Dok Ukrajinska katolička Crkva nastavlja oblikovati katolike više od četiri godine nakon što je Rusija prvi put izvršila invaziju na zemlju, pojavljuju se znakovi da papa Lav možda razmatra dugo očekivanu promjenu statusa druge najveće istočne katoličke Crkve na svijetu.
Promjena — ako bi do nje došlo — značila bi da bi poglavar Crkve bio uzdignut na dostojanstvo patrijarha, čime bi se istaknula povijesna i suvremena važnost Crkve s 4,5 milijuna vjernika, kojom se danas upravlja preko „vrhovnog nadbiskupa“ (major archbishop), a ne patrijarha.
—
Od svog izbora 2025. godine papa Lav poduzeo je nekoliko koraka kako bi naglasio svoju potporu ukrajinskim katolicima koji podnose teret dugotrajnog rata u svojoj zemlji. Najnoviji među njima bilo je prošlotjedno slanje kardinala Mattea Zuppija u Ukrajinu kako bi nastavio mirovnu misiju koju mu je papa Franjo povjerio u svibnju 2023.
Sam rat odnio je gotovo 500.000 života, milijune ljudi ostavio raseljenima ili bez doma te postao najsmrtonosniji sukob u Europi od mira uspostavljenog 1945. godine. Mir se čini dalekim, pregovori su u zastoju, a rat svakodnevno odnosi nove živote. Zato je papa Lav poslao Zuppija da nastavi pozivati na mir, potičući političke vođe da pronađu put prema njemu te radeći na razmjeni zarobljenika i drugim manjim pomacima.
Još važnije, Vatikan je priopćio da razmatra mogućnost da sam papa Lav posjeti Ukrajinu, proučavajući „uvjete potrebne kako bi se odredilo pravo vrijeme i najprikladniji način da takav posjet donese što veći plod za Ukrajinu i za mir u svijetu“, kako je izjavio nadbiskup Paul Gallagher, drugi čovjek vatikanske diplomacije u Državnom tajništvu.
Ako do posjeta dođe, neki Ukrajinci postavljaju pitanje bi li papa Lav mogao iskoristiti tu priliku za potez koji Ukrajinska grkokatolička Crkva već dugo priželjkuje — priznati vrhovnog nadbiskupa kijevsko-haličkog Svjatoslava Ševčuka kao patrijarha Ukrajinske Crkve.
Prema izvorima bliskima Dikasteriju za Istočne Crkve, posljednjih se godina u tom dikasteriju doista raspravljalo o mogućnosti takvog priznanja, osobito nakon što je 2022. nadbiskup Boris Gudzjak, grkokatolički metropolit Filadelfije, predstavio izvješće o mogućnosti osnivanja novih patrijarhata među 22 istočne katoličke Crkve.
No ukrajinski katolici zagovaraju takvo priznanje već mnogo dulje.
O toj se ideji raspravlja još od vremena neposredno nakon Brest-Litovske unije iz 1596. godine, kojom je formalno započelo postojanje Istočne katoličke Crkve na području današnje Ukrajine.
Prijedlog se pojavio tijekom ekumenskog dijaloga novo-ujedinjenih ukrajinskih katoličkih biskupa s onim biskupima koji su ostali u pravoslavnom zajedništvu. Mnogi od njih strahovali su da Latinska Katolička Crkva neće poštovati njihovu povijest i običaje.
I pravoslavni i katolički biskupi tada su se složili da bi uspostava patrijarhata u Kijevu mogla biti izvor jedinstva u Crkvi, jer bi pružila jamstvo da Vatikan neće nametati latinizaciju kršćanskim tradicijama toga područja.
Do toga ipak nije došlo, premda se o toj mogućnosti ponovno ozbiljno raspravljalo u 19. stoljeću, kada ju je razmatrao i papa Lav XIII., čiji je današnji papa Lav XIV. uzeo ime.
Ideja je bila vrlo blizu ostvarenja i za vrijeme Drugoga vatikanskog sabora, ponajviše zahvaljujući zalaganju ukrajinskog nadbiskupa Josipa Slipoga, koji je proveo 18 godina u sibirskim radnim logorima.
Sovjetske su vlasti oslobodile Slipoga 1963. godine te je otputovao u Rim kako bi sudjelovao na Drugom vatikanskom saboru. Ondje je zatražio da se u Ukrajini prizna katolički patrijarhat. Mnogi su saborni oci poduprli taj prijedlog, a govorilo se da mu je i papa Pavao VI. bio sklon.
No do toga nije došlo, ponajprije zbog bojazni da bi takav potez uvrijedio moskovskog pravoslavnog patrijarha, s kojim je Katolička Crkva željela produbiti ekumenske odnose. Umjesto toga papa je Slipome dodijelio naslov „vrhovnog nadbiskupa“ (major archbishop) — nov izraz koji je, čini se, ponajviše trebao označiti da je po položaju gotovo patrijarh, ali ipak nije patrijarh.
Otada je uvjerenje da bi katolički patrijarh u Kijevu predstavljao ekumensku katastrofu postalo svojevrsna ustaljena mudrost u Vatikanu.
Izvori iz Vatikana rekli su za portal The Pillar da su upravo ti ekumenski razlozi spriječili i papu Franju da poduzme isti korak, čak i kada su se neki nadali da bi se to moglo dogoditi u prvim mjesecima rata.
No posljednjih godina okolnosti su se promijenile, osobito zato što su neposredne nade u poboljšanje ekumenskih odnosa s moskovskim patrijarhom Kirilom znatno oslabjele.
Osim toga, papa Lav, kao kanonist, vrlo dobro zna da je naslov „patrijarh“ drevna titula od stvarnog značenja, dok je naslov „vrhovni nadbiskup“ oduvijek bio prije svega pragmatičan ustupak radi očuvanja nade u bolje odnose s Ruskom pravoslavnom Crkvom.
U praktičnom smislu između istočnokatoličkog patrijarha i „vrhovnog nadbiskupa“, kakav je Ševčuk, postoji vrlo malo razlika. Dok izbor vrhovnog nadbiskupa, koji provodi sinoda biskupa pojedine istočne Crkve, mora potvrditi papa, izbor patrijarha ne zahtijeva takvu potvrdu. Osim toga, razlike su malobrojne.
No naslov „patrijarh“ drevan je naslov koji se koristi još od prvih stoljeća Crkve. Premda je danas češći u pravoslavlju nego u Katoličkoj Crkvi, u istočnim katoličkim Crkvama on označava posebno dostojanstvo i autoritet.
A ukrajinski katolici za njim čeznu već desetljećima.
Ako papa Lav doista razmatra mogućnost da Ševčuka proglasi patrijarhom, možda najzanimljiviji pokazatelj dolazi upravo od samoga vrhovnog nadbiskupa.
Ukrajinska grkokatolička Crkva početkom ovog mjeseca objavila je da je dovršila kodificirani skup vlastitih zakona za cijelu Crkvu, koji je zamišljen kao dopuna općem Zakoniku kanona Istočnih Crkava.
Govoreći o tome, Ševčuk je u biti poručio da je njegova Crkva donijela sveobuhvatno i kodificirano zakonodavstvo zato što to čine velike, dobro uređene i zrele crkvene zajednice.
„Ovaj Zakonik kanona znak je zrelosti naše Crkve“, rekao je Ševčuk.
„To je znak da je naša Crkva učinila još jedan odlučan korak prema razvoju patrijarhalnih ustanova i prema patrijarškom dostojanstvu naše Crkve.“
Nije jasno je li Ševčuk time samo izrazio svoju nadu ili je diskretno dao naslutiti potez koji mu je već poznat. U svakom slučaju, javno je ustvrdio da njegova Crkva posjeduje patrijarško dostojanstvo koje bi trebalo biti priznato. Hoće li se papa Lav s time složiti, tek će se vidjeti.
