Velika marijanska konferencija u Rimu sljedećega mjeseca želi ponovno potvrditi jedinstvenu ulogu Blažene Djevice Marije u povijesti spasenja te pomoći vjernicima da prodube svoju pobožnost prema Majci Božjoj.
Konferencija pod naslovom De Maria numquam satis („O Mariji se nikada ne može dovoljno reći“) održat će se 7. i 8. listopada, a bit će posvećena otajstvu Blažene Djevice Marije u nauku, bogoslužju i povijesti.
Među predavačima bit će kardinal Raymond Burke, kardinal Gerhard Müller, papinski teolog, dominikanac o. Wojciech Giertych te njemački mariolog, profesor Manfred Hauke.
Konferencija želi „donijeti novo svjetlo povezujući nauk s proživljenom pobožnošću“ te pokazati kako Gospa, riječima svetog Bernarda iz Clairvauxa, „otvara goleme horizonte Božje mudrosti i milosrđa“, kaže jedna od organizatorica, Virginia Coda Nunziante.
U razgovoru za National Catholic Register 3. rujna Coda Nunziante, predsjednica talijanske pro-life udruge Associazione Famiglia Domani i utemeljiteljica Talijanskog hod za život, iznosi više pojedinosti o konferenciji i objašnjava zašto ona nije zamišljena kao poticanje kontroverzi nakon prošlogodišnjeg, vrlo osporavanog pokušaja iz Vatikana da se umanji važnost dvaju drevnih marijanskih naslova.
Naprotiv, kaže ona, cilj je skupa ponovno uspostaviti „teološku jasnoću“ u pogledu Marije, naglašavajući da marijanska pobožnost „nije neobavezni ukras katoličkog života, nego njegova unutarnja i sastavna dimenzija“. Coda Nunziante nada se da će, u vremenu velike duhovne praznine, svaki sudionik otići s konferencije svjestan „kako je Bog htio uključiti Mariju u djelo spasenja, kako ju je Crkva oduvijek častila i kako mi obraćanje njoj danas pomaže da još vjernije slijedim Krista“.
Virginia, zašto je De Maria numquam satis potrebna konferencija upravo sada i kako je do nje došlo?
Konferencija je nastala na inicijativu nekoliko katoličkih udruga i pojedinaca koji su željeli iskazati počast Blaženoj Djevici Mariji. Živimo u vremenu kada lik Gospe riskira biti potisnut na rub teološkog promišljanja i duhovnog života, dok se njezina jedinstvena uloga u povijesti spasenja ponekad umanjuje ili zamagljuje. Stoga se činilo potrebnim, jasno i smireno, ponovno potvrditi jedinstvenu suradnju Majke Božje u djelu otkupljenja i mjesto koje joj pripada u životu Crkve.
Konferencija, koja će se održati 7. i 8. listopada u Rimu, na Papinskom patrističkom institutu Augustinianum, nije zamišljena kao završetak nekog promišljanja, nego prije svega kao početak. Nadamo se da će pomoći pokretanju istinskoga marijanskog pokreta koji bi mogao uključiti svećenike, redovnike i laike u zajedničko nastojanje da upoznaju, ljube i promiču pobožnost prema Mariji.
Sveti Bernard iz Clairvauxa rekao je da je promišljanje o Blaženoj Djevici Mariji „neiscrpno“ i uvijek aktualno. Kako konferencija želi ponovno oživjeti upravo tu svetčevu usmjerenost?
Doista, kongres je dobio naslov prema izreci koja se tradicionalno pripisuje svetom Bernardu iz Clairvauxa – „O Mariji se nikada ne može dovoljno reći“ – kako bi izrazio uvjerenje da je promišljanje o Mariji neiscrpno i uvijek aktualno. Bernardova izreka sažima tradicionalno shvaćanje prema kojemu Marijino poslanje u Kristu i Crkvi neprestano otvara nove horizonte vjere.
Ovdje nije riječ o „rehabilitaciji“ svetog Bernarda u strogom smislu, jer njegov nauk već trajno pripada duhovnoj baštini Crkve. Riječ je prije o tome da mu se ponovno vrati vidljivost koju danas, čini se, pomalo gubi. Bernardova mariologija duboko je kristocentrična: Marija ništa ne zadržava za sebe, nego nas uvijek vodi Kristu. Upravo zato svetac potvrđuje da je Bog htio da nam ništa ne dolazi, a da ne prolazi kroz Marijine ruke.
Neki su crkveni autoriteti nedavno pokušali umanjiti drevne marijanske naslove Suotkupiteljice i Posrednice — čemu se nadate da će konferencija pridonijeti u smislu ispravljanja takvog nauka?
Konferencija nije zamišljena kao poticanje kontroverzi, nego kao ponovno uspostavljanje teološke jasnoće. Riječi mogu zahtijevati pažljivo razlikovanje i razboritu raspravu, ali ne smijemo zamagliti stvarnost nauka koju one izražavaju. Samo je Krist jedini Otkupitelj i jedini nužni Posrednik između Boga i ljudi, no Blažena Djevica Marija pridružena je njegovu djelu otkupljenja. Marijina je suradnja u potpunosti podređena, ovisna i izvedena iz Kristove suradnje; ipak, ona je stvarna, djelotvorna, jedinstvena i sveobuhvatna. Nadamo se da će konferencija pomoći da ta istina dođe na vidjelo. Naš cilj nije suprotstaviti Mariju Kristu, nego pokazati da Marijina veličina očituje snagu Kristove milosti.
Kad je riječ o Mariji kao Posrednici, ne možemo ne podsjetiti da je papa Benedikt XV. još 1921. uveo vlastitu misu s tim naslovom i odredio 31. svibnja kao njezin blagdan. To znači da je teološka, mariološka i pučka predaja već tada prihvatila tu marijansku povlasticu kao dio života Crkve.
Kažete da „mariologija ostaje jedno od najbogatijih i najplodonosnijih područja katoličke teologije, jer svaka povlastica i krepost Djevice otvara goleme horizonte Božje mudrosti i milosrđa“. Kako se nadate da će konferencija to istražiti i možda baciti novo svjetlo na taj vid?
Kongres je osmišljen tako da to bogatstvo istraži na dvije komplementarne razine:
„Dogma i Učiteljstvo“ (prvi dan): temeljni nauci koji otkrivaju tko je Marija u Božjem naumu.
„Bogoslužje, pobožnost i povijest“ (drugi dan): način na koji je Crkva kroz stoljeća i različite kulture molila Mariji, častila je i razumijevala.
Ovaj dvostruki pristup želi donijeti novo svjetlo povezujući nauk s proživljenom pobožnošću – primjerice, povezujući Bezgrešno začeće s teologijom francuske škole, Uznesenje s eshatološkom nadom ili Fatimu s teologijom povijesti. Rezultat je mariologija koja nije apstraktna, nego osvijetljena konkretnim iskustvom Crkve s Marijinim zagovorom i njezinim primjerom.
Spajajući dogmatska predavanja („Božansko majčinstvo“, Bezgrešno začeće, Uznesenje) s povijesnim i pobožnim proučavanjima (Francuska škola duhovnosti, Fatima, latinoamerička pobožnost), organizatori žele pokazati da svaka povlastica i krepost Djevice otvara „goleme horizonte Božje mudrosti i milosrđa“, upravo kako je naslutio Bernard.
Kako se Gospina uloga u spasenju može ponovno staviti u prvi plan i njezin jedinstveni primjer ponuditi čovječanstvu koje je u ovom vremenu duhovne tame toliko željno pronaći put prema Božjoj transcendentnoj ljubavi?
Prije svega, potrebno je ponovno govoriti o Mariji u propovijedanju, katehezi i obiteljskom životu te vratiti središnje mjesto marijanskim blagdanima, svetištima, svetoj krunici i posveti njezinu Bezgrješnom Srcu. Pobožnost, međutim, mora biti hranjena zdravim naukom jer samo tako može izbjeći sentimentalizam i postati snaga sposobna preobraziti živote.
Konferencija želi obnoviti to jedinstvo nauka i pobožnosti, odnosno povezanost promišljanja o Marijinim povlasticama s kršćanskim životom. Nema autentične mariologije koja ne vodi dubljem poznavanju Krista; ali ni otajstvo Krista ne može se potpuno razumjeti bez promatranja poslanja Majke koju je Bog nerazdvojivo pridružio svome Sinu.
U najmračnijim trenucima povijesti kršćani su joj se obraćali kao Stella Maris („Zvijezda Mora“) i Auxilium Christianorum („Pomoć kršćana“). I danas nas fatimska poruka poziva na molitvu, pokoru i obraćenje, ali završava obećanjem pobjede: „Na kraju će moje Bezgrješno Srce trijumfirati.“
Kada konferencija završi, što biste najviše željeli da sudionik može reći da je novo razumio o Gospi, Kristu i njegovoj Crkvi?
Sveti Ljudevit Marija Grignion de Montfort u svojoj glasovitoj Raspravi o pravoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, ponavljajući misao svetog Bernarda, piše: „Nakon svega toga moramo doista sa svecima dodati: o Mariji se nikada ne može dovoljno reći. Marija još uvijek nije dovoljno hvaljena, uzvišena, čašćena, ljubljena i služena. Ona zaslužuje još veću hvalu, poštovanje, ljubav i pobožnost.“ Ako se na kraju ova dva u potpunosti marijanska dana sudionici i predavači vrate svojim kućama s dubljom i iskrenijom ljubavlju prema Gospi koja oblikuje njihov svakodnevni život, konferencija će ostvariti ono čemu je namijenjena.
Kao što nas uče naši sveci, ne treba birati između Krista i Marije, jer Marija u potpunosti postoji za Krista i nepogrešivo vodi k njemu. Nadala bih se da će postati jasno kako marijanska pobožnost nije neobavezni ukras katoličkog života, nego njegova unutarnja i sastavna dimenzija.
Ukratko, idealan bi ishod bio da sudionik može reći: „Sada jasnije vidim kako je Bog htio uključiti Mariju u spasenje, kako ju je Crkva oduvijek častila i kako mi obraćanje njoj danas pomaže da još vjernije slijedim Krista.“
Izvor
