svojim životom, smrću i uskrsnućem zaslužio nagrade vječnoga spasenja, podaj nam da, razmatrajući ta otajstva u presvetom Ružariju blažene Djevice Marije, nasljedujemo ono što ona sadržavaju i zadobijemo ono što obećavaju.
Po istome Isusu Kristu.
Čini se spomen odgovarajuće nedjelje Zbornom molitvom te nedjelje.
POSLANICA
Čitanje Knjige Mudrosti.
Gospodin me posjedovao na početku svojih putova, prije nego što je išta stvorio, od početka.
Postavljena sam od vječnosti i od davnine, prije nego što je zemlja bila stvorena.
Još nije bilo bezdana, a ja sam već bila začeta.
Sada dakle, sinovi moji, poslušajte me: blago onima koji čuvaju moje putove!
Slušajte moje pouke, budite mudri i nemojte ih odbaciti.
Blago onome koji me sluša, koji svakoga dana bdije na ulazu u moj dom i spreman je kod mojih vrata!
Tko mene pronađe, pronaći će život i crpsti spasenje od Gospodina.
Otajstva Naše Gospe, kao i ona Sina koji se iz nje rodio, u Božjem su pogledu prije svih vremena; poput njih ispunit će vječnost; poput njih upravljaju vjekovima koji se usklađuju s Riječju i Marijom, pripravljajući u vremenu predslika Sina i Majku, a zatim ih nastavljajući kroz neprestano proslavljanje Presvetoga Trojstva u koje su narodi kršteni.
A slijed tih otajstava časti Marijin Ružarij; to je cjelovit pogled koji nam današnja svetkovina daje na Liturgijsku godinu dok se ona približava svome zalasku.
Iz toga slijeda, iz toga pogleda, treba izvesti zaključak koji je sama Naša Gospa izrekla u ovom odlomku Mudrosnih knjiga koji joj Crkva primjenjuje:
„Sada dakle, sinovi moji, promatrajte moje staze, nasljedujte me da biste pronašli sreću.“
„Blago onome koji bdije na njezinim vratima“, govori nam sveti tekst!
S Ružarijem ili krunicom u rukama, moleći joj se i promatrajući je istodobno, razmatrajući njezin život i njezine veličine, odvojimo svakoga dana barem četvrt sata bdjenja na ulazu u palaču te neusporedive Kraljice.
Naš napredak u pravome životu i naše spasenje bit će tim sigurniji što budemo vjerniji u tome ostajati.
U Gradualu čestitajmo Kraljici presvetoga Ružarija na tom čudesnom ponašanju, potpuno prožetom istinom, pravednošću i blagošću, kojim je zadobila ljubav vrhovnoga Kralja.
U stihu zapjevajmo o plemenitosti njezina roda, kojemu nema premca na svijetu.
GRADUAL
Po istini, po blagosti i pravednosti vladajte; vaša djela otkrivaju čudesno ponašanje.
℣. Čuj, kćeri, gledaj i prigni uho svoje; jer je Kralj zaljubljen u tvoju ljepotu.
Aleluja, aleluja.
℣. Ovo je svetkovina slavne Djevice Marije, koja potječe od roda Abrahamova, iz plemena Judina, iz plemenitoga korijena Davidova. Aleluja.
Evanđelje je isto kao na svetkovinu Svetoga Imena Marijina.
„U ono vrijeme anđeo Gabriel bi poslan od Boga u grad Galileje imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s čovjekom iz doma Davidova, imenom Josip; a ime Djevici bijaše Marija.
I anđeo, ušavši k njoj, reče: Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom; blagoslovljena ti među ženama.“
„Blagoslovljena ti među ženama“, nekoliko dana poslije ponovila je Elizabeta, „i blagoslovljen plod utrobe tvoje.“
Ta dva pozdrava, kojima je imenu anđelova pozdrava dodano ime Marijino, a Elizabetinu pozdravu ime Isusovo, čine cijelu Zdravomariju iz vremena svetoga Dominika, ustanovitelja Ružarija.
Molitva „Sveta Marijo, Majko Božja“, koja danas tako sretno upotpunjuje tu formulu hvale, dobila je potvrdu Crkve tek u XVI. stoljeću.
Nije se, dakle, moglo bolje izabrati Evanđelje dana; jer ono nam daje Ružarij istodobno u njegovu izvornom tekstu i u njegovu početku — u Navještenju, prvom od otajstava kojima on iskazuje čast blaženoj Djevici.
U Našoj se Gospi susreću sva milost, sva svjetlost, sav život; svojim je presvetim Ružarijem umnožila cvijeće i plodove u vrtu svete Crkve.
To pjeva Prinosna pjesma: s Isusom i po Isusu nema Bogu ugodne žrtve koja ne bi dolazila od Marije.
PRINOSNA PJESMA
U meni prebiva sva milost upravljanja i istine, sva nada života i kreposti; procvjetala sam poput ruže zasađene uz vodene tokove.
Kao što pokazuje Tajna, pobožno razmatran Ružarij dostojno nas pripravlja za Žrtvu oltara, uzvišeni i najuzvišeniji spomen otajstava čijemu je čuvanju u srcu kršćanina namijenjen.
TAJNA
Gospodine, molimo te, učini da ova žrtva nađe u nama prikladnu pripravljenost; da po otajstvima presvetoga Ružarija budemo učinjeni dostojnima obećanja tvoga Jedinorođenoga Sina, dok se spominjemo njegova života, muke i slave.
Koji s tobom živi i kraljuje.
Čini se spomen nedjelje.
Predslovlje je isto kao 8. rujna, osim što se umjesto in Nativitate — „na Rođenje“ — kaže in solemnitate — „na svetkovinu blažene vazda Djevice Marije“.
Naša duša, nakon izlaska iz svete gozbe, ne smije ostati neplodna.
Po uzoru na Mariju, cvjetovi i mirisi kreposti trebaju ozdraviti zemlju oko nje i dokazati Zaručniku da njegov posjet nije bio bez ploda.
PRIČESNA PJESMA
Poput ljiljana nosite cvijeće, širite mirise, zaodjenite se lišćem milosti, umnožite pjesme hvale i blagoslivljajte Gospodina u njegovim djelima.
Neka Naša Gospa, zagovarajući kod Boga, pomogne u nama učinku ove Žrtve i otajstava u kojima je imala tako veliku ulogu!
To Crkva moli u Popričesnoj molitvi.
POPRIČESNA MOLITVA
Udijeli nam, Gospodine, da nam pomognu molitve tvoje presvete Majke, čiji Ružarij slavimo; tako ćemo iskusiti snagu otajstava koja po njemu častimo i tako zadobiti učinak Žrtve u kojoj smo upravo sudjelovali.
Koji živiš.
Dodaje se Popričesna molitva odgovarajuće nedjelje, a Evanđelje te iste nedjelje na kraju Mise zamjenjuje Evanđelje svetoga Ivana.
NA VEČERNJOJ
Crkva je prije nekoliko dana od Slugu Marijinih preuzela Oficij Sedam Žalosti; danas svoje Responzorije, Himne i Antifone traži od slavne obitelji kojoj je Ružarij od samoga početka bio poput baštine.
Sinovi svetoga Dominika imaju novi naslov na zahvalnost kršćanskoga naroda otkako je ovaj lijepi liturgijski sklop postao bogatstvo svih.
Međutim, budući da običaj Braće Propovjednika u pogledu psalama na Večernjoj svetaca ne poznaje mnoštvo antifona, prema rimskom su obredu morale biti dodane one koje slijede.
Himan, čija ljupka sažetost tako blago sažima trostruki niz otajstava Ružarija, četvrti je u cijelom Oficiju: prvi na Prvoj večernjoj slavi radosna otajstva; drugi na Jutrenji žalosna otajstva; treći na Hvalama slavna otajstva.
„Na ovim otajstvima berimo ruže; splećimo vijence Majci lijepe ljubavi.“
- ANTIFONA
Tko je ova, lijepa poput golubice, poput ruže zasađene uz vodene tokove?
Psalam CIX. Dixit Dominus.
- ANTIFONA
Ovo je moćna Djevica, nalik Davidovoj kuli; o njoj vise tisuću štitova, sva oružja junaka.
Psalam CXII. Laudate pueri.
- ANTIFONA
Zdravo, Marijo, milosti puna; Gospodin s tobom; blagoslovljena ti među ženama.
Psalam CXXI. Lætatus sum.
- ANTIFONA
Gospodin te blagoslovio svojom snagom; po tebi je uništio naše neprijatelje.
Psalam CXXVI. Nisi Dominus.
- ANTIFONA
Kćeri sionske vidjele su je poput ružičnjaka prekrivenoga cvijećem i proglasile je blaženom.
Psalam CXLVII. Lauda Jerusalem.
GLAVA — CAPITULUM
(Sir 24, 39)
U meni prebiva sva milost upravljanja i istine, sva nada života i kreposti; procvjetala sam poput ruže zasađene uz vodene tokove.
HIMAN
O Djevice Majko, pjevamo ti u slatkoći tvojih radosti, u ranama tvojih boli, u sjaju tvoje beskrajne slave.
Zdravo ti, preplavljena radošću, blažena Majko, koja začećeš, nosiš u Pohođenju, rađaš, prikazuješ i ponovno nalaziš svoga Sina.
Zdravo ti, ispunjena gorčinom, o prva među mučenicima, koja u srcu podnosiš agoniju, bičevanje, trnje i križ svoga Sina.
Zdravo ti, blistava, o slavna Kraljice, u pobjedama svoga Sina, u ognju Branitelja, u časti i sjaju svoje krune.
Narodi, dođite: iz ovih otajstava berite ruže; splećite vijence uzvišenoj Majci lijepe ljubavi.
O Isuse, koji si rođen od Djevice, slava tebi, s Ocem i Duhom Svetim, u vjekove vjekova.
Amen.
℣. Kraljice presvetoga Ružarija, moli za nas.
℟. Da dostojni budemo obećanja Isusa Krista.
ANTIFONA UZ VELIČA
Blažena Majko i neokaljana Djevice, slavna Kraljice svijeta, neka tvoju pomoć iskuse svi koji slave svetkovinu tvoga presvetoga Ružarija.
Kantikum Veliča.
Molitva kao na str. 344.
Potom se čini spomen nedjelje.
Kratko razmišljanje za naše vrijeme
Guéranger danas Ružarij ne prikazuje kao puko ponavljanje molitava. Za njega je Ružarij sažetak cijeloga Kristova života promatranoga Marijinim očima.
Radosna, žalosna i slavna otajstva vode nas kroz isti put kojim je prošla Marija: od Navještenja i radosti, preko boli Križa, sve do Uskrsnuća i slave.
Posebno je lijepa Guérangerova slika „četvrt sata bdjenja“ pred palačom Kraljice. Ne traži od nas sate i sate. Traži vjernost. Četvrt sata dnevno može postati mjesto na kojem se čovjek ponovno sabere, smiri i vrati Bogu.
I možda je upravo to danas najpotrebnije: usred mnoštva vijesti, briga, obveza i buke, zaustaviti se i gledati Krista s Marijom.
