Marija na Kalvariji u času Isusove smrti
Razmatranje
- Njezina bol dok gleda Sina kako umire na križu
Oduvijek se smatralo vrhuncem barbarstva i najtežom kaznom kada bi djeca bila prisiljena gledati patnje i smrt svojih roditelja. Shvati, dakle, ako je moguće, kakvu je prekomjernu patnju, kakvu smrtnu tjeskobu morala podnijeti presveta Djevica, koja je bila najnježnija Majka i najgorljivija ljubiteljica Isusa, gledajući vlastitim očima svoga ljubljenog Gospodina, svoga Boga i svoje sve, prekrivena ranama, izmučena mukama i kako nakon tri sata bolne agonije predaje svoju blagoslovljenu dušu na sramotnom drvetu! Je li ikada bilo mučeništva tako okrutnog kao ono koje je Marija podnijela iz ljubavi prema nama? A je li ikada bilo nezahvalnosti, tvrdoće srca i nedostatka ljubavi usporedivih s tvojima prema ovoj prežalosnoj Majci, čije patnje promatraš bez i najmanjeg osjećaja nježnosti ili suosjećanja? Takva je bila cijena kojom je Marija zadobila naslov naše Majke i stekla pravo na ime Kraljice mučenika – cijena najgorče boli. Drugi su bili mučenici jer su umrli za Krista; Marija je bila više od toga, jer je umrla s Kristom, a ipak nije prestala živjeti. Kod drugih mučenika velika ljubav prema Bogu ublažavala je bol njihovih muka; kod Marije je velika ljubav prema Isusu povećavala bol njezina mučeništva. Mač boli koji joj je probadao srce za vrijeme Muke i smrti njezina Sina, a da joj nije dao utjehu smrti, bio joj je najstrašnije mučeništvo. O srce Marijino, pretvoreno u more gorčine, u bezdan patnje, suosjećam s tobom i ljubim te.
Kad Isus izdahne, Marija, s najvećom velikodušnošću srca, potpuno žrtvuje svoga dragog Sina Bogu. Ona prinosi ovu preuzvišenu Žrtvu pravdi vječnoga Oca kao zadovoljštinu za naše grijehe i za spasenje svakoga pojedinca, i toj žrtvi pridružuje svoju neizrecivu bol. Tako Marija zaslužuje naslov Suotkupiteljice u našem otkupljenju. Pogledaj koliko su tvoji grijesi i tvoje spasenje stajali Mariju; shvati kakve obveze imaš prema ovoj prežalosnoj Majci i nikada nemoj oskudijevati u ljubavi, zahvalnosti i suosjećanju prema njoj.
- Njezine patnje zbog rane zadane Sinu kopljem
Kad je Isus izdahnuo, okrutni vojnik probode mu bok kopljem i probije njegovo Srce. To je posljednja rana koju je naš Otkupitelj primio i koja, kao pečat, zatvara njegovu bolnu Muku. Ona još jasnije očituje okrutnost Židova, nježnu ljubav našega Gospodina i duboku bol Marije. Isus ne osjeća udarac koplja jer je mrtav, ali kad koplje prolazi kroz njegov sveti bok, ono okrutno ranjava srce Marije, čija se duša tada rastrgava od boli.
Dugo i bolno mučeništvo podnijela je Marija u Raspeću i smrti svoga ljubljenog Sina, jer je bila s njim tijesno sjedinjena ljubavlju te po ljubavi i suosjećanju osjeća sve njegove patnje u svome srcu. No sada, kad vidi kako ljudska okrutnost postaje sve bezosjećajnija i još se ne zasićuje nevinom krvlju njezina Raspetog Isusa, njezina bol doseže vrhunac. Tada se ispunja proročanstvo da će mač boli probosti Marijino srce, i okrutno koplje, razdirući bok i probadajući Srce Isusovo, u isti čas razdire i probada srce najžalosnije Majke te joj zadaje ranu dovoljno duboku da bi mogla umrijeti od same boli. Sažali se nad ovom Kraljicom mučenika i razmisli kako si svaki put kad si sagriješio iznova zadao ove dvije duboke rane Srcima Isusa i Marije. Duboka je bila Marijina bol kad je vlastitim očima gledala okrutni ubod koplja u svoga Raspetog Isusa, ali jednako je duboka bila kad je očima svoje duše vidjela kako ćeš ti grijehom često ponovno otvarati ranu onoga boka kojem duguješ svoje postojanje i ranjavati ono Srce koje te toliko ljubilo. To je bio mač koji je probadao i nanosio najžešću bol njezinu nježnom srcu. Oplakuj svoju okrutnost i mrzi grijeh zbog kojega je Isus toliko trpio, a Marija toliko plakala. Kao sredstvo da ti pokaže veličinu grijeha, prizor Marije pod križem nadmašuje sve osim samoga Raspetog Isusa. Često upri oči pune nježne i ljubazne sućuti u ovu prežalosnu Majku i takav će prizor omekšati tvrdoću tvoga srca i izvući obilne suze iz tvojih očiju.
- Njezina bol kad prima mrtvo tijelo svoga Sina u naručje
Nije bilo dovoljno za ispunjenje nauma vječnoga Oca nad Marijom da pristane na bolnu žrtvu svoga Sina ili da bude svjedokinja pod križem agonije i smrti Otkupitelja svijeta; nego, da bi bila najžalosnija od svih majki i Kraljica mučenika, morala je doseći vrhunac patnje i podnijeti najgorču od svih pustoši. Nakon što je vidjela svoga ljubljenog Sina kako podnosi najokrutnije muke i umire sramotnom smrću, njegovo iznakaženo tijelo skinuto je s križa i položeno u njezino naručje dok je sjedila pod tim sramotnim drvetom. O kad bismo barem na trenutak mogli zaviriti u srce ove Majke i tako steći neku predodžbu o veličini njezine boli u času kad je primila to beživotno tijelo u svoje naručje! No to je neshvatljivo i zapravo nikada ne možemo dostatno pojmiti. Tada je, gledajući one svete udove pretvorene u jednu ranu, onu glavu probodenu tolikim trnjem, to blijedo, krvavo lice, on otvoreni bok, njezina bol izgubila svaku mjeru i poput bujice preplavila njezinu patničku dušu. Tada se gorčini njezine boli pridružila i žalost što ne može umrijeti od tuge te je lišena jedine utjehe da zajedno s Isusom žrtvuje svoj život. Možemo suosjećati s Marijinim patnjama, ali ih nikada ne možemo opisati. Zastani na trenutak i srcem i umom promatraj tu prežalosnu Majku s mrtvim tijelom Sina u naručju, kako tisuću puta ljubi njegove dragocjene rane da utaži svoju ljubav i silnu bol. Pogledaj kako ga privija na svoje srce. „O ljubljeni moj Sine“, kliče ona, „s kakvom su te neizrecivom okrutnošću ljudi postupali! u kakvo su te bijedno stanje grijesi svijeta doveli! kakvom su me Majkom boli grešnici učinili!“ Promatraj toga Spasitelja svijeta kako mrtav leži u njezinu naručju i reci, ako možeš, da nisi uzrok njegove smrti! Ima li na tom svetom tijelu rane koja nije djelo tvojih ruku i posljedica tvoje zlobe? Dakle, ti si onaj koji je mačem boli probo Marijino srce, ti si onaj koji je njezinu dušu preplavio tugom i gorčinom. Kako si nezahvalan i okrutan sin bio prema tako ljubećoj Majci! Sada barem oplakuj svoju nevjeru i odluči od ovoga dana potpuno se odreći grijeha te se ponovno posvetiti ljubavi i sućuti prema raspetom Isusu i Mariji, Kraljici žalosti.
Plod
Tvrdog srca ili nepodnošljivo nezahvalan mora biti onaj kršćanin koji nikada ne razmišlja ili ga ne dira sve što je presveta Djevica podnijela radi nas. Koliki umiru a da o tome nikada nisu ni pomislili! Ispravi takav bezbožni zaborav odlukom da svaki dan posvetiš nekoliko minuta spomenu na Marijine boli. Nikada ne propuštaj pobožnosti u čast ove Majke boli. Najbolja među njima, i Mariji najugodnija, jest ljubiti njezina preljubljenog Sina, često razmatrati njegovu Muku i izbjegavati grijeh koji je Isusa i Mariju toliko stajao. Neka ti bude pravilo uvijek tako razveseljavati njezino srce i moliti od Gospodina milost za to po gorkim Marijinim patnjama.
Primjer
Marija uzvraća onima koji su pobožni prema njezinim bolima posebnim milostima. Blaženi Antonio Patrizi iz Siene, iz Reda slugu Marijinih, imao je običaj svakodnevno, sve do smrti, izmoliti pet stotina Zdravomarija, kako bi – kako je govorio – anđeoskim pozdravom ublažio boli svoje drage Majke, kojoj je bio osobito pobožan. Često je razmatrao njezine boli sa suzama pobožnosti i znao je reći da sve naše molitve trebaju biti popraćene barem s nekoliko suza sućuti prema presvetoj Djevici, Kraljici žalosti. Jedina zadaća njegova života bila je promicati pobožnost prema Kraljici mučenika propovijedanjem i primjerom, a ona mu je zauzvrat uzvraćala nježnu ljubav bezbrojnim milostima. Jednom ga je iznenada obuzela slabost; Marija mu se ukazala i okrijepila ga kiticom lijepih ruža. Sama mu je nekoliko dana prije smrti najavila njegov odlazak u vječnost te ga utješila i ohrabrila svojom posebnom pomoći u času njegove smrti. Konačno, njegova dobra Majka, da ga nagradi za mnoga Zdravomarije kojima je častio njezine boli, učinila je da četrdeset godina nakon njegove smrti iz njegovih neraspadnutih usta iziđe lijepi ljiljan, na čijim su listovima zlatnim slovima bile ispisane riječi: Ave Maria.
