U prvom mjesecu svog pontifikata, papa Lav XIV pokazao je da se ne boji odvažnih diplomatskih poteza.
Nedugo nakon što je preuzeo novu ulogu, ponudio je Vatikan kao mjesto za mirovne pregovore između Rusije i Ukrajine, pozvao na oslobađanje novinara koji su politički zatvorenici diljem svijeta te uputio apel za mir između Izraela i Palestine.
Kako se pontifikat Lava razvija, suočit će se s prilikom — i doista obvezom — da zauzme odlučne diplomatske stavove.
Iako međunarodna diplomacija nije primarna uloga pape, ona je neizbježan dio te dužnosti.
Papa Ivan Pavao II. slavno je pomogao izbjeći rat između Argentine i Čilea te ojačao tranziciju prema demokraciji u Poljskoj i drugim istočnoeuropskim zemljama, dok je papa Franjo angažirao Vatikan u pregovorima o ponovnom uspostavljanju diplomatskih odnosa između SAD-a i Kube te u postizanju mirovnog sporazuma između kolumbijske vlade i FARC-a, najveće gerilske skupine u zemlji.
Papa Lav započinje svoj pontifikat u složenom međunarodnom scenariju obilježenom ratom i progonima Crkve u različitim dijelovima svijeta — „svjetskim ratom u dijelovima“, kako je papa Franjo često ponavljao tijekom svog pontifikata.
Papa Lav suočava se s brojnim osjetljivim diplomatskim situacijama, od kojih svaka predstavlja jedinstvene izazove i zahtijeva donošenje odluka.
Ukrajina
Iako je papa Franjo više puta zagovarao mir u Ukrajini, neke njegove izjave i gestovi bili su doživljeni kao neosjetljivi te su naišli na kritike obje strane u sukobu.
Franjo je u rujnu 2022. izjavio kako rat nije kaubojski film u kojem postoje “dobri momci i loši momci,” što su mnogi protumačili kao djelomično prebacivanje krivnje za rusku invaziju na Ukrajinu i Zapad. U ožujku 2024. rekao je da bi Ukrajina trebala imati “hrabrosti podignuti bijelu zastavu,” što je razbjesnilo Ukrajince.
S druge strane, izjavio je da patrijarh Kiril Ruske pravoslavne crkve ne bi trebao biti “Putinov oltarnik” te je više puta primio ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Vatikanu, što je izazvalo bijes Rusije.
S pristupom koji je frustrirao obje strane, Vatikan se nije našao u snažnoj poziciji za potencijalnog posrednika u mirovnom dogovoru.
Papa Lav sada ima priliku početi ispočetka i povratiti povjerenje obje strane kako bi posredovao u mirovnim pregovorima, a čini se da radi na tome.
Papa je nakon svoje inauguracijske mise održao sastanak sa Zelenskim. Također je telefonski razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, što se nije dogodilo pod Franjom nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Papa Lav je također ponudio Vatikan kao mjesto za održavanje mirovnih pregovora između Rusije i Ukrajine.
Sljedeći mjeseci pokazat će hoće li odlučiti izdati snažniju osudu ruske invazije i kršenja ljudskih prava tijekom rata ili će se usredotočiti na postajanje glavnim posrednikom između zaraćenih strana.
Kina
Od svog nastanka 2018. godine, sporazum između Vatikana i Kine o imenovanju biskupa obilježen je tajnošću i kontroverzama. Tekst sporazuma ostaje tajan do danas, a papa Lav XIV. vjerojatno ga je u detalje proučio tek u prvim danima svog pontifikata.
Za vrijeme pape Franje, sporazum je bio ključna politika s ciljem ujedinjenja podzemne Crkve u Kini s državnom Patriotskom udrugom i osiguravanja zajedništva s Rimom. Međutim, sporazum je naširoko kritiziran zbog toga što nije ispunio te ciljeve.
Od sklapanja sporazuma imenovan je samo mali broj biskupa, dok Peking sve više unilateralno imenuje biskupe, često bez prethodnog znanja Vatikana. Vatikan je ponekad retroaktivno odobravao imenovanja, dok je o nekim saznavao putem medijskih izvještaja.
Iako su zagovornici sporazuma tvrdili da će on smanjiti progone, Kina je umjesto toga uvela nove zakone koji ograničavaju katoličko bogoslužje—zakone za koje lokalni svećenici tvrde da povećavaju mogućnost progona. U međuvremenu, klerici, uključujući biskupe, koji se opiru državnoj kontroli, uhićeni su ili nestali, bez ikakvog napretka u njihovom oslobađanju.
Iako je sposobnost pape Lava da preoblikuje odnose između Vatikana i Pekinga ograničena, on ipak ima opcije.
Papa Lav bi teoretski mogao ukinuti sporazum, iako bi to moglo pogoršati uvjete za katolike u Kini, od kojih mnogi djeluju u sivoj zoni između traženja zajedništva s Rimom i nastojanja da ne provociraju civilne vlasti. Prekid sporazuma mogao bi potaknuti progone i prisiliti kler na izbor strana, riskirajući odlaske na stranu Pekinga.
Umjesto toga, papa Lav bi mogao nastojati revidirati sporazum prije njegovog obnavljanja 2027. godine, postavljajući čvršće uvjete Vatikana uz javno razjašnjenje trenutne situacije i vatikanskih namjera. Ovo bi moglo resetirati odnose s Pekingom i uvjeriti katolike u Kini da papa ozbiljno shvaća situaciju Crkve u toj zemlji i osnovne ekleziološke činjenice. Transparentnost, koja je dugo nedostajala u sporazumu, mogla bi postati ključni adut u Lavovoj diplomatskoj strategiji.
Nikaragva, Venezuela i Kuba
Dodatna komplikacija vatikansko-kineskog sporazuma je njegov potencijal da potakne druge autokratske režime da slijede sličan put.
Primjerice, režim u Nikaragvi već je dao naslutiti kako želi krenuti sličnim smjerom.
U izjavi iz siječnja, nikaragvanski režim je ustvrdio kako „ništa ne ovlašćuje Vatikan, koji mora slijediti pravila međunarodnog prava i poštivati nacionalne vlade i institucije, da vrši bilo kakva imenovanja na suverenom teritoriju naše Nikaragve.”
Mnogi promatrači sada sumnjaju da se vlada priprema zahtijevati od Vatikana da odobri režimski nadzor nad imenovanjem novih biskupa, u zamjenu za ublažavanje pritiska na lokalnu Crkvu. Ako Vatikan odbije takav zahtjev, režim bi mogao odbiti priznati lokalnu hijerarhiju i nastaviti slati njezine članove u izgnanstvo.
Vjeruje se da je povećanje progona prošlog ljeta bilo dio kampanje pritiska režima kako bi prisilio prognane biskupe da podnesu ostavke, što bi omogućilo postavljanje biskupa naklonjenih vladi.
Situacija u Venezueli nije toliko kritična, jer Crkva djeluje s relativnom slobodom.
Međutim, u Venezueli postoji konkordat koji omogućuje vladi pravo veta na imenovanja biskupa.
Iako venezuelski režim nije koristio pravo veta za postavljanje naklonjenih biskupa, koristio ga je za odgađanje imenovanja kritičnih biskupa, što je rezultiralo time da je jedan biskup morao biti imenovan u drugu biskupiju od prvotno planirane kako bi se okončao zastoj u imenovanju.
Kao rezultat ovog prava veta, imenovanja biskupa ovise isključivo o dobroj volji venezuelskog režima. Stoga, ako Crkva postane previše otvoreno neugodan protivnik režimu, situacija bi se mogla brzo zakomplicirati.
Iako Kuba nema konkordat, Crkva u zemlji trenutno uživa najveću razinu slobode od Kubanske revolucije 1960-ih, ali i dalje postoje napetosti. Mnogi svećenici koji su bili previše kritični prema komunističkoj vladi bili su prijetnjama prisiljeni na šutnju ili su prognani.
Angažman s diktaturama uvijek je delikatan balans. Preblizak odnos s režimom mogao bi ostaviti dojam simpatije ili čak suučesništva, dok bi preglasno istupanje moglo rezultirati progonima lokalne Crkve kao odmazdom.
Vatikan pod papom Franjom uglavnom je šutio o progonima Crkve i kršenjima ljudskih prava u ovim zemljama, povremeno izdajući izjave o tim temama, osobito u posljednjim godinama njegova pontifikata.
Papa Lav morat će odvagnuti vrijednost stjecanja dobre volje ovih režima – i moguće marginalne dobitke za lokalnu Crkvu.
Donald Trump
Nije tajna da između pape Franje i bivšeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa nije bilo osobitih simpatija.
U siječnju 2025. Franjo je imenovao kardinala Roberta McElroya nadbiskupom Washingtona, a izvori su za The Pillar izjavili da je to imenovanje bilo odgovor na Trumpovu nominaciju Briana Burcha, predsjednika organizacije Catholic Vote, za američkog veleposlanika pri Svetoj Stolici.
McElroy se smatra jednim od najoštrijih crkvenih kritičara Trumpa, osobito po pitanjima imigracije i okoliša.
U veljači je Franjo poslao pismo američkim biskupima u kojem je kritizirao Trumpovu politiku migracija, navodeći kako „čin deportacije ljudi koji su u mnogim slučajevima napustili svoju zemlju zbog krajnjeg siromaštva, nesigurnosti, iskorištavanja… stavlja te osobe u posebno ranjiv i nezaštićen položaj.”
Ako je sada ugašeni osobni račun pape Lava na twitter.com dokaz, čini se da se on barem privatno slaže s Franjinim stavovima o toj temi.
Ipak, ostaje za vidjeti hoće li Lav možda preferirati konstruktivniji pristup prema Sjedinjenim Državama općenito, a posebno prema predsjedniku Trumpu.
Iako se čini izvjesnim da postoje brojna neslaganja i napetosti između SAD-a i Vatikana, postoji potencijal za suradnju u područjima poput rodne ideologije, vjerske slobode te mira u Ukrajini i Svetoj Zemlji.
Papa Lav već je jasno dao do znanja da mu je jedinstvo prioritet. U prvim danima svog pontifikata pokazao je promišljen pristup i odmjeren ton. Moguće je da će prema američkoj vladi pristupiti s oprezom i diplomacijom, nastojeći smanjiti napetosti umjesto da ih pogorša.
Izrael i Palestina
Iako je papa Franjo bio ustrajan zagovornik mira na Bliskom istoku te je više puta pozivao na prekid sukoba u Gazi i povratak izraelskih talaca, neke od njegovih izjava izazvale su napetosti u odnosima između Izraela i Vatikana.
U svom obraćanju rimskoj kuriji 21. prosinca, papa je rekao kako su smrti djece tijekom bombardiranja “okrutnost,” što su mnogi u Izraelu protumačili kao tvrdnju da izraelska vojska namjerno cilja djecu.
Na Badnjak, izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa’ar pozvao je apostolskog nuncija u Izraelu, nadbiskupa Adolfa Tita Yllanu, kako bi izrazio svoje “snažno nezadovoljstvo” papinim izjavama.
Iako je Franjo u svom govoru o stanju svijeta početkom siječnja snažno osudio globalni porast antisemitizma, mnogi promatrači smatraju da su trenutni odnosi između Vatikana i židovske zajednice na jednoj od najnižih razina od Drugog vatikanskog sabora.
Papa Lav sada ima priliku resetirati ton odnosa dok započinje svoj pontifikat.
Lav je nastavio Franjine pozive na mir i hitan prekid sukoba u Gazi. Također je pozvao Izrael da omogući ulazak humanitarne pomoći u Gazu te na oslobađanje izraelskih talaca.
Njegovi su rani javni stavovi na taj način u kontinuitetu s Franjinima.
Međutim, trebat će izbjegavati zapaljive izjave i poteze poput postavljanja keffiyeha u vatikansku božićnu scenu ako želi smanjiti napetosti s Izraelom, a pritom biti percipiran kao snažan posrednik od strane Palestine.
Papa bi, zapravo, mogao odlučiti zauzeti supsidijarniju poziciju, nastavljajući opće apele za mir i prekid vatre, dok bi kardinal Pierbattista Pizzaballa, latinski patrijarh Jeruzalema, mogao biti vodeći glas Crkve u sukobu – uloga koju se čini da talijanski kardinal udobno prihvaća.
Kako će vatikanska diplomacija pristupiti ovom izazovu, bit će još jedna priča koju će vrijediti pratiti ove godine.
