Jedna od kritika završnog zasjedanja Sinode o sinodalnosti bila je da, unatoč njenom učestalom naglasku na slušanje i dijalog, nekoliko relevantnih i važnih glasova ostali neprimjetni.
U svojoj konačnoj procjeni sinode, George Weigel identificirao je neke od tih glasova kao sretne bračne parove, katoličke odgojitelje koji se odupiru današnjoj “woke” kulturi i zdravstvene djelatnike koji promiču kulturu života.
No, još jedna skupina koja je upadljiva po svojoj odsutnosti bili su oni vjernici koji cijene tradicionalnu liturgiju – mala, ali cvjetajuća skupina u smislu zvanja i pohađanja crkve, ali trenutno je predmet opsežnih vatikanskih ograničenja zbog motuproprija Tradicionis Custodes pape Franje iz 2021. godine.
Tijekom svjetskih faza savjetovanja za sinodu između 2021. – 2024., tradicionalne skupine poput Latin Mass Society iz Velike Britanije (LMS) i Međunarodne federacije Una Voce (FIUV) potaknule su svoje članove da dostave svoje doprinose, a mnogi su odgovorili dijeljenjem svojih stavova kao dio sinodalnog procesa.
Pisani doprinosi, uglavnom oni iz Europe i Sjedinjenih Država, ušli su u sinodalna izvješća tijekom kontinentalne faze koja je trajala od kraja 2022. do ožujka 2023. i nastavili su se registrirati od strane biskupa u sinteznim izvješćima koja su uslijedila.
Pišući u FIUV-ovom časopisu Gregorius Magnus prošle zime, predsjednik LMS-a Joseph Shaw primijetio je da su neke biskupske konferencije, poput onih na Malti, Italiji, Francuskoj i Australiji, sklone potpuno ih ignorirati. Ali u onim biskupijama i zemljama u kojima je Tradicionalna misa bila dobro uspostavljena, napisao je da su biskupijska i nacionalna sintetička izvješća sklona “priznati postojanje katolika koji su s njom povezani i izvijestiti o njihovom stajalištu”.
Često su se spominjali u kontekstu želje za časnijom liturgijom, zabrinutosti zbog podjela i osjećaja isključenosti i marginalizacije među onima koji su vezani za stari obred.
Međutim, kako je sinoda napredovala, ti doprinosi nisu postali dio rasprava na sinodi, niti su ušli u konačni dokument. “Nekako su se izvukli”, rekao je Shaw, dodajući da su “poput sjemena koje je palo među trnje”.
Izravni pozivi organizatorima sinode također su ostali neobrađeni.
U travnju ove godine, Jean-Pierre Maugendre, koji vodi francusku tradicionalnu grupu Renaissance Catholique, poslao je apel za punu slobodu tradicionalne mise izravno sinodskom uredu jer je želio da cijeli tradicionalni svijet sudjeluje u sinodi, ali Maugendre nije dobio odgovor, čak ni potvrdu o primitku.
Noah Peters, osnivač i predsjednik društvo koji promiče Latinsku misu u Americi, rekao je da je “od svog osnutka do konačnog dokumenta, Sinoda o sinodalnosti odbijala priznati ili djelovati na temelju doprinosa tradicionalnih katolika, i svečeničkih i laičkih.”
Rekao je da je to unatoč tome što su tradicionalni katolici iznijeli “dobro promišljene stavove tijekom cijelog procesa” koji su istaknuli kako je Tradicionalna latinska misa “dovela do dobrog izvora zvanja i obraćenja, te da su ograničenja bila štetna i okrutna”. No, dodao je da je “od samog početka bilo jasno da vodstvo sinode nije bilo zainteresirano čuti ili djelovati u skladu s tim stajalištima”.
Razlika je postala vrlo očita kada su sudionici sinode raspravljali o pitanju zvanja i nedostatka svećenika na Zapadu.
Tradicionalne katoličke zajednice opisane su kao jedina katolička demografska skupina koja raste u zapadnom svijetu, a skupine poput tradicionalnog Svećeničkog bratstva svetog Petra (FSSP) prijavile su rekordan broj zvanja u 2023. godini i značajan rast u ukupnom članstvu. Općenito govoreći, prisustvovanje tradicionalnim liturgijama je u porastu, a hodočasnici koji prisustvuju takvim događajima kao što je godišnje tradicionalno hodočašće u Chartres u Francuskoj ruše rekorde.
Konačni dokument sinode priznao je krizu zvanja, ali je predstavio rješenja poput “proširenje i stabilizacija” laičke službe.
To pitanje pojavilo se i na nekim tiskovnim konferencijama. Njemački kardinal Franz-Josef Overbeck rekao je novinarima 22. listopada da “do sada nismo pronašli odgovor na nedostatak svećenika” i sugerirao da je potrebno pronaći “novi odgovor koji se odnosi na žene u Crkvi”, uključujući i službeno uvođenje propovjednice.
Kardinal Jean-Claude Hollerich, generalni relator Sinode o sinodalnosti, također je istaknuo problem nedostatka svećenika u svojoj duboko sekularnoj zemlji Luksemburgu. Rekao je novinarima da je u borbi protiv toga njegova biskupija spojila župe, ne samo zbog nedostatka svećenika, već i zbog “nedostatka vjernika”. Tradicionalna liturgija nije se uspjela registrirati kao moguće rješenje.
Kada su novinari na kraju sinode upitali kardinala Hollericha zašto tradicionalni katolici i njihovi stavovi o zvanjima i drugim pitanjima nisu uzeti u obzir u završnim fazama procesa, odgovorio je: “Poznajem ljude koji slave misu po starom obredu i s njima sam prijatelj. Mogu zamisliti da u postmodernom svijetu to privuče; to ne osuđujem.”
Kada je dodatno pritisnut na pitanje, odgovorio je rekavši da tradicionalni katoličanstvo “nije tema za raspravu”, dodajući: “Nismo bili protiv njih; nismo bili za njih”. Na pitanje kako se takav pristup može nazvati sinodalnim kada bi trebao uključivati slušanje svih točaka gledišta, odgovorio je: “Razgovarali smo o stvarima koje su došli od Božjeg naroda, a ti nam ljudi nisu pisali.”
Govoreći kraju sinode, nadbiskup Andrew Nkea iz Bamende, Kamerun, koji je bio član Redovnog vijeća Glavnog tajništva Sinode koji je nadgledao odvijanje procesa 2021-2024, priznao je da je tradicionalno katoličanstvo izostavljen te rekao da “nismo namjeravali raspravljati o papinom [motupropriju] na sinodi“.
