Naslovnica Crkva Nadbiskup Vigano: globalni liberalizam i komunizam uništavaju Crkvu i društvo iznutra

Nadbiskup Vigano: globalni liberalizam i komunizam uništavaju Crkvu i društvo iznutra

Korupcija koje svjedočimo, kako u Crkvi tako i u društvu je povezana, izjavio je u intervju nadbiskup Carlo Maria Viganò, a obje strane pate od infiltracije “diktature komunističkog tipa”.

Vigano je opisao “manihejsku podjelu između dobra i zla”, koja se očituje u tako suprotstavljenim stajalištima kao što su “ljevica protiv desnice, liberalizam protiv fašizma, globalizam protiv suverenizma, cijepiti se ili ne cijepiti.”

Nadbiskup Viganò je dodao da su u očima društva “’dobri momci’ očito oni na ljevici: liberalni, globalisti, uključivi, ekumenski, otporni i održivi,” dok se “domoljubi, kršćani, desničari, suverenisti, i heteroseksualci” smatraju “zločestima”.

Aludirajući na široko rasprostranjenu društvenu promjenu na Zapadu, nadbiskup Viganò opisao je ovaj proces kao “spoj najgoreg liberalizma s najgorim kolektivnim socijalizmom”.

Danas vidimo, nakon dvije godine pandemijske farse, kako se globalistički liberalizam poslužio komunističkim i diktatorskim metodama kako bi se nametnuo svojim Velikim resetiranjem društva, odnosno kako komunistički režimi koriste liberalne metode kako bi obogatili gornje ešalone društva, ali bez gubitka potpune kontrole nad stanovništvom.

Nadbiskup, koji je služio kao papinski nuncij u SAD-u pet godina od 2011. do 2016., govorio je o “dubokoj crkvi” koja je rođena iz korumpirane prirode zapadnog društva, nazvanoj “duboka država”.

“Duboka Crkva je izdanak duboke države, u određenom smislu”, rekao je. Prema tome, nadbiskup Viganò je smatrao neizbježnim da se “vjera i moral” uništavaju kroz dualni proces “ekumenizma i sinodalnosti”, budući da Crkva prakticira “liberalne zablude” društva.

Zbog toga nas ne treba čuditi što svjedočimo rušenju vjere i morala u ime ekumenizma i sinodalnosti, primjenom liberalnih zabluda u teološkoj sferi; a s druge strane preobrazbi papinstva i rimske kurije u politbiro u kojem je crkvena vlast istovremeno apsolutna i također oslobođena svoje vjernosti Učiteljstvu, slijedeći modalitete obnašanja vlasti u diktaturi komunističkog tipa.

Umjesto zakona koji se temelji na “pravdi”, on je sada izgrađen na “pogodnosti i korisnosti onih koji ga primjenjuju”, rekao je. Kao dokaz za to, nadbiskup je ukazao na trenutno „oštro” postupanje Vatikana prema tradicionalnom „svećenstvu i vjernicima” u suprotnosti sa „popustljivošću koju Vatikan pokazuje prema ozloglašenim aktivistima za pobačaj (mislim na Bidena i Pelosi) kao i zagovarateljima LGBTQ ideologije i rodne teorije.”

Katolička Crkva pati od unutarnjeg procesa rušenja, izjavio je bivši nuncij, jer su “liberalizam i komunizam sklopili savez kako bi srušili instituciju iznutra, baš kao što se dogodilo u civilnom društvu”.

Kako bi se preokrenuo takav proces, barem u SAD-u, nadbiskup Viganò ukazao je na “suradnju i žrtve svih, te čvrstu duhovnu viziju koja nadahnjuje rekonstrukciju društvenog tkiva”.

Iako je ranije upozorio na “namjernu štetu” koju čine globalisti, nadbiskup Viganò dodao je da je Veliko resetiranje osuđeno na propast, čije vrijeme ovisi o “našoj sposobnosti da mu se suprotstavimo i također o onome što je sadržano u planovima Božanske Providnosti.”

Nadbiskup je pozvao obitelji da budu dio pokreta koji će se oduprijeti programu Velikog resetiranja „izgraditi bolje” i umjesto toga „ponovno izgraditi ono što je uništeno”: obitelj, bračnu vezu, moralni odgoj djece, ljubav prema domovini, predanost mukotrpnom radu i bratsko milosrđe, osobito prema onima koji su najnezaštićeniji i najpotrebitiji. Moramo ponovno potvrditi svetost života od začeća do prirodne smrti; braneći komplementarnu prirodu dvaju spolova od ludosti rodne ideologije, štiteći djecu od korupcije i jamčiti im nevinost na koju imaju pravo.

Niti je takvo obraćenje “duboke države” i “duboke Crkve” predmet pregovora, rekao je nadbiskup, budući da je takav “povratak Bogu” –  “nužnost koju diktira božanski poredak koji je Stvoritelj utisnuo u stvaranje”.

Za razliku od stila društvenog preokreta Velikog resetiranja, nadbiskup Viganò opisao je proces društvene promjene ne kao „kolektivističku ili komunitarnu viziju u kojoj pojedinci nestaju u masi, već kao osobnu i individualnu viziju, u kojoj svatko od nas slobodno priznaje da ništa ne može biti bolje od onoga što je naš Nebeski Otac pripremio za nas, budući da nas ljubi i želi nas učiniti dionicima svoje slave.”

Izvor