Predstavljamo danas sažetak službenog izvješća Švicarske biskupske konferencije koje je objavilo njihovo pastoralno povjerenstvo nakon što su biskupi na sastanku razmatrali kako prevladati ‘staromodne’ ideale Crkve o braku i obitelji.
Sastanak je održan nakon okupljanja istomišljenika 25. svibnja na Gregoriani u Rimu, poznatog kao sinodalno ‘vijeće u sjeni‘, a organizirao ga je Arnd Bunker, aktivist za prava homoseksualaca i poznati promicatelj rodne ideologije te čelnik Instituta za pastoralnu sociologiju. Bunker je svojedobno imao veliki utjecaj na službeno izvješće Švicarske biskupske konferencije prezentirano na prošlogodišnjoj izvanrednoj Sinodi, te također na ovu redovnu koja započinje sljedećeg mjeseca. U izvješću se izričito traži uključivanje rastavljenih i ponovno vjenčanih u praksu pričesti, kao i afrmacija homoseksualnih odnosa.
Da podsjetimo, ovo nisu ideje nekog opskurnog teologa nego službeni sažetak pastoralnog povjerenstva jedne Biskupske konferencije naše Katoličke crkve. Pa prenosimo:
• Izvješće još jednom naglašava tvrdnju da vjernici u Švicarskoj više ne razumiju moralni nauk Katoličke crkve, a mnogi od njih ga čak i ne odobravaju;
• Predlaže se “Novi teološki okvir” po kojem bi Crkva mogla bolje komunicirati s vjernicima;
• Treba ispitivati nove “teološke koncepte i obrasce argumentacije”;
• U tradicionalnom katoličkom nauku, sakramentalni brak je u središtu. “Sama obitelj se tako čini samo kao posljedica, kao nešto što proizlazi, ili je svrha braka. Čim brak ili partnerstvo ne odgovaraju idealu Crkve, slijedi dakle od strane Crkve negativan pogled na te obitelji. […] Među onima koji pate zbog ovakve teološke devalvacije su djeca, koja doživljavaju, na primjer, na crkvenim događajima kako Crkva diskriminira bračno (ili drugo) stanje njihovih roditelja.“
• Važnost braka i obitelji ne bi trebala biti apsolutna tako da Crkva ne može prepoznati i cijeniti “pojedine ljude i njihove pojedinačne životne priče, odnosno njihove životne priče u vjeri i zvanju“.
• Biblija ne može dati izravne odgovore na današnja pitanja što se tiče partnerstva, braka i obitelji. Priča o Bogu i čovjeku često je bila u suprotnosti s tada važećim idealima o obitelji. Povijest Boga s ljudima je uvijek imala “oslobađajuću perspektivu“.
• Načelo postupnosti/gradualiteta u pastoralu je važno, ali manjkavo, jer još uvijek podupire savršenstvo koje bi ljudi trebali nastojati ostvariti. “Potrebno je ispitivati valjanost ideala samih po sebi. Mora ih se konstantno provjeravati u svjetlu izmijenjene kulturne situacije i sve većeg znanstvenog razumijevanja.“
• Crkva treba doći do “priznavanja i uvažavanja odnosa koji više ne odgovaraju starinskom idealu koji dolazi iz drugog vremenskog razdoblja, primjerice kada se radi o razvedenima i ponovno vjenčanima ili istospolnim zajednicama.“
• Crkva bi trebala “službeno priznati drugi brak nakon neuspjeha prvoga“, slično kao u Pravoslavnoj crkvi, praksi koju Katolička crkva “nikada nije osudila“. To bi trebalo učiniti “jer je spasenje ljudi najviši kriterij u crkvenom pravu“.
