Film „Clash of the Titans“ je gotovo pedeset godina star fantastično-akcijski film temeljen na starogrčkoj mitologiji. Od 2013. godine, veliki je broj katolika izjavio da se osjeća zarobljeno u remakeu iz 1970-ih.
Kardinal Gerhard Müller, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, div je zbog nekoliko razloga; dok takvim ne možemo smatrati kardinala Victora Fernándeza. Papa Franjo pozvao ga je u Rim da radi u njegovoj blizini. Mnogi analitičari smatraju Fernándeza prvim prefektom Dikasterija koji je u potpunosti izbor pape Franje, njegov čovjek; dok je kardinal Müller bio prelat karakterističan za pontifikat pape Benedikta XVI.
Ova dva prelata sada su ušla u sinodalnu arenu naoružana sukobljenim teološkim vizijama: jedan je laserski usredotočen na božansku objavu, nepogrešivost Sv. Pisma i apostolsku tradiciju; drugi je obuhvatio i prigrlio “nedavno učiteljstvo” pape Franje i jednako odredio da se naša misao “preobrazi kriterijima” pape, osobito u pitanjima moralne i pastoralne teologije.
U svom prvom intervjuu nakon što je preuzeo funkciju prefekta, nadbiskup Fernández izjavio je da papa ne samo da ima dužnost čuvati i očuvati “statičan” polog vjere, već i drugu, jedinstvenu karizmu (do sada nepoznatu), danu samo sv. Petru i njegovim nasljednicima, što je „živi i djelatni dar … na djelu u osobi Svetog Oca”.
„Nemam ovu karizmu, nemate je niti Vi, niti kardinal Burke. Danas je ima samo papa Franjo”, rekao je kardinal Fernández novinaru Edwardu Pentinu. „Sada, ako mi kažete da neki biskupi imaju poseban dar Duha Svetoga za prosuđivanje doktrine Svetog Oca, ući ćemo u začarani krug (gdje svatko može tvrditi da ima pravu doktrinu) i to bi bila krivovjerje i raskol“. Iz ovog se može iščitati kako Fernández vjeruje da dok polog vjere ostaje nepromijenjen, razumijevanje koje Crkva ima može proći kroz radikalno različite, čak i kontradiktorne faze. „Danas Crkva osuđuje mučenje, ropstvo i smrtnu kaznu, ali to se nije s istom jasnoćom događalo u drugim stoljećima. Dogme su bile potrebne jer su pred tadašnjim kršćanima bila pitanja koja nisu bila dovoljno jasna”, rekao je.
Mons. Fernández je dosljedno zadržao otvorenost prema blagoslovu istospolnih zajednica sve dok se takve zajednice ne brkaju s brakom, koji „u ovom trenutku“ Crkva shvaća kao „neraskidivu zajednicu između muškarca i žene koji su u svojim razlikama prirodno otvoreni prema životu“.
Samo nekoliko dana nakon što je papa Franjo imenovao mons. Fernándeza prefektom Dikasterija za nauk vjere, kardinal Müller, koji je listopadsku sinodu opisao kao „veliki čas manipulacije“, potvrdio je šokantno otkriće u vezi kardinala Fernándeza. Naime, ranije je Kongregacija za nauk vjere istraživala Fernándeza zbog zabrinutosti oko pravovjerja. Čini se da je mons. Müller manje siguran da bi bilo nemoguće donijeti negativnu presudu o doktrini vladajućeg pontifeksa.
Papa Inocent III. je slavno rekao: „Crkva me može suditi samo zbog grijeha počinjenog protiv vjere”. Nekolicina bivših papa bila je kritizirana zbog doktrinarnih pozicija ili su se odrekli teoloških stavova koja su naučavali kao pape. Papu Honorija I. čak su anatemizirala tri ekumenska sabora i njegovi nasljednici.
Za Müllera, isključiti mogućnost nepogrešivosti pape čak i u područjima izvan dosega nepogrešivosti značilo bi redefinirati i transformirati papinstvo u argument slamnatog protestantske apologetike. „Formalni autoritet pape ne može se odvojiti od sadržajne povezanosti sa Sv. pismom, apostolskom tradicijom i dogmatskim odlukama Učiteljstva koje mu je prethodilo”, rekao je nedavno. „Inače može doći do toga da pojedinac krivo shvati papinstvo, kao što ga je shvatio Luther, stavljajući sebe na mjesto Boga, koji je jedini autor (Njegove) objavljene istine, a umjesto toga trebao bi vjerno svjedočiti, u Kristovom autoritetu, objavljenu vjeru na neskraćen i nepatvoren način i autentično ga prezentirati Crkvi“.
Blagoslov istospolnih parova bi, po Müllerovom mišljenju, označio prelazak doktrinarnog Rubikona i potkopao bi položaj vladajućeg pape. „Blagoslivljati nemoralno ponašanje osoba istog ili suprotnog spola izravno je proturječje Božjoj Riječi i volji; to je teško grešno bogohuljenje”, rekao je kardinal Müller. Kada bi Sinoda odobrila blagoslove za homoseksualne parove, „svaki bi crkveni dužnosnik izgubio autoritet i nijedan katolik više ne bi bio obvezan vjerski se pokoravati heretičkom ili raskolničkom biskupu”.
Vjernici su stoga suočeni s borbom olimpijskih razmjera između dviju suprotstavljenih teoloških vizija: one u kojoj je crno bijelo ako papa tako kaže; i druge u kojoj je, prema riječima Prvog vatikanskog sabora: „Duh Sveti obećan je Petrovim nasljednicima ne zato da bi objavili neku novu doktrinu, nego da bi uz Njegovu pomoć mogli vjerno čuvati i izlagati objavu ili polog vjere koji je dat apostolima”.
