28. listopada · Crvena liturgijska boja · Blagdan II. razreda
Napomena: Tekst je preveden prema djelu Liturgijska godina (L’Année liturgique) dom Prospera Guérangera, OSB, i prati tradicionalni rimski liturgijski kalendar.
Sveti Šimun i Juda, apostoli
„Umjesto tvojih otaca, sinovi se rađaju tebi.” Tako Crkva, koju je Izrael odbacio, u svojim pjesmama slavi apostolsku plodnost koja u njoj prebiva sve do svršetka vremena.
Već jučer bila je ispunjena onom ljubavnom nadom koja se nikada ne izjalovljuje: nadom da će sveti apostoli Šimun i Juda unaprijed obasuti Crkvu svojim blagoslovima. Takav je uvjet njezina postojanja na zemlji: može ostati ovdje samo dok nastavlja rađati djecu za našega Gospodina.
Zato nam je u misi 27. listopada Crkva dala čitati odlomak iz Evanđelja u kojem Isus govori: „Ja sam istinski trs, a Otac moj vinogradar. Svaku mladicu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese.”
To je čišćenje bolno, kako nam pokazuje poslanica prethodnoga dana. Apostol, govoreći u ime drugih mladica koje su, poput njega, počašćene božanskim izborom, pripovijeda o naporima, raznovrsnim patnjama, progonstvima, pogrdama i poniženjima koje navjestitelj Evanđelja mora podnijeti da bi stekao pravo nazvati svojom djecom one koje je rodio u Kristu Isusu.
Sveti Pavao više puta ponavlja, a osobito u poslanici na blagdan, da to nadnaravno rađanje svetih nije ništa drugo nego mistično oblikovanje Sina Božjega u svakome od izabranih, sve dok Krist ne uzraste u njima od duhovnoga djetinjstva do punine savršenoga čovjeka.
Premda su povijesni podatci o ovim slavnim apostolima oskudni, iz njihova kratkog životopisa saznajemo koliko su pridonijeli tom velikom djelu rađanja djece Božje. Bez predaha, pa i prolijevanjem vlastite krvi, izgrađivali su Kristovo Tijelo.
Zahvalna Crkva danas ovako moli Gospodina:
„Bože, po svojim si nam blaženim apostolima Šimunu i Judi dao milost da upoznamo tvoje ime. Daj nam da, slaveći njihovu vječnu slavu, napredujemo u krepostima i da nas njihovo štovanje učini boljima.”
Sveti Šimun u umjetnosti se prikazuje s pilom, oruđem svojega mučeništva. Judu prepoznajemo po kutomjeru, znaku graditelja Božje kuće. I sveti Pavao nazvao je sebe graditeljem, a Juda ima posebno pravo ubrojiti se među glavne radnike našega Gospodina jer nam je ostavio jednu od katoličkih poslanica.
No naš je apostol imao i plemenitost koja nadilazi sve zemaljske naslove. Po svojem ocu Kleofi ili Alfeju bio je rođak svetoga Josipa i Isusov rođak prema tijelu. Juda je bio među onima koje su njegovi sunarodnjaci nazivali braćom Sina drvodjelje.
Iz Evanđelja po Ivanu doznajemo još jednu dragocjenu pojedinost o njemu. Na kraju Posljednje večere Isus je rekao: „Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.”
Tada ga je Juda upitao: „Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?”
Isus mu je odgovorio: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.”
Crkvena povijest pripovijeda da je car Domicijan pred kraj svoje vladavine, u vrijeme žestokoga progona, naredio da mu dovedu dvojicu unuka apostola Jude. Zabrinjavalo ga je njihovo podrijetlo iz Davidove kraljevske loze jer su predstavljali obitelj Krista, kojega su njegovi učenici proglašavali kraljem cijeloga svijeta.
Car se uvjerio da ta dvojica skromnih Židova ni na koji način ne ugrožavaju Carstvo. Ako su Kristu pripisivali vrhovnu vlast, vjerovali su da se ona neće vidljivo očitovati sve do svršetka svijeta.
Jednostavne i hrabre riječi tih ljudi ostavile su takav dojam na cara da je, prema povjesničaru Hegesipu, čiji je izvještaj prenio Euzebije Cezarejski, naredio da se progon obustavi.
Dodajmo još da se crkve svetoga Petra u Rimu i Saint-Sernin u Toulouseu natječu za čast posjedovanja većega dijela svetih ostataka ovih apostola.
Sveti Šimun, nazvan Kanaancem i Revniteljem, te Tadej, koji se u Evanđelju naziva i Judom Jakovljevim, propovijedali su Evanđelje. Šimun je prošao Egiptom, a Juda Mezopotamijom. Potom su se susreli u Perziji, gdje su Kristu pridobili nebrojene duše i proširili vjeru među stanovnicima prostranih krajeva.
Svojim naukom i čudesima, a naposljetku i slavnim mučeništvom, obojica su proslavila presveto ime Isusa Krista.
„Ja sam vas izabrao i postavio da idete i rod donosite i rod vaš da ostane.” Te je riječi Bogočovjek uputio vama, sveti Šimune i Judo, kao i ostaloj dvanaestorici apostola, kako nas Crkva podsjeća u svojoj službi.
Ali što je danas ostalo od plodova vašega rada u Egiptu, Mezopotamiji i Perziji? Mogu li se naš Gospodin i njegova Crkva prevariti u svojim riječima ili svojoj prosudbi?
Nipošto! Dovoljan je dokaz da snaga koju je Gospodin ulio u dvanaestoricu apostola traje kroz sva vremena, iznad osjetilnoga svijeta i izvan granica ljudske povijesti. Ona djeluje u svakom nadnaravnom rađanju koje izgrađuje mistično Tijelo našega Gospodina i povećava Crkvu.
Mi smo, više nego Tobija, djeca svetih. Nismo više stranci, nego pripadamo Božjoj obitelji; mi smo Božji dom, sagrađen na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Isus Krist.
Sva vam hvala, sveti apostoli, koji ste svojim trudom i patnjama pribavili takav blagoslov! Sačuvajte u nama dostojanstvo i prava toga dragocjenoga posinjenja.
Velika zla okružuju svijet. Ima li za njega još nade? Pouzdanje vaših pobožnih štovatelja proglašava te, sveti Judo, zaštitnikom beznadnih slučajeva. A tebi, sveti Šimune, sada je doista vrijeme da pokažeš svoju revnost.
Udostojite se uslišati molitve Crkve. Pomozite joj svojom apostolskom snagom da ponovno oživi vjeru, raspali ljubav i spasi svijet!
Razmišljanje za naše vrijeme
Apostoli Šimun i Juda nisu ostavili iza sebe velika zemaljska bogatstva ni moćne ustanove. Ostavili su nešto mnogo trajnije: vjeru koju su naviještali, ljude koje su priveli Kristu i svjedočanstvo koje se nastavilo prenositi kroz stoljeća.
Guéranger nas podsjeća da plodovi našega rada nisu uvijek odmah vidljivi. Ponekad se trudimo oko djece, obitelji, učenika ili ljudi koji su nam povjereni, a ne vidimo promjenu kojoj smo se nadali. Možda nam se čini da naše riječi ne dopiru do srca ili da se dobro koje činimo brzo zaboravlja.
No plodnost kršćanskoga života ne mjeri se samo onime što možemo vidjeti i izmjeriti. Sjeme vjere može dugo ostati skriveno, a ipak jednoga dana proklijati.
Zato smo pozvani ustrajati, ne zato što smo sigurni da će sve ispasti onako kako želimo, nego zato što vjerujemo da Bog može djelovati i kroz naše male, nesavršene napore.
Sveti Juda posebno nas podsjeća da se ne smijemo odreći nade ni onda kada se nađemo u naizgled bezizlaznoj situaciji. Kršćanska nada ne znači da će se sve riješiti prema našim željama. Ona znači da ni u najvećoj tami nismo izvan Božjega dosega.
Pitanje za osobno razmišljanje: Jesam li spremna nastaviti činiti dobro i onda kada ne vidim rezultate? Mogu li Bogu povjeriti osobu ili situaciju za koju sam već izgubila nadu?
Molitva dana
Gospodine Isuse Kriste, ti si pozvao svete apostole Šimuna i Judu da naviještaju tvoje Evanđelje i da svojim životom posvjedoče tvoju ljubav.
Po njihovu zagovoru učvrsti nas u vjeri, obnovi našu nadu i raspali u nama ljubav koja ne odustaje.
Kada ne vidimo plodove svojega truda, podari nam strpljivost. Kada se suočimo s teškoćama, sačuvaj nas od očaja. Kada nam se čini da nema izlaza, podsjeti nas da je tebi sve moguće.
Blagoslovi sve koji neumorno rade za dobro drugih, osobito one koji odgajaju djecu, poučavaju, skrbe za bolesne i tješe osamljene. Daj da njihova djela, i kada ostanu skrivena ljudskim očima, donose plodove koje ti želiš.
Sveti Šimune i sveti Judo, molite za nas da naša vjera bude postojana, naša nada živa, a naša ljubav djelotvorna.
Amen.
