Moderni ekumenski pokret započeo je 1925. godine. U 2025., dok se molitve za jedinstvo kršćana nastavljaju, danas ima više pretvaranja nego stvarnog napretka.
Godišnji osvrti na 2025. uključivat će ohrabrujuće fotografije pape Lava XIV. i kralja Karla III., vrhovnog moderatora Crkve Engleske, kako zajedno mole u Sikstinskoj kapeli. Bit će tu i slike Svetoga Oca s ekumenskim patrijarhom Bartolomejem I. Carigradskim u Niceji. No te slike prikrivaju stvarnost — svjetska anglikanska zajednica faktički je prestala postojati 2025. godine, a Lavov posjet Turskoj samo je istaknuo krhko stanje Ekumenskoga patrijarhata, naslovnog poglavara pravoslavlja.
Godine 1925. u Stockholmu u Švedskoj, konferencija koju je sazvao luteranski nadbiskup Uppsále Nathan Söderblom okupila je oko 600 pravoslavnih, anglikanskih i protestantskih vođa. U svojoj poruci povodom stote obljetnice toga skupa ovog ljeta, papa Lav XIV. nazvao je Söderbloma „pionirom ranog ekumenskog pokreta“.
Iako katolički predstavnici nisu sudjelovali u Stockholmu 1925., taj se skup smatra početkom modernog ekumenskog pokreta zbog širokog spektra sudionika. A na Drugom vatikanskom saboru, kako je Lav istaknuo, „Katolička Crkva je svesrdno prihvatila ekumenski put“.
Najvažnija ekumenska vijest 2025. bila je kraj Anglikanske zajednice. Sarah Mullaly imenovana je novom canterburyjskom nadbiskupicom — prvom ženom na toj dužnosti. GAFCON, savez anglikanskih primasa čije nacionalne Crkve obuhvaćaju većinu anglikanaca u svijetu, odbacio je imenovanje žene za nadbiskupicu, navodeći da će „njezino imenovanje onemogućiti da canterburyjski nadbiskup služi kao središte jedinstva unutar Zajednice“.
Nadalje, prema mišljenju GAFCON-a, „nebiblijska i revizionistička učenja“ nadbiskupice-izabranice Mullaly o braku i spolnom moralu znače da „ona ne može pružiti vodstvo Anglikanskoj zajednici“.
Doista, canterburyjski nadbiskup više se ne smatra poglavarom Anglikanske zajednice, pri čemu GAFCON izričito navodi da njezino „imenovanje jasnije nego ikad pokazuje da se Canterbury odrekao svoje ovlasti za vođenje. Obnova naše voljene Zajednice sada je jedinstveno u rukama GAFCON-a, i spremni smo preuzeti vodstvo“.
Unatoč lijepim riječima tijekom državnog posjeta kralja Karla Vatikanu, jedinstvo između katolika i Anglikanske zajednice nikada se neće ostvariti, jer Anglikanska zajednica više ne postoji. Zapravo, zajedničke molitve u Sikstinskoj kapeli — prvi put da je papa molio sa suverenim moderatorom Crkve Engleske — bile su moguće samo zato što Mullaly još nije bila službeno ustoličena kao nadbiskupica.
Tijekom upražnjenog mjesta u Canterburyju, najviši klerik Crkve Engleske jest nadbiskup Stephen Cottrell iz Yorka, koji je predsjedao bogoslužjem zajedno s papom Lavom. Vrlo je malo vjerojatno da će papa Lav zajednički predsjedati bogoslužjem sa ženom canterburyjskom nadbiskupicom.
Na pravoslavnoj strani, odnosi s Rimom ne mogu biti topliji nego pod Bartolomejem. Ipak, posjet Svetoga Oca Turskoj istaknuo je rastuću nevažnost ekumenskog patrijarha. On više nije u zajedništvu s pravoslavnim patrijarhom Moskve, čije područje obuhvaća 70 % svih pravoslavnih kršćana. Moskovski patrijarhat nije bio zastupljen u Niceji.
Stanje jedinstva unutar Pravoslavne Crkve nikada nije bilo gore. Patrijarh Kiril nije u zajedništvu s Bartolomejem i drugim patrijarsima te aktivno podupire ruski agresivni rat protiv Ukrajine, u kojem su žrtve također pripadnici njegova stada. Kirilu je zabranjeno putovanje u mnoge zemlje zbog njegove potpore ratu protiv Ukrajine.
Iako ne postoje iste doktrinarne razlike između katolika i pravoslavnih kakve postoje s anglikancima, i iako katolici priznaju pravoslavne sakramente kao valjane, duboka korupcija i disfunkcionalnost pravoslavnog vodstva, zajedno s obnovljenim nacionalizmom, čine jedinstvo više neuvjerljivim projektom dok sadašnja generacija pravoslavnih patrijarha ne siđe s pozornice.
U Turskoj je bilo očito da je budućnost Ekumenskog patrijarhata krhka. Bartolomej ima 85 godina i patrijarh je Carigrada gotovo 35 godina.
Posljednjih godina turska je vlada zauzela agresivniji islamski stav, simboliziran 2020. pretvaranjem Aje Sofije — jedne od povijesno najvažnijih kršćanskih katedrala — iz muzeja u džamiju. Zbog toga, dok su prethodnici pape Lava posjećivali Aju Sofiju kao muzej kršćanske i islamske baštine, Lav je tijekom svojega putovanja nije posjetio, sada kada je njezina kršćanska prošlost potisnuta kako bi ponovno postala džamija.
Kada Bartolomej umre, moguće je da će sve islamističkija turska vlada nastojati ograničiti službu njegova nasljednika. U svakom slučaju, Carigrad, s tek nekoliko desetaka tisuća kršćana u samoj Turskoj, nema težinu povezanu s povijesnom ulogom poglavara pravoslavlja.
Odnosi s Rimom ostat će topli, ali sve manje relevantni za napredak prema jedinstvu s pravoslavnima.
Pad kršćanskog jedinstva imao je snažnu sliku u 2025. — ili, točnije, izostanak slike.
Za Veliki jubilej 2000., sveti Ivan Pavao II. odlučio je otvoriti Sveta vrata bazilike svetog Pavla izvan zidina zajedno s canterburyjskim nadbiskupom i pravoslavnim metropolitom koji je predstavljao Bartolomeja.
Poznato „otvaranje sa šest ruku“ odabrano je za baziliku svetog Pavla jer je to papinska bazilika najviše povezana s ekumenizmom; Sveti Otac ondje svake godine dolazi tijekom Tjedna molitve za jedinstvo kršćana u siječnju.
Za ovogodišnji jubilej papa Franjo odlučio je da neće osobno otvoriti sva Sveta vrata, nego je za papinske bazilike osim svetog Petra delegirao kardinale. U bazilici svetog Pavla nije bilo visokih ekumenskih predstavnika. Nije bilo šest ruku, pa čak ni četiri — samo kardinal arhiprezbiter svetog Pavla, sam.
Molitve za jedinstvo kršćana svakako trebaju nastaviti, jer je Bogu sve moguće. No što se tiče uvjerljivog napretka, 2025. bila je godina u kojoj je kršćansko jedinstvo umrlo.
