Sudionici susreta o dokumentu Amoris laetitia, sazvanog na papinu inicijativu, izjavili su da okupljanje biskupa nije razriješilo neslaganja oko toga dokumenta, ali je na vidjelo iznijelo različita stajališta i prioritete u pogledu crkvenog djelovanja među bračnim parovima. Dodali su i da bi papa Lav na kraju mogao objaviti dokument o toj temi.
Susret je završio 14. listopada, a njegovi posljednji dani uslijedili su nakon što je papa Lav objavio da će biti podvrgnut operaciji pluća. Vatikan je potom potvrdio da je papi dijagnosticiran rak.
Rasprave su, na papin zahtjev, uglavnom ostale povjerljive, no većina sudionika složila se da je ozračje susreta bilo pretežno nekonfliktno.
Samo je jedan dan susreta bio posvećen potencijalno kontroverznoj temi „pratnje obitelji u teškim situacijama”. Raspravljalo se i o fusnoti u dokumentu Amoris laetitia koja je, čini se, otvorila mogućnost pristupa sakramentima parovima koji žive u neregularnim zajednicama. Međutim, tijekom ostalih dana tjednog susreta razgovaralo se o drugim temama, poput pratnje bračnih parova i duhovnosti braka.
Nakon što je papa u nedjelju objavio da će se ovoga tjedna podvrgnuti operaciji zbog raka pluća, sudionici su se ujedinili u molitvi za njegov oporavak. Ipak, mnogi su za portak The Pillar izjavili da su i dalje mogli iskreno i otvoreno razgovarati, čak i ako ti razgovori u konačnici nisu doveli do konkretnih zaključaka.
„Rasprave bih opisao kao sadržajne, ali ne i sukobljavajuće. Nije se radilo o debati, nego prije svega o slušanju, jer sinodalni oblik susreta potiče prijateljske razgovore”, rekao je za The Pillar jedan od stručnjaka koji su sudjelovali na susretu.
„To ne znači da se zanemarila kontroverza oko sakramenata za ponovno vjenčane osobe, ali razgovori su nadilazili to pitanje. O dokumentu i njegovoj primjeni raspravljalo se u cjelini”, dodao je stručnjak.
Ipak, neki su sudionici izrazili razočaranje zbog nedostatka jasnoće i smjera susreta.
„Mislim da i dalje postoji nejasnoća oko osmog poglavlja dokumenta Amoris laetitia, ista ona nejasnoća koju smo imali prije deset godina”, rekao je za The Pillar jedan afrički biskup koji je sudjelovao na susretu. „Premalo se govori o obraćenju i pokori. Sve se svodi na slušanje i pratnju, ali slušanje nije samo sebi svrha. Slušamo kako bismo osobi pomogli da se obrati. Možemo preuzeti inicijativu i susresti ljude ondje gdje se nalaze, ali i sama osoba mora učiniti korak prema obraćenju. Izgubljeni sin došao je Ocu i zatražio oproštenje.”
„Sve je pomalo nalikovalo Sinodi o sinodalnosti”, rekao je biskup. „Ne smeta mi sinodalna metodologija; ona omogućuje mirnije razgovore, a obogaćuje nas i slušanje iskustava iz cijeloga svijeta. No činilo se kao da se nameću isti jezik kao na Sinodi, isti stručnjaci i isti pristupi.”
„Činilo se da je sve bilo pod prevelikom kontrolom”, dodao je biskup.
Dok su neki očekivali da će susret učvrstiti tumačenje dokumenta Amoris laetitia prema kojemu je pojedinim osobama koje žive u neregularnim zajednicama dopušten pristup sakramentima, jedan je latinoamerički biskup za The Pillar izjavio da je to pitanje „i dalje otvoreno”.
„Svećenicima je preteško tražiti od tih osoba da provedu takvo razlučivanje. To je nešto u čemu još moramo sazreti. Čini se da su obje strane i dalje previše zatvorene u svojim stajalištima, i oni koji su više usredotočeni na pastoralna pitanja i oni koji veću pozornost posvećuju kanonskom pravu”, rekao je biskup.
Ipak, većina sudionika s kojima je razgovarao The Pillar složila se da papi Lavu nije bila namjera tijekom susreta ispravljati ili ponovno tumačiti dokument Amoris laetitia, nego procijeniti njegovu primjenu nakon deset godina.
„Papa se ne želi vraćati unatrag”, izjavila je za The Pillar Marcela Mazzini, jedna od pozvanih stručnjakinja na susretu. „Ovaj susret nije bio posvećen povratku na stanje prije dokumenta Amoris laetitia, nego njegovoj procjeni i sagledavanju toga gdje se danas nalazimo.”
Mazzini, prodekanica teologije na Katoličkom sveučilištu u Argentini, sudjelovala je i na Sinodi o obitelji 2015. godine, koja je prethodila objavljivanju dokumenta Amoris laetitia.
„Ozračje je bilo otvorenije i smirenije nego 2015. godine. Tada smo o obiteljima govorili više teorijski, kao o ‘kršćanskoj obitelji’, dok danas, mislim, većina ljudi obitelji promatra konkretno, onakvima kakve jesu, s njihovim ranama i krhkošću”, dodala je.
„Metodologija je pomogla. Susret 2015. poticao je polemike na plenarnim zasjedanjima, dok sinodalna metodologija potiče slušanje. Primijetila sam, primjerice, da su biskupi razmjenjivali iskustva iz svojih biskupija, govoreći o pokretima koji pomažu u obiteljskom apostolatu. To je druge biskupe potaknulo da pozovu te pokrete u svoje biskupije ili pokrenu slične inicijative. Razgovaralo se i o biskupima koji su bračne parove pozivali da sudjeluju u formaciji bogoslova”, dodala je Mazzini.
Mazzini je također rekla da je jedna od papinih namjera bila jasno pokazati kako Amoris laetitia ne predstavlja prekid kontinuiteta crkvenog nauka, nego njegov nastavak. Papa je to naznačio već u uvodnom govoru, kada je spomenuo konstituciju Gaudium et spes i dokument Ivana Pavla II. Familiaris consortio.
„Amoris laetitia nikada nije bila zamišljena kao prekid kontinuiteta i važno je da je to postalo posve jasno. Načelo postupnosti u dokumentu Amoris laetitia već je prisutno u broju 34 dokumenta Familiaris consortio. Stoga mislim da smo se previše usredotočili na pitanje sakramenata, a premalo na druge teme kojima se Amoris laetitia jednako bavi. Dokument poziva parove i svećenike da razlučuju okolnosti poput načina na koji je prethodna veza završila, čak i ako je proglašena ništavost braka. Postoji i obveza pravednosti prema drugoj osobi, osobito ako su u pitanju djeca”, dodala je Mazzini.
„Isus je u Evanđelju vrlo milosrdan, ali istodobno i vrlo zahtjevan. Mislim da nas upravo na to poziva Amoris laetitia.”
- Shaji Kochuthara, CMI, još jedan od pozvanih stručnjaka na susretu, rekao je za The Pillar da su se izvorne kontroverze oko dokumenta Amoris laetitia uglavnom odnosile na Zapad.
„U Indiji su razvodi rijetki, kao i zajednički život parova prije braka, pa to 2016. godine nije bila velika tema rasprava. Dokument je stoga prihvaćen bez mnogo polemika. Mislim da je jedna od zabluda na koju se ukazalo tvrdnja da Amoris laetitia podupire pričest za sve osobe u neregularnim situacijama. Dokument, međutim, poziva na razmatranje svakog pojedinačnog slučaja. Ne radi se o bezuvjetnom dopuštenju. Vidjeli smo različite pristupe, ali potrebno nam je još vremena. Takvim je dokumentima potrebno vrijeme da bi se proveli u praksi”, rekao je Kochuthara.
„No razgovori su se više bavili drugim pitanjima. Mnogo smo raspravljali o tome kako pratiti parove prije i nakon sklapanja braka. To izgleda vrlo različito u različitim sredinama. Primjerice, u Indiji su još uvijek vrlo česti različiti oblici dogovorenih brakova, a mnoge su obitelji razdvojene zbog migracija, pa izazovi i dalje postoje”, rekao je svećenik.
Jedna od glavnih tema rasprave bila je kateheza parova prije i nakon braka te njihovo uključivanje u život župnih zajednica.
„Kada mladić uđe u bogosloviju ili mlada žena stupi u redovnički život, prolaze dug put formacije i razlučivanja, koji traje od šest pa sve do trinaest ili četrnaest godina”, rekao je za The Pillar jedan latinoamerički biskup. „A kada je riječ o braku, ljudima kažemo da su spremni nakon jednog ili dva vikenda. Shvaćamo li bračni život kao poziv dovoljno ozbiljno?”
„Izrazito dugi tečajevi priprave za brak nisu praktični, ali moramo početi mnogo ranije, tako da bolje katehiziramo mlade katolike”, dodao je biskup.
Mnogi su sudionici raspravljali o mogućnosti uključivanja drugih bračnih parova u pripravu za brak i obiteljski apostolat.
„Moramo prijeći od pastoralnog djelovanja koje se svodi na ‘pripravu’ prema pristupu koji podrazumijeva susret s obiteljima ondje gdje se one nalaze. Trebamo početi od naših skupina mladih, od obitelji koje već imamo i o kojima se već možemo brinuti”, dodala je Mazzini.
„Nema bolje priprave za brak od sretne obitelji. Ako svojim obiteljima pomognemo živjeti kršćanskim životom, uz dijalog, ljubav i oproštenje, djeca već tada primaju katehezu o tome što znači kršćanski brak”, rekla je.
„Moramo iznova promisliti pripravu za brak. Vjerojatno bi bilo učinkovitije kada bi iskusniji bračni parovi ili oženjeni đakoni pojedinačno susretali nekoliko parova koji se pripremaju za brak, nego da se sve svodi na uobičajeni tečaj priprave. Moramo shvatiti i da pratnja nije nešto što postoji samo u posebnim trenucima, poput vjenčanja ili krize. Pratnja treba biti trajna. Obitelji trebaju osjećati da ih Crkva podupire i da se za njih brine, bez obzira na to prolaze li kroz krizu ili ne”, rekao je Kochuthara.
„Ako ne osjećaju potporu kada sve dobro funkcionira, kako će doći zatražiti pomoć kada stvari krenu po zlu?”, dodao je.
Prvotno se očekivalo da će završno izvješće biti objavljeno na kraju susreta. Međutim, nakon što je papa objavio da će biti podvrgnut operaciji, organizatori susreta najavili su da će izvješće ostati povjerljivo sve dok ga papa Lav ne pročita i ne dobije priliku unijeti vlastite doprinose, ako to bude želio.
Još nije jasno hoće li izvješće biti objavljeno ni hoće li ga Papa izmijeniti. Ipak, Mazzini je za The Pillar rekla da očekuje kako će papa Lav na kraju napisati vlastiti dokument.
„To neće biti apostolska pobudnica niti neki drugi tako opsežan tekst, nego barem pismo u kojemu će iznijeti vlastita promišljanja o izvješću i raspravama”, rekla je Mazzini.
